Ry Cooder, legendarni američki glazbenik i kantautor, na osobit je način obilježio treću godišnjicu velikog spašavanja bankarskih špekulanata s Wall Streeta koji su zakuhali financijski slom 2008. i koji su krivi za recesiju koja je odonda cijeli svijet povukla u ponor. Jer u prvoj pjesmi »No Banker Left Behind« (»napušten nije ostao bankar nijedan«, op. a.) svog novog albuma »Pull Up Some Dust and Sit Down« (»zgrnimo malo prašine i sjednimo«, što je aluzija na veliku sušu koja je pogodila Ameriku u vrijeme Velike krize tridesetih), Cooder ogorčeno i zajedljivo opisuje pozadinu velikog financijskog bailouta 2008. 

    Cooderova je retrospektiva nemilosrdna. Bankari su opljačkali zemlju; u Bijeloj kući primljeni su prijateljski, onda su »jednog lijepog poslijepodneva« izbrojali naš novac i razdijelili međusobno milijunske bonuse, uz šampanjac i koktel od škampa. Nijedan bankar nije zaboravljen niti zapostavljen, jetko poentira Cooder, uz prikladnu glazbenu podlogu – koračnicu iz vremena američkog građanskog rata. 

    Još je neizvjesno hoće li Cooderova cinična pjesma postati i himnom novog vala nezadovoljstva koji je napokon stigao i do samog srca globalnog neoliberalnog poretka – Wall Streeta – no sigurno je kako će se u Cooderovim protestnim stihovima lako prepoznati onih »99 posto ostalih« koji ne pripadaju kasti pohlepnih i zadovoljnih bankara. 

    Sve je počelo s Arapskim proljećem – val bunta i prodemokratskih revolucija u kojima su mlađahni prosvjednici, od Tunisa, preko kairskog trga Tahrir u Egiptu, do Tripolija i Benghazija, svrgnuli nekoliko diktatora. 

    Onda se revolucionarni zanos, s izbijanjem krize, prelio na ulice europskih gradova. Najprije onih na »rubu« Europe, najteže pogođenih dužničkom krizom, no onda je nezadovoljstvo stiglo i do »stare« Europe, na sjeveru kontinenta. Revolt je potom prešao Atlantik i stigao na samo nekoliko metara od mjesta na kojem počivaju temelji globalnog financijskog sustava. 

    Nakon prvotnog nesnalaženja, potpora prodemokratskim revolucijama u arapskom svijetu postala je mantra administracije Baracka Obame. Promjena politike dogodila se tek nakon što je postalo jasno da strategija potpore represiji i despotskim vladavinama više ne daje rezultata, ako je Obama govorio u dobroj vjeri, u što svi nisu više posve sigurni.   

Ignoriranje prosvjeda

Srećko Horvat, filozof i teoretičar, smatra kako se Obamina potpora demokraciji u arapskom svijetu svodi na podršku »jednoj drugačijoj demokraciji, demokraciji zapadnih korporacija, a ne demokraciji koju su željeli sami prosvjednici u arapskom svijetu«. »U jednom trenutku Obama i zapadni lideri shvatili su da je i svrgavanje arapskih diktatora odlična prilika za biznis«, dodaje mladi hrvatski teoretičar pobune. 

    No kako će vladajuća korporativna Amerika reagirati na revoluciju u svom dvorištu? Što čeka stotine mladih koji već danima okupiraju njujorški Zuccotti park i kojih je danomice sve više? I ono što smo dosad vidjeli puno govori: najprije ignorancija i šutnja mainstream medija, a onda policijska brutalnost. 

    – Riječ je o uobičajenom obrascu kao i u mnogim drugim prosvjedima. Mediji su najprije ignorirali prosvjede, a onda su im se rugali, kaže Horvat, komentirajući pokret »Okupirajmo Wall Street« i njegove perspektive. 

    Jedan od takvih članaka bio je tekst »Je li ovo Monty Pythonovska okupacija Wall Streeta«, u kojem autorica Nathalie Rothschild zaključuje kako će »nadrealni prosvjed usred Wall Streeta zasigurno potresti cijeli sustav, ali od smijeha«. Horvat podsjeća kako se i na Trgu Tahrir u Egiptu dogodilo se navlas isto. Najprije su nas pokušali uvjeriti da je revolucija u Egiptu uvezena izvana, dokazujući kako se ondje okuplja bogata i privilegirana omladina koja se koristi iPhoneima i koja nije »sposobna voditi revoluciju«. Kao što su, po istom obrascu, nastavlja Horvat, za vrijeme blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu neki komentatori tvrdili da je riječ blokadi »importiranoj sa Zapada«, a isto se čulo i za vrijeme Facebook prosvjeda u ožujku. 

