RIJEKA Drugi festival Zoom, koji je ove godine bio u znaku umjetnice Ivane Müller, završio je predstavom »60 minuta oportunizma«. Koncept i izvedbu potpisuje Ivana Müller, koja u ovom projektu autoreferencijalno kritički analizira vlastitu predstavu i načine prezentacije u njoj. Polazišna je situacija ta da je nakon 2002. godine prvi put dobila priliku (opportunity) da stoji uživo i sama na pozornici. Za tu prigodu autorica odabire jednostavan, svakodnevni kostim, dok kao scenske rekvizite koristi ruksak i torbicu ovješenu oko vrata. Ivana Müller pritom je »spojena« na mali zvučnik/pojačalo te mikrofon koji koristi prema potrebi. Ono što se događa ili ne događa na sceni izgovoreno je u snimljenom tekstu koji govori Müller. Ovaj izvedbeno-scenski minimalizam također će naići na kritički komentar.

   Istodobno, ruksak i »planinarsko-turistička« kostimografija otvaraju prostor za gledateljevu imaginaciju i različite smjerove interpretacije. Izvođačica, odnosno ono što prezentira na sceni, tako postaje potencijalna teroristkinja koja u naprtnjači skriva eksploziv. U jednom trenutku ona će poželjeti postati nevidljiva, pa će iz ruksaka izvući tamnu tkaninu kojom prekriva tijelo. Na pozornici se zatim multipliciraju slična takva tijela, čime se iznova propituje mehanizam oportunističkog djelovanja. Tijela prekrivena tkaninama pritom dobivaju simboličku i političku konotaciju – prva slika koja pada na pamet je muslimanska burka.

   Drugi primjer oportunizma (opportunism) je pušenje na pozornici. Izvođačica podsjeća publiku da je prestala pušiti prije nekoliko godina, no kako bi oživjela sliku karakterističnu za kazalište 80-ih godina, kao i filmski »novi val«, Müller iz ruksaka vadi kutiju cigareta i puši na sceni, svjesna toga da je prekršila normu jer je pušenje u javnom prostoru u Hrvatskoj zabranjeno.

   I u ovoj predstavi do izražaja dolazi tema imaginacije. U prizoru u kojemu bi trebala plesati, izvođačica ostaje nepomična, a uz pomoć glazbe poziva gledatelje da zamisle kako pleše na pozornici. Od početka predstave u obzoru je gledateljskog očekivanja i uporaba mikrofona – pri kraju predstave izvođačica to osvješćuje i upušta se u svojevrsni karaoke nastup.

   U predstavi »60 minuta oportunizma« Ivana Müller predstavila se kao kompletna autorska ličnost koja na promišljen i minuciozan način preispituje sam čin izvođenja, javno nastupanje, korištenje vlastitog tijela i vlastite prisutnosti kao platna na koje gledatelji projiciraju svoja očekivanja.