Iako je broj zaraženih koronavirusom u ljetnim mjesecima bio gotovo prepolovljen, s dolaskom hladnijih dana virus ponovo uzima ozbiljan zamah, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. U ovome trenutku u svijetu je gotovo 28 milijuna zaraženih, a umrlo je nešto više od milijun osoba.

Kakvo je stanje s virusom u Irskoj, u zemlji koja privlači sve više Hrvata i Hrvatica koji traže priliku za boljim životom, za naš list rekli su Slavonci u Dublinu, Kristina Bobovečki i Dominik Samardžija te Irac Patrick Moynihan. Osvrnuli su se na trenutačnu situaciju i epidemiološke mjere te su individualno opisali situacije u kojima su se našli u jeku pandemije. Jučer je u Irskoj bilo čak 1.276 novozaraženih zbog čega se razmišlja o dodatnom pooštravanju mjera i/ili ponovnom lockdownu.
Kristina Bobovečki, 28-godišnjakinja, inače magistra hrvatskoga jezika i književnosti, u Irskoj živi već godinu dana.

U iznajmljenom stanu živi s bratom, a njihov sustanar također je Hrvat. Prije početka pandemije Kristina je radila na dablinskom aerodromu kao menadžer za partnersku kompaniju koja je zadužena za održavanje aerodroma.

Bez mirisa i okusa

Zbog virusa se aerodrom zatvorio za putnike, pa je za istu kompaniju radila i na drugome radnom mjestu. Kristinina priča je posebna jer je i sama preboljela COVID-19 koji je još uvijek aktualna tema u cijelome svijetu. Kako sama kaže, vjerojatno se virusom zarazila na aerodromu zbog velike cirkulacije ljudi, a na virus je posumnjala zbog nesvakidašnjih simptoma, za ovaj virus prepoznatljivih.

– U travnju ove godine bili smo svi bolesni u isto vrijeme. Imali smo iste i specifične simptome pa smo posumnjali na COVID-19. Naime, ostali smo bez osjetila njuha i okusa, što nije karakteristično za običnu gripu ili prehladu, a sve je započelo jakom glavoboljom koja je trajala puna tri dana i koju niti jedna tableta protiv bolova nije mogla otkloniti. Glavobolja je također bila specifična i javila se u znaku oštre i probadajuće boli u predjelu sinusa. Čim smo osjetili prve simptome, javili smo se liječniku opće prakse koji nas je uputio na testiranje. U samoizolaciji smo bili više od 20 dana, jer nakon preporučenih 14 dana osjećali smo i dalje simptome virusa. Nismo bili fizički spremni na rad zbog stalno prisutnog, velikog umora prilikom čak i najmanje fizičke aktivnosti.

Kako Kristina dalje pojašnjava, i ona i sustanari osjećali su umor u mišićima. Dok je bila u zaraznoj fazi, osjećala je pritisak na plućima i kratkoću daha. Posljedica virusa jest i dalje kratak dah, posebice u večernjim satima dok se nalazi u ležećem položaju.

Govoreći o epidemiološkim mjerama na početku pandemije, pa i ovim aktualnim, istaknula je kako mjere do polovine ožujka nisu bile razrađene, niti je nošenje zaštitnih maski bilo obavezno, što je bio razlog velikog broja zaraženih na početku pandemije. Tek u drugoj polovini travnja donijeli su konkretne i efikasne mjere za sprječavanje zaraze – nošenje maski u zatvorenom prostoru, javnom prijevozu te propisanu fizičku udaljenost.

Pridržavanje uputa

– Irska se trenutačno nalazi u pandemijskoj razini tri, pa je dopuštena samo konzumacija hrane i pića na otvorenom, odnosno na terasama restorana i ponekih kafića. Dopušteno je okupljanje do šest osoba u jednome kućanstvu. Nije dopušteno napuštanje dublinske regije, niti ulazak u nju. Noćni klubovi i pubovi zatvoreni su na početku pandemije, a ostali su zatvoreni sve do danas.

Na početku pandemije ljudi su mahnito kupovali zalihe hrane: rižu, šećer, sol i brašno, a trenutačno takve kupovine nema, no i dalje se može vidjeti ljude kako stoje u redu ispred supermarketa ne bi li pribavili željene namirnice, kazala je Kristina, pritom dodajući kako se, s obzirom na razvijenu IT industriju te sjedišta mnogih internacionalnih IT i sličnih kompanija, mnogi poslovi mogu raditi od kuće, a izgledno je da će, oni koji to mogu, i nastaviti s takvim oblikom rada.

Komentirala je i situaciju s radom kafića i klubova u Hrvatskoj, pritom uspoređujući s istom situacijom u Irskoj.

– Trenutačna situacija u Hrvatskoj uopće me ne čudi. Odobren je recimo Advent u Zagrebu, dok u Irskoj ne rade pubovi i klubovi od početka pandemije, pa sve do danas. U Hrvatskoj pak rade svi kafići i noćni klubovi u kojima se uopće većina ne pridržava uputa i propisanih mjera. Posljednji broj zaraženih koji je počeo s oko 400 po danu te dosegnuo više od 700 te na kraju više od 1000 je i zabrinjavajući.
Našeg drugog sugovornika, 28-godišnjeg Dominika Samardžiju, inače magistra ekonomije iz Slavonskog Broda, zatekli smo pozivom na povratku iz trgovačkog centra.

Kako pojašnjava, nošenje maski obavezno je u cijelome trgovačkom centru. Na ulazima u sve zatvorene prostore nalaze se punktovi za dezinfekciju ruku, a dijelovi za ulaz i za izlaz posebno su označeni. Svi nose maske i pridržavaju se propisanih mjera, a na pridržavanje toga, kao i na propuštanje određenog broja ljudi s ciljem smanjivanja gužvi, paze i zaposlenici koji stoje na ulazu.

Bolestan i bez posla

Dalje kroz razgovor pojasnio je kako je imao tu nesreću da je u Irsku otišao u trenutku dok se virus još nije toliko počeo širiti Europom, a zbog širenja virusa mu je boravak i pronalazak posla u Dublinu bio znatno otežan.

– U Irsku sam došao početkom ožujka u potrazi za poslom u struci. Na odlazak sam se odlučio jer sam poznavao nekoliko osoba koje ondje žive, a u Dublinu su inače predstavništva mnogih kompanija za cijelu Europu pa sam mislio kako bih mogao pronaći posao bez problema. Odlučio sam za početak odraditi bilo kakav posao, a onda tražiti bolji. U međuvremenu sam se razbolio, a osjetio sam neke simptome koji sliče onima kod koronavirusa – kratak dah prilikom bilo kakve fizičke aktivnosti, gubitak okusa i mirisa te ostale simptome koji se inače javljaju kod prehlade.

Zbog navodno blažih simptoma nisu me htjeli testirati, a na posao me nisu htjeli primiti bez testa, stoga sam izgubio posao i ostao kod kuće bez primanja. U jeku virusa zemlja se naglo zatvorila pa se nisam mogao vratiti doma, niti naći posao jer je ekonomija u potpunosti stala, rekao je Dominik, pritom se osvrnuvši i na trenutačnu situaciju u Irskoj.
– Trenutačno se razmišlja o postroživanju mjera. Iako stroge, dosadašnje mjere nisu urodile plodom, barem onoliko koliko su mislili da hoće, što se vidi u porastu broja zaraženih. Ne mislim da bi se u Irskoj sve moglo vratiti u normalu u skorije vrijeme.