Gol Turcima? Kad sam vidio da lopta ulazi u mrežu, više nisam bio svjestan što radim, gdje trčim. U meni je sve eksplodiralo. Nemojmo o tome...
RIJEKA Ivan Klasnić zauvijek će se sjećati te čuvene utakmice na bečkom Prateru, cijeli film koje stane u 119. i 120. minutu četvrtfinala Europskoga prvenstva. Trebao je to biti njegov dan, najveći u karijeri. Sekunde su nedostajale da Klasnić zauvijek uđe u povijest kao čovjek koji je odveo Hrvatsku u polufinale EP-a. Nešto je ipak nedostajalo…
– Pitao sam se onda i još uvijek se pitam, uvijek ću se pitati… Zašto? – kaže Ivan Klasnić. Gol Turcima? Kad sam vidio da lopta ulazi u mrežu, više nisam bio svjestan što radim, gdje trčim. U meni je sve eksplodiralo. Nemojmo o tome…
Kako vrijeme odmiče, meni je sve teže. Ne volim pretjerano vrtiti film te utakmice, samo se prisjetim i rastužim. Ma, najbolje je o tome ne razmišljati, vjerujte mi. I još nešto, ja ne volim živjeti u prošlosti, od prošlosti se ne živi. Turska? Napravit ćemo ono što moramo, moramo se plasirati na Europsko prvenstvo – zaključio je Klasnić.
