Ako ne počnemo mijenjati ustaljene navike u igri, teško ćemo ići naprijed. Igrači su ti koji moraju to shvatiti i prihvatit te promjene. Mi damo gol i onda se sakrijemo u mišju rupu... – kaže Milenković
RIJEKA Remi s »Cibalijom« još uvijek je dominantna tema na Kantridi. Čak ne toliko zbog činjenice da su Riječani drugi put ove sezone izgubili dva boda pred svojim navijačima, koliko zbog načina na koji »bijeli« igraju pred svojim navijačima i to već duže vrijeme.
– Kada igraš doma, onda su tri boda imperativ – govori sportski direktor »bijelih« Nikica Dido Milenković. – Trebali smo protiv Vinkovčana puno više napraviti i ne dopustiti da se razmašu. Za to smo sami krivi, povukli smo se. Nakon vodećeg gola imali smo prilike za drugi, treći, međutim umjesto da tako nastavimo spustili smo se na vrh svojega šesnaesterca i čekali da se dogodi što nam Bog da. Slično se događalo i protiv »Intera«, ali i u prethodnim utakmicama.
Slično se događalo i prijašnjih sezona. Mijenjaju se treneri, ali ne i način igre, ponašanje momčadi. Zbog čega?
– Najteže je igrati kada moraš dobiti, a doma uvijek moraš dobiti. A da bi dobio utakmicu, moraš napasti, moraš izaći sa zadnjom linijom na centar da bi smanjio razmake između linija i napravio organizirani pritisak. Ako toga nema, ako ti zadnja linija ostane na 20 metara od tvoga gola, napadači visoko gore, vezni red ostane u vakumu, na prevelikom prostoru. Suparnički igrači u tom slučaju imaju puno prostora, lako izlaze s loptom i dolaze na tvoju zadnju liniju.
Trening kao utakmica
Momčad »Rijeke« već nekoliko sezona ne uspijeva na Kantridi ostvariti pritisak o kojem govorite. U čemu je problem u glavama, prosječnim igračima koji opstaju unatoč promjenama trenera, direktora, predsjednika…?
– U pitanju su loše navike koje treba što prije iskorijeniti. Uostalom, čim to godinama traje, a mijenjaju se treneri, znači da je problem u navikama igrača.
Meksički napadač je posebna priča. U posljednjim utakmicama ne daje ni približno onoliko koliko bi trebao. Zbog čega?
– Kod Alfereza je primjetna nervoza jer se nikako ne može priviknuti na naš način igre. On je igrač koji traži više suradnje u igri, traži da mu se momčad približi igrom. Navikao je igrati drukčiji nogomet, gdje neće biti usamljen u vršku napada i čekati na dvije, tri lopte po utakmici. Željan je lopte, kada je dobije loptu najradije bi je odnio doma… – kaže Dido.
Sve su to stvari na kojima treba raditi iz treninga u trening. Vrlo važno je da se na treningu radi pod opterećenjem s kojim će se igrači susresti na utakmicama. Na treningu moraju naučiti brzo razmišljati, držati kvalitetno raspored, trčati bez lopte, stajati blizu suparničkog igrača ako su bez lopte…
Može li se to promijeniti u nekom razumnom roku ili je neophodno mijenjati igrače?
– Trebali bi i morali promijeniti ponašanje, jer ako ne počnemo mijenjati ustaljene navike u igri, teško ćemo ići naprijed. Mora se puno raditi na pas igri, na stvaranju automatizama. Jasno, za to treba vremena, ali i puno rada. Igrači su ti koji moraju to shvatiti i prihvatiti te promjene. Ipak oni igraju za »Rijeku« od koje se uvijek očekuje da igra napadački gdje god igra, a posebno na Kantridi. A mi damo gol i onda se sakrijemo u mišju rupu…
Rezultat je ono što sve nas drži, međutim meni bi ponekad bilo puno draže da pokažemo kroz igru ono pravo lice, da 90 minuta na Kantridi nekoga stisnemo. Pa i ako nas dobiju, da im stisnemo ruku jer su bili bolji.
Mladi su budućnost
Očito je da će momčad morati proći kroz svojevrsnu katarzu, očistiti se od igrača koji ne mogu ili ne žele prihvatiti promjene želi li se izaći iz začaranog kruga nemoći?
– Trener dosta toga isprobava, vrti, radi ono što se obično radi kroz pripreme, a ne tijekom prvenstva. Gazi ga vrijeme, brojne utakmice koje nadolaze. Međutim, očito je da se te neke stvari moraju odraditi. I promijeniti.
Remi s »Cibalijom« donio je i dosta kritika navijača s tribina prema igračima »Rijeke«. Jedan je prvotimac navodno uzvratio krajnje neprimjereno – srednjim prstom.
– Riječka publika puno traži i tko god odjene dres »Rijeke«, toga mora biti svjestan. Traži se rezultat, igra, borbenost… Igrače pogađa kada im publika fućka nakon dva, tri pogrešna dodavanja, ali oni moraju biti čvrsti i spremni na to – rekao je Milenković.
Ištuk, za razliku od Horvata, forsira mlade igrače?
– Po meni uvijek bi to trebalo biti tako kada u klubu nema dovoljno novaca da se uloži u kvalitetna pojačanja. Ti dečki predstavljaju klupsko bogatstvo. Žao mi je što je Močinić dobio dvije utakmice kazne jer bi vjerojatno bio u konkurenciji za ove utakmice.
Bodovno ste kratki za tri, četiri boda što ćete morati nadoknaditi negdje na strani. Pred vratima je gostovanje kod »Slaven Belupa«?
– »Rijeka« mora i doma i vani tražiti bodove. Uvijek kažem da ako želiš vani dobiti utakmicu, da moraš zabiti dva gola, a da bi zabio dva gola, moraš i napasti. Uz naravno borbenu, odgovornu igru koja je temelj svega.
