RIJEKA Malezijski film smatra se itekako vrućom festivalskom akvizicijom, ali je on u nas i dalje nevidljiv. Nevidljivi su i njegovi ultimativni festivalski miljenici poput Liew Seng Tata (»Flower in the Pocket«), nedavno preminule Yasmin Ahmad ili Tsai Ming-lianga koji već dugi niz godina snima na Tajvanu, ali se s remek-djelom »I Don’t Want to Sleep Alone« vratio matičnoj malezijskoj kinematografiji. Iako je najugodnije iznenađenje ovogodišnjeg canneskog Quinzainea bio najnoviji film Woo Ming Jina »The Tiger Factory« čiji je autor u bjelosvjetskim festivalskim krugovima dobio epitet dečka koji obećava,Ciklus suvremenog malezijskog filma koji počinje danas u riječkom Art- kinu »Croatia«, više je orijentiran na žanrovsku produkciju i očito ne želi udarati publiku u prepone Jinovim teškim socijalnim temama i njegovim ispranim heroinama koje rade na farmi svinja i pretvaraju se u strojeve za rađanje djece u eri trafikinga.

Jedini film iz Ciklusa čija se retorika možda najviše približila malezijskom socijalnom valu je »Pensil« (Olovka), sentimentalna priča o mentalno hendikepiranom momku koji sanja kako će postati slavni slikar, ali mu snove razara okrutna pomajka, pa ohrabrenje pronalazi u baki i seoskom izopćeniku. Ciklus obuhvaća i najskuplji malezijski film svih vremena, vizualno raskošni komad povijesnog glam-folka »Legenda o Puteri Gunung Ledang«, neka vrsta malezijske varijacije na kineski wuxia čija priča o ljubavi protofeminističke budističke princeze i muslimanskog ratnika funkcionira kao tipični »egzotični« izvozni proizvod. Nije izostavljen ni animirani film, konkretnije, popularni TV crtić »Upin & Ipin« s pečatom Disney channel Asia čija je prva sezona trebala senzibilizirati klince na važnost ramadana.Legenda o princezi Puteri Gunung Ledang kazuje da je sultan bio spreman na sve kako bi se njome oženio, pa i sagraditi zlatni most kojim bi s planine zakoračila u Malaku, donijeti joj sedam pladnjeva sa srcima muha i napuniti vrč krvlju najmlađeg sina. Ali ultimativni malezijski horor krije se u »Histeriji« Jamesa Leeja u kojoj jedan koledž za djevojke opsjeda krvožedni demon. Očekujte potoke krvi, ali s ponešto smanjenom koncentracijom gorea. No, nakon serije hermetičnih i sporih autorskih filmova, Leejev iskorak u zonu mainstreama i više je nego dobrodošao, lezbijski poljubac uključen.