Sve ispod plasmana u europska kup natjecanja i barem borbe za jedan od trofeja navijači će teško probaviti. »Rijeka« je već nekoliko sezona daleko od tih ciljeva.
RIJEKA - Iza riječkoga nogometnog prvoligaša još je jedna siromašna i otužna godina koja će se pamtiti više po aferama i brojnim turbulencijama u klubu nego po rezultatskim uspjesima. Uostalom, sve govore brojke. »Rijeka« je prošlu sezonu zaključila na devetom mjestu, ovu polusezonu na sedmoj poziciji. U oba slučaja daleko od onih rezultatski ostvarenja koja nalaže bogata klupska tradicija, te priželjkuju brojni navijači željni uspjeha.
Sve ispod plasmana u europska kup natjecanja i barem borbe za jedan od trofeja navijači će teško probaviti, a posebno kada se uzme u obzir činjenica da je »Rijeka« već nekoliko sezona daleko od tih ciljeva. »Rijeka« je u 2011. godini osvojila 38 bodova u 29 prvenstvenih utakmica (8 pobjeda, 14 remija i sedam poraza) ili 44 posto bodova. Dovoljno tek za izbjegavanje borbe za ostanak u Ligi 16 i ništa više od toga.
Štrajk igrača
Slabi rezultati, naravno, nisu uzrok, već posljedica brojnih problema u klubu koji se na Kantridi gomilaju godinama. Najlakše bi ih se moglo nazvati kadrovsko-financijskih poteškoćama koji se međusobno prožimaju na svakom koraku. »Rijeka« već nekoliko godina nema definirane izvore financiranja, a bez toga nema ni stabilnosti u bilo kojem smislu i obliku.
Naravno da nije uvijek sve u novcu, već i u ljudima koji su vodili klub i nerijetko ono malo novaca trošili na pogrešan način. Godina 2011. je u tom smislu također donijela puno pretumbacija. Sve je počelo još u siječnju, kada su igrači odbili putovati na pripreme na Krk nakon što im je klub dugovao pet mjesečnih plaća.
Tim potezom poljuljana je pozicija predsjednika Ivana Turčića koji je početkom veljače podnio ostavku. Potraga za njegovih nasljednikom okončana je krajem veljače kada je klub preuzela skupina ljudi okupljena na inicijativu gradonačelnika Vojka Obersnela.
Predsjednik Robert Komen i njegovi suradnici preuzeli su klub opterećen dugovima (tekući minus od 14 milijuna kuna), te započeli svojevrsni obračun s Turčićevom ostavštinom nastojeći mijenjati ljude i ustaljeni način funkcioniranja u klubu.
Kratkotrajna idila
Pružena je šansa treneru juniora Alenu Horvatu, dovedeno šest igrača, potpisano pet profesionalnih ugovora s bivšim juniorima. Bivši »Rijekin« igrač Nikica Dido Milenković je najprije postao stručni suradnik uprave, a onda i sportski direktor kluba.
Idila je kratko trajala. S prvim rezultatskim neuspjesima počele su pucati niti između trenera, momčad i Uprave, što je rezultiralo odlaskom najtanje karike – trenera Alena Horvata. Ivo Ištuk je postao treći trener »Rijeke« u 2011. godini. Priveo je sezonu kraju, »bijele« doveo do sedmog mjesta istekom jeseni.
Na Kantridi su najavili dodatnu štednju i veliku čistku igračkog kadra. Zasad se osmorica igrača mogu smatrati bivšim igračima »Rijeke« (Vukman, Pilčić, Ljubović, Križman, Simanović, Guttierrez, Alferez, Delgadillo), a još trojica su upitni (Baković, Čulina, Kreilach).
Podvuče li se crta, dolazi se do poražavajućih brojki. »Rijeku« su u 365 dana vodile dvije uprave (Turčićeva i Komenova), tri direktora (Rubeša, Brajković, Milenković) i tri trenera (Scoria, Horvat i Ištuk), te je njezin dres nosilo čak 42 različita igrača. I sve to za samo 38 osvojenih bodova, dostatnih tek da bi se klub održao na prvoligaškom životu. Iza riječkoga prvoligaša je još jedna godina za što brži zaborav. Ne ponovila se!
