»Irski put« je film s nejednako primamljivim i poticajnim dionicama, jedino ih majstorska kamera Chrisa Mengesa prati i dodiruje besprijekornom vizualnošću
Znameniti britanski redatelj Ken Loach, stari prvak društveno angažiranog filma jasnih ljevičarskih opredjeljenja, već je duže vrijeme na stanovitom »irskom putu«, obilježenom »Zlatnom palmom« u Cannesu 2006. za film »Vjetar koji povija ječam«. Na irsku celuloidnu cestu Loacha je priveo scenarist Paul Laverty, zaokupljen irskim etnicitetom i poviješću, kao i suvremenim očitovanjima irskih osobnosti u britanskom okružju.
U ovom filmu vodeći likovi pripadaju irskoj zajednici u Liverpoolu, no za dramatična zbivanja – a »Irski put« njima ne oskudijeva – važnije je ono što pokreće aktere. A to je njihov posao te, zbog jednog ubojstva, istraga i osveta.
Tanak podzaplet
Irski put je kodni naziv za vrlo opasnu rutu koja vodi od bagdadskog aerodroma do »zelene zone«. Put osiguravaju plaćenici, ljudi vični i vješti s oružjem, mahom bivši profesionalni vojnici zaposleni preko tvrtke kojom dominira irski lobi. Frankie, jedan od plaćenika, ubijen je u sumnjivim okolnostima.
Bio je svjedokom nepotrebno i surovo ubijenih iračkih civila i djece, i to je htio obznaniti putem medija. Frankiejev prijatelj iz djetinjstva i suputnik na »irskom putu« Fergus, kreće u istragu. Užasnut je, pritisnut osjećajem krivnje jer on je Frankieja odveo u Irak, neurotično naprasit, netrpeljiv i opsjednut osvetom. Posve je udaljen od hladnokrvnog, emocijama neopterećenog detektiva, pa možemo naslutiti, nakon što smo Fergusa upoznali kao konfliktnu i neuravnoteženu osobu, kakav bi mogao biti kraj filma.
Ken Loach je uvijek bio prorevolucionaran, odan borbi – kamerom dakako – protiv tiranije, tlačenja, zatiranja ljudskih sloboda, socijalne neosjetljivosti i nepravde, ali nikada nije zanemarivao i ljubavnu priču, nekakav ljubavni podzaplet ili potku. I to mu Paul Laverty u scenarijima za desetak filmova u kontinuitetu dostavlja. Nažalost, upravo je ljubavna komponenta bitna zapreka i uzao »Irskog puta«.
Irski usud
Valja reći da nije u pitanju uobičajena ljubavna priča. Frankiejeva udovica Rachel fizički je napala Fergusa čim ga je ugledala u crkvi. I u budućim susretima oni će vikati, prijetiti, a Rachel i žestoko udarati Fergusa u lice.
Poslije njihova dolaska iz noćnog kluba u Fergusov stan dolazi do preokreta. Ta veza, uvjetno rečeno, je divlja i neodrediva, pa i neuvjerljiva, jer uopće nije razvidno što oni zapravo traže i očekuju. Je li posrijedi prava ljubavna naklonost i bliskost, ili su to samo simptomi šoka nakon Frankiejeve smrti?
Rachel (Andrea Lowe) je vrlo privlačna, pa i više od toga, izgleda glamurozno poput modela, na kraju filma vidimo je na baletnim vježbama pa je vrlo dvojbeno što je ona mogla pronaći u sirovinama poput Frankieja i Fergusa. Ili je to neki irski usud? Ženska hirovitost. Žudnja za opasnošću…
Istraga napreduje, protagonisti nas sve manje zanimaju, a ishod je predvidljiv. Obilno korištenje komunikacijskih aparata, laptopa i mobitela omogućuje tehničku protočnost radnje i pruža dojam neke prividne objektivnosti, ali prava istina o akterima ostaje neiskazana.
»Irski put« je film s nejednako primamljivim i poticajnim dionicama, jedino ih majstorska kamera Chrisa Mengesa (a on je i zapaženi redatelj) prati i dodiruje besprijekornom vizualnošću.
