Riječka skijašica o svemu pomalo

Ana Jelušić: Hrvati ne cijene uspjeh

Davor Jurkotić

Trenutno sam zaljubljena u sebe. Prijatelji mi često kažu da se ponašam kao da imam puno više godina i da sam zrelija od vršnjaka, veli Ana koja je ovih dana otputovala u SAD gdje će provesti dobar dio ljeta s prijateljima Apsolutno sam svjesno donijela odluku o prestanku skijanja, tako da nisam jedna od onih koji plaču i postavljaju si stotine pitanja što bi bilo da je bilo 



Ana Jelušić prvi put je na skije stala s tri godine, a s pet godina počeo ju je trenirati Zoran Sobol, čovjek koji je uvijek vodio brigu o njenom skijanju. Ana je odlične rezultate ostvarivala još u dječjim natjecanjima, većinom su to bile pobjede. Prije desetak godina izborila je nastup na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju na kojima je s petnaest godina osvojila odlično dvadeset i treće mjesto u slalomskoj utrci. Nakon toga slijedili su odlični rezultati te je Ana konstantno bila u vrhu svjetskog skijanja.


Nedavno je donijela nimalo laku odluku, odlučila je prestati sa skijanjem zbog problema s astmom. Samo za vas smo doznali hoće li to biti zbogom skijanju ili ćemo lijepu Anu ponovo gledati na skijaškim stazama. Evo što nam je otkrila uoči putovanja u Sjedinjene Američke Države gdje će provesti dobar dio ljeta. 


 Što se trenutno događa u vašem životu i jeste li svjesni da za vas trenutno nema skijanja?– Iskreno, još ničega nisam svjesna i kako bi se reklo, nije mi došlo »do mozga«, jer je ovaj dio godine period kada i inače odmaram od skijanja. Apsolutno svjesno sam donijela odluku, tako da nisam jedna od onih koji plaču i postavljaju si stotine pitanja što bi bilo da je bilo. Pokušavam iz cijele situacije izvući sve najbolje što postoji. 

Rekli ste da ovo nije kraj vaše karijere i da se sigurno vraćate. Koliko ste sigurni u to da ćete ponovo stati na skije i krenuti u natjecanja?  – Došao je trenutak, zbog astme, kada sam morala malo »stati na loptu«. Hoću li se vratiti skijanju i kada će to biti o tome trenutno uopće na razmišljam. 




 Mnogi profesionalni sportaši se boje što ih čeka nakon što završe karijeru. Zašto je to tako?


 – Skijanje je vrlo specifičan sport u kojem ne znaš kada će se dogoditi kraj karijere. To sam vrlo brzo shvatila, tako da sam ulagala i u nešto drugo, a ne samo u skijanje. Osobno se ne bojim završetka karijere, ali da sam znala o tome razmišljati, jesam. Kod ostalih sportaša je to možda drugačije i taj strah ovisi o samom pojedincu.  

DVA ISPITA DO DIPLOMSKOG


Što je vaša majka rekla o svemu tome?  – Cijela moja okolina je znala koliko sam imala problema zbog astme i svi su apsolutno shvatili zbog čega sam prestala sa skijanjem. Mama je uvijek ogromna podrška pa je i sada. Kako je trener Zoran Sobol reagirao na vašu odluku o prestanku skijanja?  – Kao i svi, rekao mi je da zdravlje mora biti na prvom mjestu. Uvijek me u svemu podržavao pa tako i u ovome. Kako se odmarate i što trenutno radite?

 – Završavam fakultet poslovne akademije, radim na sebi i razmišljam na koji način najbolje sanirati probleme s astmom. Uhvatili ste me prije puta u Ameriku, točnije u Kaliforniju gdje ću provesti mjesec i pol dana s prijateljima. Ovo je jedinstvena prilika da se u potpunosti posvetim samo sebi. 


 Imate li još dosta ispita do diplomskog? – Nedostaju mi još dva ispita do diplomskog kojeg već pišem. Vjerujem da ću diplomirati krajem mjeseca srpnja.   

