Društvena povijest i sve pošasti

U Zagrebu predstavljena knjiga Povijest Pule Darka Dukovskog

Davor Mandić

Prvotno zamišljena kao kratak i sažet kompendij o Puli, knjiga Dukovskog pretvorila se u djelo kakvim bi se svaki grad mogao ponositi

ZAGREB Možda se i moglo očekivati da će zagrebačko predstavljanje knjige Darka Dukovskog »Povijest Pule« biti mali maraton kad se promotrilo sve najavljene govornike, ali je i mali maraton malo za ono što je uslijedilo. U svakom slučaju knjiga je temeljito predstavljena u prostorijama DHK-a i ako se izuzme nepoštivanje nepisanog pravila o predstavljanjima knjiga koja ne bi trebala prelaziti sat i pol, pa ni sat vremena, izlaganja su bila zanimljiva i instruktivna.   Voditeljica Tribine DHK-a Lada Žigo najavila je knjigu kao prvu povijest Pule na hrvatskom jeziku, interesantnu i stručnoj i široj publici, te najavila govornike: urednika knjige Borisa Domagoja Biletića, akademika Josipa Bratulića, Igora Dudu, Milana Rakovca i autora.

Biletić je predstavio knjigu kao izdanje Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, pohvalivši se da je Ogranak dosad objavio 60-ak knjiga i 50-ak svezaka časopisa. Na knjizi Dukovskog radilo se godinu dana od predaje rukopisa, radi kompleksnosti građe koja uz tekst ima čak 900 ilustracija, od kojih su mnoge nove i neviđene, rekao je Biletić. Ipak, letimičan pogled na knjigu otkriva da su neke od njih, očito radi štednje prostora i favoriziranja teksta, dobile nedostojan tretman.


Knjiga je – prema Biletiću – prvotno zamišljena kao kratak i sažet kompendij o Puli, ali u međuvremenu dogodilo se djelo kakvim bi se svaki grad mogao ponositi.


Bratulić je, osim tvrdnje da je Dukovski pokazao hrabrost napisavši povijesnu knjigu koja se lako čita, progovorio i o povijesti Pule kako je on vidi, napose se osvrnuvši na početke višestranačja. Pritom se prisjetio i nekoliko anegdota o antagonizmu prvog predsjednika Franje Tuđmana i Istrana te izjavio da potonji nikad ne bi radili nerede na političkim skupovima za kakvo ih se znalo optuživati, već da se ljude za to »uvozilo«.    No osim anegdota sadržaj je knjige podijelio na dva dijela: povijesni, onaj u kojem se govori o povijesti Pule te dio u kojem su u posebnom fokusu sve pošasti koje su napale Pulu u njenoj tritisućljetnoj povijesti.

Od tih je dvaju dijelova Duda napravio četiri, te osim događajno-povijesnog i dijela o pošastima, dodao još i ilustracije i legende kao zaseban dio, prozvavši ga »ozbiljnom slikovnicom«, te kronološki pregled.




Duda je u opširnom predavanju o knjizi, ali i povijesti i budućnosti Pule, pokazao izvjesnu dozu hrabrosti rangirajući dijelove knjige po uspješnosti, iako naravno u prigodnom tonu predstavljanja nije govorio o negativnostima. Najuspješniji dijelovi knjige po njemu su dio koji govori o društvenoj povijesti grada kroz »arsenalote«, radnike u Arsenalu, te dio o eksploziji na kupalištu Vargarola 1946. godine, kada je život izgubilo mnogo Puljana. U tom dijelu, koji osim što je maestralno napisan, Dukovski se ponaša kao pravi povijesni istražitelj, rekao je Duda.