U svoj toj gunguli oko odlaska starih i dolaska novih ministara, gotovo sasvim nezapaženo prošla je u srijedu u Saboru jedna filmska scena, kadar koji o karakteru vladanja koji uspostavlja Jadranka Kosor govori više od svih njezinih govora, ministarskih izjava i analitičarskih procjena.
Kako ga Predsjednica ne bi čekala baš ni sekunde nakon što ga je pozvala da krene za njom, novopečeni ministar Branko Bačić izletio je iz Sabora na zagrebačkih minus dva bez kaputa. Iako je garderoba u kojoj je visio njegov kaput bila jedva dva metra dalje od mjesta na kojemu je stajao, kada je Kosorica pozvala na pokret Bačić je u trenu procijenio kako mu je pametnije riskirati prehladu nego li i najmanje zahlađenje u odnosima s Predsjednicom. Kud Jadranka okom, tud Branko skokom. Bez kaputa.
HDZ se stjecajem najčudnijih okolnosti riješio Ive Sanadera, čovjeka čiji je stil vladavine osim korupcije ključno obilježavao nabusit, arogantan stav i traženje apsolutnog podaništva, pravog idolopokloništva od bljedunjavih suradnika kojima se okružio. Oni koji su ga gotovo čitavo desetljeće poslušno slijedili u stopu, čim je pao počeli su javno progovarati o tome kako je bahato sam donosio sve odluke, kako ih je ponižavao i javno i na zatvorenim stranačkim sastancima, kako ih je, koristeći svoj utjecaj na urednike i vlasnike novina, blatio i opanjkavao po medijima.
Sve je više signala sa terena koji govore kako premijerka Kosor počinje vjerno kopirati takav stil vladanja. Nije storija o zaboravljenom ministarskom kaputu jedina koja ukazuje na to da premijerka od svojih ministara i stranačkih suradnika traži jednako neupitno pokoravanje kakvo je nekada tražio Sanader i koje je ona sama možda najbolje sročila u proslavljenoj rečnici »kud Sanader, tud i ja«.
Kada je nedavno njezin stranački zamjenik i potpredsjednik Vlade Darko Milinović u intervjuu Globusu izjavio kako je Kosor dobra predsjednica stranke i Vlade, odmah mu se iz »krugova bliskih premijerki« zamjerilo što nije rekao da je izvrsna. »Znamo mi čitati između redova, znamo razliku između dobar i izvrstan«, poručivali su tada anonimni čuvari premijerkina ugleda i čak tumačili kako takva neoprezna Milinovićeva izjava ukazuje na njegove ambicije da svrgne Kosoricu i zavlada HDZ-om.
Svoju odluku da će upravo on biti novi ministar kulture Jadranka Kosor je Jasenu Mesiću obznanila u ponedjeljak ujutro, neposredno prije sjednice predsjedništva HDZ-a na kojoj je čelništvu stranke objavila svoju kadrovsku križaljku. Na razgovor o ministrovanju pozvala ga je večer prije toga. Time je najbolje pokazala koliko cijeni čovjeka kojemu je povjerila ravnanje jednim ministarstvom. I tu je neizbježna paralela sa Sanaderom koji je na istovjetan način naredio Andriji Hebrangu da postane predsjednički kandidat HDZ-a, i to samo pola sata prije nego li će čitavom klubu zastupnika HDZ-a u Saboru reći da on odlazi a da će Hebrang biti stranački kandidat za šefa države.
Jednako kao i nekada Sanadera, dužnosnici HDZ-a danas čak i u neobaveznim međusobnim razgovorima Jadranku Kosor iz strahopoštovanja nazivaju Predsjednicom.
S jedne strane, Kosor ulaže silnu energiju ne bi li se distancirala od Sanadera, njegovo ime ne izgovara, kad god je to moguće odbija komentirati događaje povezane uz Sanadera, ističe kako ju on više uopće ne zanima. No, zašto onda vlastiti autoritet u stranci i Vladi gradi po istom obrascu koji je godinama upijala gledajući kako to radi veliki šef Sanader? Pa bar je na njegovom primjeru, pa i na primjeru svog vlastitog odnosa sa Sanaderom, mogla naučiti da će te kada padneš najviše gaziti upravo oni koji su te dok si bio moćan iz straha i oportuniteta pratili u stopu. Dala bih se kladiti da će se jednoga dana, kada karijera aktualne premijerke krene nizbrdo, baš Branko Bačić prisjetiti kako se gadno smrzao toga dana kada je u Saboru morao zaboraviti kaput da bi se ogrijao uz Jadranku Kosor.