HRVATI NE CIJENE USPJEH


Niste imali klasično djetinjstvo kao ostali vršnjaci. Mislite li da ste time nešto izgubili?


– Ako se pod izgubiti misli to što nisam svaku subotu tulumarila, onda sam izgubila. Ali u svemu ostalom mislim da sam definitivno profitirala. Ako želim tulumariti, mogu to i sada i za deset godina. Skijanjem sam proputovala cijeli svijet, bila sam na Olimpijadi, govorim nekoliko jezika, tako da sigurno nisam ništa izgubila, već naprotiv, dobila jako puno. 


 Kada danas gledate unazad, jeste li zadovoljna svojom sportskom karijerom i je li se moglo više, bolje? – Uvijek se može više i bolje. Da mi je netko prije deset godina nudio karijeru kakvu sam imala odmah bi potpisala i sve uzela.   Koje razdoblje vaše karijere je bilo najteže, najstresnije? – Ovo sada. Skijanje me je uvijek veselilo, ali kao i svaki drugi posao, tako je skijanje nešto što ima pozitivne i negativne trenutke.  A koji dio vaše karijere vam je najdraži?   – Prva Olimpijada, prvi ulazak u drugu vožnju, Sljeme, osjećaj da znaš da si među najboljima na svijetu u sportu kojim se baviš. To sve što sam spomenula, to se ne može kupiti novcem.  Jeste li se ikada uspoređivali s nekim iz svijeta skijanja?

  – Ne i ne znam zašto bih to radila. Mene su često uspoređivali s Janicom i ne mogu reći da mi to nije laskalo, ali ja se nikad nisam uspoređivala s njom niti s nekom drugom skijašicom. Nikada se ne treba uspoređivati, niti u poslovnom niti u privatnom životu. 


 Zašto Hrvati uvijek uspoređuju i ne priznaju nikakav rezultat osim pobjede i eventualno postolja?  – Kada sam se predstavljala na fakultetu u Americi, rekla sam da sam profesionalna sportašica, oni su me zatim pitali imam li ambicija ići na Olimpijske igre, kada sam im rekla da sam već bila na Olimpijadi, svi su mi čestitali.

Ovu sezonu sam pričala isto tako s jednim austrijskim skijašem kojem sam rekla da sam imala vrlo lošu sezonu na što me je on pitao koje sam rezultate postigla, kada sam mu rekla ostao je zadivljen i rekao mi da moram biti prezadovoljna. Zašto smo mi drugačiji i ne znamo ponekad cijeniti uspjeh, to stvarno ne znam. 


PRVO FAKULTET, PA TULUMI


Jeste li zaljubljena, imate li dečka? – Ma jesam vraga zaljubljena. Trenutno sam zaljubljena u sebe.  Pa u čemu je problem, zar nema pametnih i zgodnih muškaraca?

– To puno više ovisi o pojedincu koji je sam nego o drugima. Osobno nisam klasična 24-godišnjakinja, tako da mi sve to malo komplicira stvari. Često mi prijatelji kažu da se ponašam kao da imam puno više godina i da sam zrelija od vršnjaka. 


 Kako ćete provesti ljeto? – Nakon što se vratim iz Amerike malo ću odmarati, a onda ću se dati u neke poslove o kojima ćete biti obaviješteni. I dalje ostajem u skijanju gdje radim na »Snježnoj kraljici«, a i dalje sam članica skijaške reprezentacije sa statusom ozljede, znači da sam punopravna članica, ali nisam aktivna.   Sigurno postoji nešto što si niste priuštili za vrijeme skijanja pa to činite sada? – Meni nikada ništa nije nedostajalo dok sam se bavila skijanjem, tako da mi ni sada na pamet ne padaju neke posebne želje. Ja sam i dalje sportašica i dalje treniram tri, četiri puta tjedno i tako će i ostati.   Volite li noćne izlaske? – Jako dugo nisam bila vani, najviše zbog svega ovog što se događa vezano uz prekid skijanja. Trenutno mi je važnije završiti fakultet nego tulumariti.