Karamarkov poučak

No uhićenje skoro tisuću prosvjednika na Brooklynskom mostu samo je rezultiralo mobilizacijom novih prosvjednika. Horvat misli da je američki sustav u tome »potpuno pogriješio, vjerujući kako je Karamarko bio »puno pametniji« kad je izbjegavao bilo kakve sukobe s prosvjednicima. 

    – Događaji koji se pred našim očima odvijaju na Wall Streetu zapravo su bumerang Arapskog proljeća, i to iz više razloga. Ponajprije zbog načina organizacije, bez lidera i uz primjenu izravne demokracije, u okviru svakodnevnih plenuma na kojima svi imaju pravo iznijeti svoje prijedloge«, mišljenja je Horvat. 

    I na internetskoj stranici »Occupy Wall Street« navodi se kako je riječ o bezliderskom pokretu otpora, koji okuplja ljude različitih boja i političkih uvjerenja, kojima je zajedničko da spadaju među 99 posto onih koji više ne žele tolerirati pohlepu i korupciju ostalih jedan posto. »Koristimo se revolucionarnom taktikom Arapskog proljeća, upotrebom nenasilnih metoda, za postignuće naših ciljeva uz maksimalnu sigurnost naših sudionika«, navode organizatori pokreta »Occupy Wall Street«. 

    No nije samo način organizacije ono što povezuje prosvjedna zborovanja pred Wall Streetom s Arapskim proljećem. I neprijatelj protiv kojeg se bore je zajednički. »To je, općenito govoreći, neoliberalni kapitalizam, ili preciznije rečeno financijski kapitalizam«, pojašnjava Horvat. I u Egiptu i u Tunisu, naime, pobune su bile uperene protiv diktatora Mubaraka i Ben Alija, koji su desetljećima vladali tim zemljama, ali i protiv neoliberalnog modela njihove vladavine. Osim što su bili brutalni diktatori, Mubarak i Ben Ali bili su i lutke na koncu zapadnih financijskih elita, koje su preko njih provodile neoliberalne reforme, koje su onda dovele i do ubrzanog socijalnog raslojavanja, osiromašenja većine i bogaćenja manjine te rapidnog porasta nezaposlenosti. 

    Dakle, svega onoga što tišti i prosvjednike pred Wall Streetom, ali i nezadovoljnike koji u sve većem broju okupiraju parkove velikih američkih gradova, ionako krcatih beskućnicima – Memphisa, Chicaga, Bostona i Baltimorea – kao i desetaka drugih gradova, na koje se proširio val antikapitalističkih prosvjeda. 

   Vladavina bankara

– Situacija u SAD-u zapravo je vrlo slična, jer sve više ljudi shvaća da državom ne vlada Bijela kuća već Wall Street. Ako pogledamo popis najvećih financijera Obamine predsjedničke kampanje, ondje ćemo naći imena gotovo svih najvećih američkih banaka, Lehman Brothersa, Morgan Chasea i Goldmana Sachsa, koji je za Obaminu kampanju dao skoro milijun dolara, objašnjava Horvat, navodeći kako su se mnogi ključni ljudi iz tih banaka našli na najvišim pozicijama u Obaminoj, ali i Bushovoj administraciji. 

    Štoviše, dodaje Horvat, početkom siječnja šef Obaminog ureda postao je čovjek koji je u Bijelu kuću došao iz Morgan Chasea. Time je osiguran stalan i pouzdan link između Wall Streeta i Obaminog ureda. Štoviše – dodaje Horvat – na dan masovnog uhićenja 700 prosvjednika na Brooklynskom mostu, Morgan Chase donirao je 4,6 milijuna dolara njujorškoj policiji. »Ne bih rekao da se radilo o pukoj koincidenciji«, poentira Horvat. 

   I evo zbog čega Horvat misli da se radi o bumerangu arapskog proljeća: »Buđenjem Amerike i pokretom na Wall Streetu prosvjedi su konačno došli do ishodišta samog problema, odnosno vratili su se pred vrata onih koji su i doveli do financijske krize, ali i do onih koji već nekoliko desetljeća provode neoliberalne reforme i izazivaju krizu za krizom«.

