»Rijeka« nije odigrala utakmicu za pamćenje, ali zaslužila je tri boda na oproštaju od svojih navijača. Ako ništa onda zbog trke i angažmana. Povremeno i igre.
RIJEKA U 88. minuti utakmice u jeku očajničkih pokušaja Osječana lopta ubačena iz slobodnog udarca stigla je do usamljenog Ive Smoje u srcu peterca. Gostujući kapetan uputio je s nekoliko metara udarac kojega je Lisjak odbio nogom na nogu – Zorana Kvržića.
»Rijekin« krvnik iz četvrtfinala Kupa dobio je priliku na ispravak, ali ovoga puta nije bio precizan. Pogodio je prečku, lopta je otišla preko gola, a prva i posljednja osječka prilika u nepovrat. Ne bi bilo pošteno da je bilo drugačije.
»Rijeka« nije odigrala utakmicu za pamćenje, ali zaslužila je tri boda na oproštaju od svojih navijača. Ako ništa onda zbog trke i angažmana. Povremeno i igre.
Ne za prste polizati, ali neke stvari su počele poprimati konkretnije obrise, a najveći dobitak subotnje utakmice (pored tri boda!) je Mato Miloš, najbolji igrač na terenu i jedan od mladih »Rijekinih« igrača zbog kojih pobjede bez sjaja poput sinoćnje dobivaju na težini.
Trener »bijelih« Ivo Ištuk opet je iznenadio početnom postavom. Nisu u vršku napada istrčali ni Pilčić ni Mance, nego Križman. U ekipu je upao Dedić jer »Rijeka« je igrala u sustavu 4-2-3-1. Kao i u kup utakmici protiv »Osijeka« sve je u »Rijekinoj« igri štimalo do kaznenog prostora, a onda – tajac.
I ovoga puta puno toga dobroga događalo se na desnoj strani »Rijekinog« napada, gdje je igrao apsolutno prvo ime prvoga poluvremena, još junior – Mato Miloš.
Bio je kost u grlu osječke obrane poslao je bezbroj centaršuteva, u nekoliko navrata stigao i sam u završnicu. Šteta što je u 44. minuti Kardum lijepom obranom izvukao njegov udarac i loptu upućenu u svoj bliži kut (nakon polukontre koju je s centra povukao Kreilach), jer Mato je zaslužio okruniti dobrih 45 minuta pogotkom.
Počelo je upravo njegovim ubačajem i u 10. minuti, smušenom reakcijom uže gostujuće obrane i »zicerom« Gutierreza. S desetak metara iskosa loptu je lansirao visoko preko gola.
Osječana do odmora nije bilo nigdje, Lisjak je ispucao svega jednu, dvije lopte…
O igri gostiju u prvome poluvremenu sve govori reakcija gostujućeg trenera koji je izvukao čak dva vezna igrača (Babić i Miličević). Rekacija je bila apsolutno nikakva. »Rijeka« je kao i u prvom poluvremenu držala loptu u svojim nogama, vratar Lisjak prkosio zimi trčkarajući po kaznenom prostoru.
Navijači su počeli prizivati drugi pogodak, no kao i u prvih 45 minuta većina riječkih ofenzivnih napora završavala je negdje na rubu osječkog kaznenog prostora. Sveprisutni Miloš uzalud je tražio barem jednog raspoloženijeg suigrača u vršku napada.
U 71. minuti Ištuk je uveo na teren još jednog juniora Ivana Močinića. Ovo mu je bio riječki debi. Ubrzo je ušao i Čaval u vezu umjesto umornog Dedića. Kao poticaj momčad koja je pala pa se onda opet digla trkačkom planu.
Nedovoljno da bi drugim pogotkom svoje navijače lišila šokova u samom finišu utakmice, ali dovoljno da bi isprovocirala malo sreće i stidljivi pljesak svojih navijača na oproštaju od nogometne 2011. na Kantridi u nadi da će 2012. biti bolja.
