Raspjevanom južnjačkom melodikom, glazbeno strastvenim opisom likova koji snažno ocrtavaju njihove osjećaje, karaktere i raspoloženja, te bogata glazbena kolorita, ta je opera stekla veliku popularnost i na repertoaru je mnogih svjetskih pozornica. Poput Mascagnijeve »Cavalerije rusticane«, i »Pagliacci« je tragedija ljubomore i uzbuđene dramatike koja se odvija u Calabriji, a zbog kratkoće trajanja i slična sadržaja često se izvode zajedno u istoj večeri. Prema razmišljanjima u riječkoj Operi, »Pagliacci« svojom dramskom snagom i belcantom snažno zaokuplja slušatelje, što je dovoljan razlog za samostalnu izvedbu. 

Poznatog i iskusnog bugarskog redatelja međunarodnog ugleda Plamena Kartalova nije u Rijeku privukao veliki honorar. Ipak, on se dobro uklopio i razumio s ansamblom riječke Opere, te je relativo skromnim financijskim sredstvima i zajedničkim zalaganjem ostvarena vrlo dojmljiva i živa predstava. Kartalov je pronalazio režijski duhovita veristička rješenja, stalno imajući na umu tijek glazbe i glazbeno-pjevačke interpretacije. Osobito se izdvajaju režijski razrađeni atraktivni i razigrani skupni prizori iz prvog čina te potresni i dramatični finale opere. 

Domaći solisti

Osim jednoga gosta, solističku ekipu činile su domaće operne snage. Tenor Davor Lešić u glavnoj ulozi nije u potpunosti uspio akcentirati tešku ljudsku dramu i ostvariti psihološki reljefno ulogu Canija, premda, što je predstava odmicala, bio je sve sigurniji i uvjerljiviji. Vrlo muzikalno, lijepom glasovnom dispozicijom i ekspresivnošću te glumački temperamentno, sopranistica Olga Kaminska izvela je lik Nedde. Sonornim i dobro vođenim glasom zagrebački bariton Siniša Hapač, inače česti gost riječkih opernih projekata, lepezom izražajnih glasovnih i glumačkih mogućnosti ostvario je složenu ulogu Tonija. Već je čuvenim prologom »Si puo«, te briljantne arije ispunjene dramatičnošću i napetošću, u kojoj otkriva svakodnevni život svoje glumačke družine, osvojio publiku. 

Scenski i glasovno u solo nastupima i duetima oduševio je bariton Robert Kolar u ulozi Silvija, koji je potrebnom dinamikom, svježa i elastična glasa, povezanih fraza i vrlo dobre dikcije ostvario upečatljivu kreaciju, a Sergej Kiselev imponirao je u ulozi Beppa.   

Sigurno vodstvo

Uloga zbora u ovoj je operi vrlo značajna, a zbor riječke Opere bio je zvučan i dobro pripremljen te zavidnih glazbenih i scenskih dometa. Dirigent Igor Vlajnić prihvatio se složenog i kompliciranog zadatka jer partitura »Pagliaccija« vrlo je zahtjevna i slojevita. Već je prvim taktovima kratke predigre dao naslutiti disciplinirano i angažirano muziciranja orkestra (koncertmajstor Romeo Drucker), premda je čuvena početna arija »Si puo« izvedena u nešto bržem tempu, a u drugom činu orkestar je povremeno nadjačavao soliste. Orkestralni Intermezzo na početku drugog čina, kojim se ocrtava duševno stanje glavnog junaka, donešen je čistim i raskošnim zvukom te emocionalno iznijansirano. 

U tijeku cijele predstave glazbeno vodstvo sa solistima, zborom i orkestrom bilo je uvjerljivo i sigurno, a na pojedinim ključnim mjestima Vlajnić je s ansamblom uspio ostvariti prave uzlete tempa i dramatični naboj predstave. Posjetitelji koji su ispunili teatar, nisu krili oduševljenje i pljeskom su ispratili sve interprete u tijeku i na kraju predstave. 

Može se reći da je realizacija opere »Pagliacci« scenski i glazbeno dobro osmišljena, te je živošću i u punom umjetničkom zanosu na kraju sezone programski pogodak. Uspjeh je to dobro uhodanog timskog rada i zalaganja čitavog opernog ansambla na čelu s redateljem Kartalovim, što je unijelo dah svježine u repertoar riječke operne kuće.