Za predstavu je vladalo neviđeno zanimanje, pogotovo među mladim gledateljima, koji su – kao ni na jednoj opernoj izvedbi do sada – najvećim dijelom popunili gledalište HNK Ivana pl. Zajca. Uzrok je u prvom redu glas koji se pronio elektronskim medijima o »Carmen« u suvremenom ozračju i dekoru, k tomu još s mladim protagonistima – sve redom studentima zagrebačkih akademija – pa je publika i generacijski osjetila poziv i nagrnula u teatar – kako u Rijeci, tako i u Zagrebu. U gledalištu je bilo čak i ljudi koji su doputovali iz Zagreba, jer nisu uspjeli dobiti karte za predstave u Lisinskom, gdje je predstava izvedena 26. i 27. studenog, ali (iz pouzdanih izvora) čujem da je dogovorena još jedna izvedba, koja će dijelom zadovoljiti apetite mlade zagrebačke publike. Jer, ova je predstava pravi način da nove generacije, odgojene na sasvim drugačijoj glazbi – dobiju informaciju o muzici koja, doduše, ne pripada njihovu vremenu, ali je baština čovječanstva.   

90. obljetnica MA

Povod postavljanju »Carmen« u studentskoj izvedbi ovogodišnji je jubilej Muzičke akademije u Zagrebu, koja obilježava 90 godina postojanja, ali i svojevrsni nastavak velikih produkcijskih projekata triju zagrebačkih akademija – u školskoj godini 2009/10. to su bili Mozartova »Čarobna frula« i oratorij »Ivan Grozni« Sergeja Prokofjeva, a ove jedna od najpopularnijih opera uopće – Bizetova »Carmen«. 

    U svijetu ovakvi projekti nisu nikakva rijetkost – studentske se produkcije redovito rade na sveučilištima, koja u svojim kampusima imaju veće i manje dvorane potpuno tehnički opremljene za najsloženije teatarske zahtjeve (s najsuvremenijim svjetlosnim parkom, rotacijama, klizištima i propadalištima). K tomu su studentske predstave otvorene za građanstvo, a neka sveučilišta imaju i pretplatničke cikluse za publiku koja im gravitira. 

    Kod nas je sve to, dakako, sasvim drugačije, pa je ansamblu od više stotina izvođača (kakav je bio ovaj od »Carmen«) u Zagrebu bilo teško naći i adekvatnu dvoranu za zajedničke probe, a pogotovo dogovoriti više termina za predstave. 

    I zanimanje za najnoviju produkciju kao da je iznenadilo sve! Elektronski su mediji napravili prvi korak – predstava se mogla pratiti i na internetu, izravno iz Lisinskog – ali je energija što zrači iz mladog ansambla, radost koju prenose na publiku, ipak bila najbolja preporuka projektu. I zato su neki Zagrepčani potegnuli do Rijeke!   

Na studentskoj ravni

U izvedbu »Carmen« – svaki u svom segmentu – uključili su se Muzička akademija, Akademija dramske umjetnosti, Akademija likovnih umjetnosti, Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Škola suvremenog plesa Ane Maletić i Zbor Zagrebački dječaci. Dakako da je Muzička akademija brojčano dala najveći prinos predstavi, jer su u »Carmen« nastupili Simfonijski orkestar i Zbor Muzičke akademije te studenti-solisti, koji sami već okupljaju više od 150 protagonista. No, sudjelovanje polaznika ostalih institucija, kompletiralo je projekt koji je tako u cjelosti zaživio na studentskoj ravni, dokazavši da su budući profesionalci – već u obrazovnom uzrastu – sposobni opslužiti sve segmente jednog složenog glazbeno-scenskog projekta kakav je izvedba operne predstave. Osim scenskog nastupa, studenti su izradili kostimografiju, oslikali i oblikovali scenu i rekvizitu, svjetlo, šminku, video rad, izravni prijenos, fotografiju, potpisali grafičko oblikovanje projekta i kompletnu produkciju. Pritom su i asistenti redatelja i dirigenta bili njihovi studenti, pa je na projektu u konačnici radilo više od 250 zagrebačkih studenata, dakako pod mentorstvom njihovih profesora. 

    Nitko ovdje nije bio »manje zaposlen« ili »manje važan«, jer ovaj je projekt simulacija njihova budućeg života – ono za što se obrazuju i što je njihov poziv. Naravno da se na sceni odmah vidi i kapacitet protagonista predstave, ali činjenica da je Mladen Tarbuk uspio u startu napraviti dvostruku podjelu za »Carmen« (Riječani su vidjeli drugi cast), govori u prilog tvrdnji da opera u Hrvatskoj ima budućnost. Pod Tarbukovim vodstvom, a u režiji Krešimira Dolenčića koji već godinama radi s mnogoljudnim ansamblima – sjetimo se samo njegovih predstava u Kini, na golemim pozornicama, ali i zagrebačkih, splitskih – nastala je »Carmen« u integralnoj izvedbi (tek nekoliko skokova ubrzalo je tijek radnje), a bila je dinamična i protekla u trenu – gledalište nakon pauze bilo je jednako popunjeno kao i na početku, što znači da je predstava održala pažnju mlade publike, koja inače operu smatra dosadnom i preživjelom.   

Mladi današnjice

Dolenčić se rukovodio vlastitim uvjerenjem da »Carmen« u studentskoj izvedbi treba igrati kao kritiku aktualnog društvenog trenutka, a ne kao kopiju onoga što ljudi danas misle da je »Carmen«. Jer, ni u vrijeme nastanka ona nije podilazila kazališnoj publici navikloj na salonske zaplete, već se bavila ljudima koje je građansko društvo smatralo otpadnicima. Dolenčićeva »Carmen« vrlo je bliska toj izvornoj atmosferi, samo su njeni protagonisti mladi današnjice, oni koje subotom uvečer možete vidjeti na Delti, ispred Konta ili u parku na zagrebačkom Ribnjaku… Samo takvu »Carmen« mladi će protagonisti igrati s uvjerenjem. A takva je opera bliska i mladoj publici.