RIJEKA Fond mladih igrača u prvoj momčadi Rijeke proširio se za jedno ime. Niko Galešić, 19-godišnjak koji je prošle godine stigao na Rujevicu, pokazao se u dobrom svjetlu na utakmici protiv Istre i najavio da bi od sada češće mogao biti dio prve momčadi riječkog prvoligaša u kojoj već ozbiljne role imaju Lepinjica, Štefulj, Braut, Smočić, Yateke, donedavno i Pandur.

Galešić je igrao jednostavno, bez puno kompliciranja i na kraju dobio pozitivne kritike za svoj debi u prvoj momčadi Rijeke.

– Prije svega želio bih se zahvaliti treneru i cijelom stručnom stožeru na povjerenju. Na svakom treningu sam davao sve od sebe, sada sam i dobio priliku koja mi jako puno znači. Postojala je i mala trema, ali osjetio sam da momčad stoji iza mene – kaže Galešić dodajući da su veliku ulogu u razbijanju te treme imali iskusniji suigrači.

– Andrijašević i Čolak su došli do mene uoči utakmice i rekli da stoje uz mene, da će me podržati ako i pogriješim. To mi je puno pomoglo da odradim dobro utakmicu i jako sam zadovoljan kako je sve prošlo.

Galešić se tako prometnuo u novo ime iz riječke momčadi koje treba držati pod povećalom, ali iako je prije nekoliko mjeseci potpisao prvi profesionalni ugovor, potpuna je nepoznanica riječkoj nogometnoj javnosti. Tko je, onda, Niko Galešić?

Berlin

– U Rijeku sam došao iz Njemačke, a rođen sam u Berlinu gdje je moja obitelj došla iz Livna. U Berlinu sam živio 18 godina i počeo igrati nogomet. Najprije šest godina u jednom manjem klubu, onda šest godina u Herthi prije dolaska u Rijeku. Došao sam na probu kada je trener bio Igor Bišćan, rečeno mi je da ću dobiti priliku godinu dana da se pokažem i dokažem, a ja se nadam da sam je iskoristio. Već sam zimske pripreme odradio s prvom momčadi, rekao bih i da mi je ova situacija s koronavirusom pomogla da tu i ostanem jer bih inače završnicu prošle sezone igrao za juniore do kraja prošle sezone. Zadovoljan sam kako sam ovdje napredovao, puno sam radio na sebi zadnjih godinu dana i sretan sam što sam došao do prve utakmice u početnoj postavi.

Objasnio je i kako to da je došao u Rijeku.

– U Herthi su mi rekli da ću vjerojatno igrati samo za drugu momčad kada više ne budem imao pravo nastupa za juniore, pa sam tražio klub u kojem ću dobiti priliku i koji će mi omogućiti da se dalje razvijam. U Rijeci sam to pronašao, mislim da se nogomet igra na visokoj razini, klub je uvijek blizu Europe… Kada se pojavila opcija Rijeke nisam se puno dvoumio, razgovarao sam s ljudima iz kluba i došao pokazati što mogu.

U Njemačkoj među Hrvatima očito ima darovitih igrača. Sličan put Galešićevom nedavno je napravio i novopečeni reprezentativac Marin Pongračić. I on je bio na radaru Rijeke nakon što su mu se zahvalili u Münchenu 1860, Ivan Mance je radio na njegovom dovođenju, ali na kraju je ipak izabrao RB Salzburg.

– U Njemačkoj ima stvarno puno Hrvata, puno djece koja igraju nogomet. Pongračić je dobar primjer, ako Bog da nadam se da ću u dresu Rijeke napraviti skok kakvog je on napravio u Salzburgu.

Barca

Očito spoj hrvatskog talenta i germanskog mentaliteta daje dobre rezultate.

– Njemački karakter, ta želja i volja su specifični. I u Rijeci mi svi govore da imam to urođeno u sebi, a ja se nadam da će mi pomoći u karijeri. Uzori? Nemam neki posebni uzor, ali uvijek sam gledao Barcelonu, pratio Busquetsa, Piquea, Mascherana, Xavija ili Iniestu i pokušavao upijati njihove poteze, odluke na terenu, kretanja.

Galešić je u Rijeku došao kao središnji branič, ali Rožman ga vidi i u veznom redu.

– I u Njemačkoj sam igrao u veznom redu pa mi te pozicije nisu strane. U juniorima sam igrao braniča, ali za prvu momčad me trener uglavnom koristio u vezi. Neovisno o poziciji uvijek pokušam dati sve od sebe, gdje me trener treba tu ću igrati najbolje što mogu.

Nakon prvog nastupa pun je samopouzdanja, naravno i vjere da će biti još utakmica u dresu Rijeke.

– Više sam se koncentrirao na defenzivu jer nam u zadnje vrijeme nije išlo kako bismo željeli i kako navijači očekuju, ali zbog toga smo željeli pokazati da imamo želju da dođemo do novih bodova. Htio sam igrati mirno i jednostavno, davao što mogu i zadovoljan sam kako je to izgledalo. Isto tako mislim da se moram razvijati, da moram dati nešto i u igri prema naprijed. Najvažnije mi je zdravlje, a trener će odlučivati koliko ću dalje igrati – zaključio je Niko Galešić.