ZAGREB  Ako se po jutru dan poznaje, onda su se djelatnici Informativnog programa HTV-a baš upristojili. Bio je dovoljan jedan mali podsjetnik na pravila odijevanja i prisjetili su se baš svega, pa se, barem u ponedjeljak, svi redom odjenuli po propisu. Manje, više.  

Središnji Dnevnik je vodila Slavica Babić. To je u startu bila igra na sigurno, jer Slavica Babić je i do sada, dok se o pravilniku nije po novinama pisalo, gajila imidž profesionalke u klasičnom sakou neupadljivih boja. I opet bi tako; haljetak siv kao da je iz neke domaće tvornice odjeće izišao, dekolte brižno sakriven bijelom majicom, a kosa miljama daleko od onih najviše pet centimetara ispod ramena koliko se odnedavna, ili odvajkada, tolerira.

Nema tu nakita, nema naušnica, nema kamere koja će zaviriti ispod stola pa da se vidi kakva je cipela. Sve je taman po pravilu koji kaže da je najbolja odjeća ona zahvaljujući kojoj gledatelj pojma nema što je voditelj odjenuo. Šteta je jedino što su vijesti taman takve da se ni na njih fokusirati gledatelj ne može.

No, ako je ‘igra’ sa smjernom Slavicom Babić bila igra na sigurno, dati Tončici Čeljuski da vodi emisiju »U krupnom planu« bio je znatno veći rizik.

 Čeljuska je razina više, ona koju i tzv. ženski, ili life style, ili showbizz časopisi, više vole i češće ‘troše’. U konačnici čekanje »Krupnog plana« se isplatilo. Bio je to minuciozni njen modni obračun s njima, s pravilima i onima koji su ih napisali.

Na prvu čini se plavokosa je to pripadnica kakvog reda časnih sestara, no na drugu, kad se izanaliziraju detalji te brižno složene kompozicije shvati čovjek da je to igra na rubu, igra zbog koje je voditelj još uvijek zanimljiviji oku nego li ono što su gosti u studiju govorili o financijskoj svjetskoj krizi uhu.

Jer, smjerna crna haljina dosezala je taman negdje do na granicu, da ne znaš kad voditeljica sjedne, pa zabaci nogu preko noge je li joj dužina mrvu ispod koljena kako je propisano, ili mrvicu iznad kako se ne smije. To elegantno crno podebljalo je sav sjaj brižno njegovane plave kose, začešljane, baš kako treba, unatrag.

Naušnice su, pak, bile čisti minimalizam taman da se prestrogim čini posezati za odredbom koja kaže da je nakit najstrože zabranjen. I šminka je bila neupadljiva, no zato cipele nisu bile one posve zatvorenih prstiju! Elegantne jesu, skoro pa zatvorene jesu, no ona sitna dizajnerska rupa na vrhu kroz koju se nazrijeti dao koji prst od noge, bila je tu. Eto kušnje za kontrolore smjerna odijevanja.

No, još će više posla imati kontrolori s javljanjem Branke Slavice iz Washingtona. U pravilniku, naime, piše da oni koji izvještavaju s terena imaju obvezu nošenja radne odjeće s logotipom HRT-a. Teško da je haljina crna, decentna, bez rukava, pa još bez loga, radna odjeća. A opet, bilo je lijepo za vidjeti.

Na koncu ponedjeljak je bio test i za one koji vode Dnevnik 3. Za Damira Smrtića. I on je to, nema se što, odradio junački, složivši svaki komad odjeće savršeno, pripazivši čak i na okvir naočala. Tu se nema što ni dodati, ni oduzeti. Bio je to dostojan finale jednog uzornog ‘pravilnog’ dana na HTV-u.