Gradsko ruglo

Riječka šetnica pretvorena u odlagalište otpada

Ivor Balen

Za održavanje šetnica odgovoran je Grad Rijeka, no u civiliziranoj sredini očekuje se i od samih građana da svojim ponašanjem poštuju okoliš i ne bacaju otpad, kaže Eda Rumora



RIJEKA Čelnici Grada Rijeke pozvali su građane da ovu nedjelju provedu na šetnici koja spaja Plumbum i Sveti Križ, ali ne i na dionici koja Sveti Križ preko Strmice vodi na Trsat. Taj dio šetnica, poglavito na Strmici, samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja više je nalik na odlagalište građevinskog otpada, nego na stazu za hodanje. Prolaz je nemoguć bez preskakanja nakupina pijeska ili kakvog drugog materijala a nakon skakanja, građani se na Strmici mogu odmoriti na starom bačenom kauču. Kako je moguće da su se šetnice, otvorene u travnju, tako brzo pretvorile u gradsko ruglo?


– Trasa šetnice definirana je u dogovoru s planinarskim društvima, a dijelovi šetnice postavljeni su po zemljištu koje se i prethodno koristilo za šetnju, pa čak i kolni prolaz. Prije otvaranja šetnica očišćen je krupni otpad uz trasu, a naročito na mjestima gdje je predviđen odmor i zadržavanje šetača. Na jednom dijelu trase, koji je položen po već postojećem putu, nakon nekog vremena odložen je veći dio građevinskog materijala (riječ je o zemljištu u privatnom vlasništvu) čime je onemogućena pješačka komunikacija. Taj problem je riješen na način da je dio trase prelociran na zemljište u vlasništvu Grada Rijeke, čime je staza u potpunosti stavljena u funkciju i prohodna je za sve građane. Fotografije na koje se pozivate snimljene su na jednom manjem dijelu trase, dužine oko 100 metara, dok je ukupna dužina staza 11,5 km, tako da je ocjena kako su šetnice u roku od nekoliko mjeseci postale ruglo pretjerana i neumjesna, kaže Eda Rumora, ravnateljica Direkcije za razvoj, urbanizam i ekologiju Odjela za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem.   

Na račun svih Riječana


– Generalno gledajući, za održavanje šetnica odgovoran je Grad Rijeka i Grad održava šetnice, no u urbanoj, civiliziranoj sredini očekuje se i od samih građana koji se šetnicama koriste, da svojim ponašanjem poštuju okoliš i ne bacaju otpad na mjesta predviđena za šetnju i rekreaciju. Može li se Grad proglašavati odgovornim zbog krupnog otpada koji su nesavjesni građani odlučili baciti bilo gdje. Nažalost, takvih primjera ima mnogo, a u educiranju i osvještavanju građana mogu pomoći i mediji.   

Prelociranje staze


No, sve dok problem devastacije ovih zona i nesavjesnog odlaganja krupnog otpada bude gledan kroz prizmu odgovornosti Grada, a ne nesavjesnog pojedinca, takvi pojedinci će se ponašati na način da smeće bacaju bilo gdje u uvjerenju da će to Grad već nekom prilikom počistiti. I hoće, ali o trošku svih građana Rijeke.


Jednako tako, na račun svih nas morat će se obnoviti i jedna strana info ploče na Plumbumu koja je uništena – otrgnuta je mapa prve dionice šetnice, koja je bila zalijepljenja i uokvirena. Kome je taj plakat smetao i koliko je energije trebao uložiti da to učini, pitanja su na koja je teško dati odgovor. Ne bismo se složili da je projekt podbacio, upravo suprotno, projekt je tek u razvoju, a za sve nas važno je ovo prvotno razdoblje u kojem će se testirati način provedbe, problemi, kao i inicirati korištenje šetnica, govori Eda Rumora. A hoće li i kada šetnice biti ponovo dovedene u prvobitno stanje i koliko će to koštati, odgovor je da će prelociranjem jednog dijela u potpunosti biti prolazna, dok je dio Plumbum – Sv.Križ je cijelo vrijeme u funkciji. Za prelociranje trase potrebno je napraviti novu markaciju staze, za što će će se izdvojiti 1.000 kuna, a za tisak i lijepljenje novog plakata na info ploči na Plumbumu izdvojit će se 700 kuna. U ovu dionicu uloženo je 162.500 kuna, od čega je Pliva financirala 102.500 kuna, a Grad Rijeka 60.000. Čelnici tvrtke Pliva nisu o ovome obaviješteni jer je njihovo sponzorsko učešće bilo usmjereno na opremu staze, a ona srećom nije bila ugrožena, kao niti projekt u cjelini.




Ostali dijelovi Riječkih šetnica uređivat će se sukcesivno narednih godina, ovisno o financijskim sredstvima, uz pretpostavku da za sve dijelove trase neće biti potrebno otkupljivati zemljište u privatnom vlasništvu, naročito tamo gdje se trasa polaže izvan građevinskog područja, zaključila je Rumora.