Drama u Grčkoj ne jenjava, na ulicama bjesne prosvjedi uslijed mjera štednje koje grčka vlada mora provesti kako bi osigurala pomoć u vidu nove tranše iz europskog kriznog fonda.

U protivnom, ako se u »roku odmah« ne stegne remen, zemlja neće moći isplaćivati plaće, mirovine i sva tekuća davanja, što vodi u kolaps vjerojatno i gori od agonije koju Grci trenutno proživljavaju.

Grčki ministar financija Evangelos Venizelos isključio je da bi mogao odstupiti od najavljenih proračunskih rezova, jer je ova tranša pomoći Grčkoj od životne važnosti, ali ne samo Grčkoj, već je u pitanju kredibilitet cijele eurozone i ekonomija koje joj gravitiraju. No, novac nikako da stigne.

Ratifikacija kriznog fonda

U parlamentima zemalja članica eurozone u tijeku je ratificiranje sporazuma o proširenju zajmodavnog kapaciteta kriznog fonda, sa sadašnjih 440 na 780 milijardi eura, dok paralelno predstavnici »Trojke« (MMF-a, EU-a i ECB-a) borave u Grčkoj i snimaju stanje u grčkim javnim financijama: čeka se njihova ocjena o tome je li Grčka napravila dovoljno da bi joj se zauzvrat konačno isplatila pomoć.

Nakon što su se početkom tjedna burze malo oporavile, u ozračju poruka o europskom jedinstvu, jučer je sjenu nad tržišta kapitala navukla bojazan o novim podjelama unutar eurozone.

Dio zemalja članica pristaje na pomoć Grčkoj po ranije usvojenom planu, a dio to odbacuje ili traži stroži tretman odobravanja pomoći.

Najvažnije je naravno što kaže Njemačka, a Angela Merkel u srijedu je dala naslutiti da se Grčkoj ništa neće olako doznačiti, već sve ovisi o reviziji koju će izvršiti »Trojka«.

Iako dakle Grčkoj gori pod petama, a onda i cijeloj eurozoni, članice ne brzaju s konkretnim rješenjima, osim što predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso svako toliko poziva na jedinstvo. Isto je učinio i u srijedu u svom govoru o stanju Unije, pred parlamentom.

 Bankrot Grčke nastoji se izbjeći no paralelno se razmatraju i scenariji »što ako..«.

Crni scenarij

Tako najnoviji broj uglednog časopisa »Time« donosi članak »Zašto Njemačka ne može spasiti svijet (i to ne samo zato što to ne bi željela)« u kojem se opisuju najsvjetliji i najcrnji mogući scenarij u slučaju grčkog bankrota.

Najgori scenarij, prema »Timeu«, uključuje nemogućnost grčke vlade da podmiruje račune, što vodi u eksploziju socijalnih nemira, Grčka izlazi iz eurozone, banke iz eurozone koje su izložene grčkim dugovima snažno su pogođene te prestaju odobravati zajmove, pa slijedi kreditni slom, još sporiji rast u Europi, raste nezaposlenosti, troškovi zaduživanja lete u nebo, novac bježi iz ostalih slabih europskih ekonomija, zemlje se ne mogu isfinancirati, proglašavaju neplaćanje i bankrot, te se povlače se iz eura.

To vodi do nemira na tržištima i kolapsa ekonomskog rasta zemalja u okruženju te u novu recesiju s dvostrukim dnom, opisuje se u članku »Timea«.

Najoptimističniji pak scenarij uključuje odluku o povlačenju Grčke iz eurozone te promptnu devalvaciju grčke valute, obnovu rasta i konkurentnosti, pri čemu izložene banke trpe, no jake ekonomije, poput Njemačke, pomažu dokapitalizaciju.

Stabilnost financijskog sistema u ovom se scenariju obnavlja, a fondovi koji nisu potrošeni na Grčku koriste se kao »jastuk« za druge rizične zemlje eurozone, poput Italije i Šanjolske.

Ovakav »happy end« uključivao bi da Njemačka u konačnici eurozonu povede prema većem fiskalnom jedinstvu, pri čemu se tržišta stabiliziraju, a Europa vraća normalnom rastu. Svijet tako izbjegava dvostruki pad, opisuje »Time«.