    Kakva je onda veza prosvjeda u Americi s prosvjedima na ulicama brojnih europskih gradova, budući da su mnogi domaći analitičari osporavali povezanost pobunjenika u arapskom svijetu s mladim nezadovoljnicima u Europi? 

    – Mislim da je ta veza sada već prilično vidljiva i da navedene dvije osobine – neposredna demokracija i protivljenje neoliberalnom kapitalizmu – povezuje prosvjede s obje strane Atlantika, i one pred Wall Streetom i one na madridskom Trgu Puerta del Sol, pa čak i na plenumima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, naglašava Horvat, dodavši kako svi ti prosvjedi imaju zajedničkog neprijatelja: financijski kapitalizam.   

Poziv Hrvatskoj

Na budućnost pokreta koji se okuplja pred Wall Streetom vjerojatno će utjecati uspjeh i masovnost prosvjeda koji se protiv neoliberalnog kapitalizma i bogataške pohlepe 15. listopada trebaju održati ne samo po američkim gradovima, nego i u cijelom svijetu. Na svim kontinentima ljudi bi trebali na ulicama, u simultanim prosvjedima, iskazati nezadovoljstvo neoliberalnim kapitalizmom i bogaćenjem male i odabrane skupine kojoj taj sistem donosi enormne profite, a ostalima bijedu, nezaposlenost i dugove. 

    Na ulice su pozvani i građani Hrvatske. Glavni prosvjed na isti dan kad i u drugim gradovima svijeta održat će se i u Zagrebu, na središnjem gradskom trgu. Građani Hrvatske trebali bi okupirati trgove svojih gradova i tako dignuti glas protiv oligarhije i monopola bankarskih elita i korporacija, no uspjeh takve akcije upitna je jer, kako napominje Horvat, takvi kolektivni pozivi u Hrvatskoj često ne završe kolektivnim odazivom.

    No važno je da se sve zemlje svijeta povezuju u otporu financijskom kapitalizmu i da prosvjedi dobiju globalni karakter, jer je i financijski kapitalizam globalan. U tome im na ruku idu nove tehnologije, jer ničega od svega ovoga ne bi bilo da ljudi nisu povezani internetskim društvenim mrežama. Štoviše, primjećuje Horvat, prve vijesti s Wall Streeta dobili smo zahvaljujući Twitteru i Facebooku, a ne konvencionalnim medijima, koji su šutjeli o prosvjedima. Slično je bilo i u vrijeme prosvjeda u Egiptu i Tunisu.   

Vrati se Jesse James

Stoji li svijet pred novom revolucijom? Kakva je budućnost zapadnih prosvjeda, pa i onoga pred Wall Streetom? Zbog čega su prosvjednici, naročito u prvim danima, bili toliko neartikulirani? Horvat misli kako uvijek moramo imati na umu kako je riječ o pokretima u nastanku. Prosvjednici na Wall Streetu prvih su dana doista bili neartikulirani, što je samo potvrđivalo kako nitko nije unaprijed zadao program i ciljeve, jer je doista riječ o neposrednoj demokraciji. No prosvjednici već sada imaju svoj proglas, koji donosi niz konkretnih zahtjeva, od zahtjeva za zdravstvenim osiguranjem, obrazovanjem i socijalnom zaštitom za sve, do zahtjeva za uvođenjem tzv. Tobinovog poreza, odnosno oporezivanja svih financijskih transakcija. 

    No Horvat ne sumnja da izlaz neće biti lagan. Nakon što se pokazalo za postojeći sustav ne postoji alternativa – ni u kapitalizmu s ljudskim licem, ni u socijalizmu s ljudskim licem, ali ni u Trećem putu – alternativu sadašnjem neoliberalnom modelu »tek treba iznaći«. 

    Glazbenik Cooder s početka ove priče ne vjeruje da je situacija bezizgledna. U valceru »El Corrido de Jesse James« Cooder priziva legendarnog odmetnika, kojeg je smjestio u raj, jer iako je pljačkao banke »nikad niti jednu obitelj nije ostavio bez njezina doma«. I kako bi Jesse James riješio problem Wall Street? Kako bi natjerao bankare da milijarde vrate onima kojima i pripadaju? Jednostavno i tipično američki: Cooder predlaže rješenje iz repertoara Jesseja Jamesa: njegov vjerni .44 govorio bi umjesto njega…