A što se tiče ovogodišnjih filmova u konkurenciji za Marc’Aurelija, glavnu festivalsku nagradu, radi se doslovno o nevjerojatno šarolikoj skupini gdje se izmjenjuju drame i komedije. »Hysteria« Tanye Wexler je kostimirana, seksi komedija, smještena u viktorijansko doba Engleske u kojoj također dobijamo malu povijesnu lekciju o tome kako je izumljen vibrator. Vrlo zabavno i različito od svih romantičnih komedija koje nam dolaze iz Hollywooda s totalno otkačenom Maggie Gyllenhall u glavnoj ulozi.
Francuzi i Talijani
U francuskom filmu »Une vie meilleure« Cedrica Kahna ostajemo u našem vremenu sa svim današnjim prozaičnim problemima kao što su ekonomska kriza, svakodnevno preživljavanje, siromaštvo i brutalnost sistema koji najviše profitira na siromasima… Priča filma je dirljiva, dramatična i tjeskobna, a na kraju se ipak otvara nada u neku bolju budućnost
U konkurenciji su prikazana i dva talijanska filma – »Il mio domani« Marine Spada, pomalo bezličnog filma o isto tako bezličnom životu jedne žene i mnogo zanimljiviji »Il paese delle spose infelici« Pippa Mezzapese u kojem u svoj spontanosti mladosti grupica prijatelja pokušava od života izvući što mogu više, iako odrastaju u beznadežnoj sredini. Mjesto radnje je Puglia, no priča je univerzalna, a redatelj poznat po svojim dokumentarnim filmovima i ovdje je iskoristio taj naturalistički stil, a i likovi iz filma su slični osobama o kojima je radio dokumentarce.
»Hotel Lux« Leandera Haussmanna je vrlo inteligentna i zabavna mješavina povijesti i fikcije. Stvarni moskovski hotel »Lux« bio je mjesto gdje su se smjestali izbjegli komunisti koji bi došli u Rusiju, no Haussman ga je u svom filmu naselio zaista bizarnim likovima. Budući da Haussmann potječe iz nekadašnjeg DDR-a, vrlo mu je poznata komunistička ideologija, a kako mu je najdraže oružje smijeh i komedija, to što je u hotel »Lux« ugurao i mnoge bivše političare DDR-a bila je, kako nam je sam priznao, njegova mala privatna osveta.
Povratak veterana
Glavni lik je glumac iz varietea koji se proslavio u točci u kojoj on i prijatelj ismijavaju Staljina i Hitlera. Njegov jedini cilj je bio da ode u Hollywood, no nažalost našao se u krivo vrijeme na krivom mjestu, odnosno zbog nestašice krivotvorenih američkih putovnica morao se zadovoljiti odlaskom u Moskvu kako bi pobjegao od nacista.
Svoje mjesto u natjecateljskom programu našao je i australski film »The Eye of the Storm« u režiji veterana Freda Schepisija snimljenog po istoimenom djelu nobelovca Patricka Whitea. To je vrlo snažna obiteljska drama u kojoj dvoje odrasle djece dolaze u posjet majci koja je na umoru, a od početka je jasno da se njih troje ne viđaju često i da nikada nisu bili velika sretna obitelj. Na vidjelo izlaze mnoge obiteljske tajne. Iako je priča filma lijepo složena i mnogo pažnje je posvećeno i najmanjim detaljima, u filmu se osjeća previše teatralnosti, no zato je cijela glumačka ekipa, na čelu s Geoffrey Rushom i Judy Davis u ulogama djece, te Charlotte Rampling kao samodopadna, sebična i dominantna majka naprosto – fantastična.
