PIREJ Poslije onakve igre i poražavajućega rezultata izbornik hrvatske nogometne reprezentacije jednostavno se morao suočiti pitanjem o vlastitoj smjeni kao jednoj od mjera za spas hrvatskoga nogometa budući da plasman »kockastih« na Euorpsko prenstvo 2012. godie u Ukrajini i Poljskoj opasno visi.

– Ne bojim se smjene, ničega se ne bojim. Moj zadatak je podignuti momčad, pobijediti Latviju. Nadat ćemo se kiksu Grka u Gruziji i čekati da nam se eventualno poklope ostali rezultati, pa da završimo kao najbolji drugi. Nije mi u krvi bježati kada je teško, pogotovo ne u ovoj situaciji kada još uvijek imamo realne izglede za plasman. Iako… Ne mogu znati što će se događati sljedećih dana – rekao je Bilić.

Osjećaje je bilo teško zatomiti. Izbornikovo lice odavalo je dojam čovjeka iza kojega je tjelesna i duševna havarija. Promukao, drhtavi glas, razbarušena kosa, iskrivljena kravata… Slaven Bilić izgledao je kao čovjek kojemu su potonule sve lađe. Možda i jesu. Opravdanja nije tražio niti je pokušavao dokučiti što je krenulo po zlu u odlučujućoj utakmici u kojoj njegove momčadi nije bilo nigdje. Dakle, zašto?

– Prekidi kao jedina moguća zamka grčke momčadi? Ne bih to nazvao zamkom, zamka je nešto neočekivano, nepredviđeno. Znali smo kako će Grci igrati, nije bilo potrebno otkriti Ameriku da bi se to shvatilo. I osujetili smo im duge lopte na Samarasa, Salpingidisa i Gekasa, u kontrama nam nisu mogli ništa. Limitirali smo im broj prekida I kornera, tako da se njihova igra zapravo pretvorila u centaršuteve s poludistance. Primili smo gol nakon krivo odbijene lopte iz kornera, iako korneri ne bi smjeli biti problem za visoku momčad poput naše. Znala su se zaduženja, imali smo u tim situacijama i dva igrača viška. Jeftino smo primli te golove…

Negdje u zraku čekala se ostavka, ali Bilić nije smogao snage. Ni odgovornosti. Kada to nije učio poslije prvoga velikoga neuspjeha neodlaskom na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku, zašto bi sada dokle god postoje izgledi za plasman na europsku smotru. Samo… Koga to više Bilić može uvjeriti da će Hrvatska iduće godine vidjeti Ukrajinu i Poljsku? Poslije pirejske blamaže više nije sigurno da će »kockasti« u utorak pobijediti Latviju. 

– Što je pošlo po zlu? Pokušao sam nešto promijeniti. Rekao sam igračima na poluvremenu, kada smo držali aktivan rezultat u rukama, da kontrola igre nije dovoljna, da moramo ponuditi nešto više u fazi napada,  preuzeti odgovornost. I počeli smo dobro, djelovali opasno, dok nije došao prvi gol nakon kojeg smo potonuli… – zaključio je Bilić.