Planinari i ostali svijet koji preferira šetnju šumom nije ni znao da o njihovoj sigurnosti od petka popodne pa do sinoć brine splitska ekipa HGSS-a. Osam simpatičnih dečki splitsku su adresu zamijenili onom riječkom, baš kao što to često čine putujući diljem Hrvatske, BiH i Crne Gore, s ciljem širenja obzora, upoznavanja kolega i terena na kojima možda nekad budu morali i intervenirati. U trodnevnom su boravku na Platku, rekoše, uživali sto na sat, a kompliment kako je kućica HGSS-a na Platku najljepša u kojoj su do sada boravili, veliko je bravo za one koji su je gradili i opremali.
Dražen Mimica, Marin Alulić, Željko Knezić, Zoran Biljaković, Damir Kraljević, Zoran Vrandečić, Željko Balov i Neno Šaljić boravak na Platku iskoristili su za pohod na Hahlić, upoznavanje staza i puteva Platka, a za kraj svog boravka u Primorsko-goranskoj županiji izabrali su posjet izvoru Kupe, a na njega će iz smjera Razloga.
– Svaka tri miseca krenemo na ovakav put. Već smo svugdje bili, štošta vidjeli, i usvojili, kazao nam je Dražen. Večeri krate razgovorom i pjesmom jer ne samo što poznaju planine kao svoj džep već su i dobri glazbenici, pa uz gitaru i flautu lijepo »zapivaju«. Očito su i dobri kuhari jer njihov se nedjeljni ručak sastojao od juhe, hobotnice istina ne pod pekom nego pod folijom i salate. Čuvši još i priču o puhovima s kojima su se na Platku sprijateljili i fotografirali ih u tisuće poza, te o akcijama spašavanja kojih je ovog, a i svakog prijašnjeg ljeta na području Splitske županije bilo ohoho te zaključka da će ih bit još i više dok intervencije HGSS-ovaca budu besplatne, oprostili smo se od Splićana što zajedno imaju 240 godina staža u planinama, zaželivši im što manje bosonogih turista na Mosoru i sličnim mjestima.
Po brdima, dolinama, ravnicama, putevima i puteljcima razasuo je zeleno-bijelu kombinaciju i dokazao da ono što iskreira priroda ne može niti najnadareniji modni kreator. Jer Platak je tako fantastično stopio jesen i zimu, da je to bilo fascinantno. Upravo tu riječ fantastično upotrijebila je Sonja Štajduhar koja je sa svojom kćeri Anom Markus i dvije unučice Chiarom i Tiom odlučila nedjeljno jutro provesti u bjelini riječkog izletišta i skijališta.
Osmijeh na hladnom licu
– Nama je tu super. Odjevene smo i obuvene u skladu s vremenskim prilikama, a ovo malo burice – ma, što je to nama Vežičanima. Barem smo mi na buru navikli – kazala je Sonja, a Ana dodala da je jedino šteta što se ne mogu iznajmiti sanjke jer tek onda bi to bio pravi doživljaj. Za dvije vragolanke, dvogodišnju Chiaru Štajduhar i desetogodišnju Tiju i bio je jer nije mala stvar naići na već gotovog snješka. I to ne bilo kakvog, nego snješka s lumbrelinom. U tili čas postao im je preokupacija »numero uno«. Već na prvi pogled djevojčice su shvatile da snježnom frendu treba dotjerati outfit, pa su prionule poslu i hučući u ručice popravile mu dioptriju, poravnale bijelo ruho i razvukle osmijeh na hladnom licu načinivši ga identičnim onima kakve su one imale na svojima. Za to vrijeme su mama i kći tj. Sonja i Ana reporterima dokazale kako imaju fantastičan pregled igre što se tiče sanjkališta i njihove opremljenosti na području Primorsko-goranske županije. Tako doznasmo da tko god ima klince, a ne želi baš svaki vikend na isto mjesto tj. Platak izvrsne uvjete za snježne radosti može naći i na Petehovcu, u Mrkoplju, a bogme i u Kupjaku. Eto, svim roditeljima na znanje. Nama na znanje da snijeg još nije ni za sanjkanje, a kamo li za skijanje dali su članovi obitelji Crepulja – Lena, Eva, Viktorija i Dragan. Oni su jučer Platak koristili kao šetnicu, a Lena je za početak od već spomenutih sestrični Chiare i Tije preuzela »smjenu« u čuvanju snješka sa »Snoopy lumbrelom«.
Na »nono pogon«
Tko je koga čuvao u veseloj družbi što su je činili dva »mupsića« trogodišnji Ike i sedmomjesečna Phiby te David, Andreja, Sanja i Pajo Novaković ne znamo, no da su uživali – jesu.
Nekad je na Lujzijani stajala drvena info ploča čija je zadaća bila svim onim kojima Platak nije »dnevni boravak« ukazati ne samo da isti postoji, već i na kolikoj udaljenosti postoji te što nudi. Dotična je ploča prije nekoliko mjeseci za vrijeme brdske utrke doživjela nezgodu pa se slomila i nakrivila te danas slomljena leži u travi, a od prošlog tjedna i u snijegu. Samo nakrivljeni drveni stupovi kažu da na skretanju s glavne ceste za Platak nešto nedostaje, no kada će i hoće li ploča oživjeti, i je li to nekoga briga, teško je reći.
– Prekrasno je, nimalo hladno. Dan kao rođen za šetnju. Došli smo oko deset i već dva sata šećemo, rekla nam je Sanja te dodala kako su češće šetači Učkom nego li Platkom, ali promjena »šetnice« dobro dođe, čisto da razbije monotoniju. Monotono im sigurno nije nikad kad su s njima dva psića nalik »plišancima«. Kakve li sve vratolomije ti izvode! A tek smijeha kad zaključe kako su njihove nožice premale za tako visok snijeg pa se ukopaju i ni makac dalje. Tu upomoć priskaču frendovi na dvije noge, pa »mupsiće« pod ruku i naprijed. Inače, veliko bravo za Ikea. On je samohrani otac, i ful se brine za svoju kćer Phiby. Valjda će mu Phiby znati vratiti svu pažnju kojom je obasipa. Pažnjom nonića Ivice i Srećka, kao i svesrdnom podrškom ostatka obitelji bili su obasuti i dva dječarca imena Noa i Ivan, a prezimena Ivaniš. Oni su na »nono pogon« uzbrdo, a onda u leru nizbrdo uživali u sanjkanju. U gastro ponudi kao i u svim vrstama »ljekovitih rakija« u tzv. Malom domu ili PD-u »Sušak« uživali su mnogi, a Platak je uživao u svima njima, jer Platak je druželjubiv neovisno koje godišnje doba živio. Samo mu treba dati šansu i sjetiti se da iz centra grada na Rječini do nekog drugog, mirnijeg svijeta u kakvom Platak obitava treba niti pola sata vožnje.
