Obersnelov tim za spas Rijeke mora početi vući konkretne poteze ako želi izbjeći Turčićevu sudbinu dobronamjernih ljudi koji puno rade za klub, a zapravo ništa konkretno nisu napravili
FINANCIRANJE : Nova uprava nije donijela očekivane pomake na financijskom planu. Nije potpisan niti jedan veći sponzorski ugovor, niti je pronađen strateški sponzor. »Rijeka« i dalje živi od prodaje igrača. Tako je klub mogla voditi i bivša uprava na čelu s Ivanom Turčićem
TRENER: Elvis Scoria teško će ostati trener momčadi koja će se raspasti za sedam dana. Uprava mu ne može ponuditi ništa osim tradicionalno naglašenih klupskih ambicija, hrpe problema i trenirke s »Rijekinim« grbom. Komen će teško pronaći boljeg trenera od Scorije, a Scoria predsjednika sklonijeg od Komena
DIREKTORI: Javna je tajna da bi predsjednik Robert Komen najradije promijenio sva tri vodeća klupska operativca. Nedostatak hrabrosti ili nešto drugo privremeno su spasili direktora Marija Rubešu i voditelja škole Zvjezdana Radina. Sportski direktor Elvis Brajković je zasad jedina žrtva Komenove čistke
IGRAČI: Pola momčadi je na odlasku. »Rijeka« će vjerojatno ostati bez najskupljih, a djelomice i najboljih igrača. Neki mlađi će se morati prodati da bi se preživjelo. Tko će igrati za »Rijeku« iduće sezone osim vlastitih juniora i posuđenih igrača iz meksičkog »Atlasa« i brazilskog »Atletica Mineire«?
ATMOSFERA: Ozračje u i oko kluba je katastrofalno. Unutar kluba se vode »ratovi« prouzročeni borbom za vlastitu egzistenciju, a oko kluba stalno tinja navijačko nezadovoljstvo zbog konstante prosječnih igara i rezultata. Navijači žele bolje. Netko im mora objasniti da će iduće sezone možda biti još gore!
Turčićeva ostavština
Uglavnom su se »obračunavali« s Turčićevom ostavštinom, počevši od Izborne skupštine kada je Obersnel (s punim pravom!) potencirao pitanje dugova, nastavilo se polovičnim smjenama sportskog direktora Elvisa Brajkovića i direktora Marija Rubeše. Preispitivala se i uloga Zvjezdana Radina na mjestu šefa škola. Sportski direktor Brajković je nespretno »sklonjen« u Scorijin stožer, Rubeša (još!) nije smijenjen samo zato jer je počeo hodati na prstima po klupskim uredima dobro pazeći da nekom ne stane na nogu, a Radina je spasila činjenica što je u pitanju legendarni kapetan »Rijeke«. Od novih kadrovskih rješenja Komen je u klubu doveo Nikicu Didu Milenkovića, ali tek u formi savjetnika za struku pri Izvršnom odboru kluba. Još uvijek se ne zna koja je njegova operativna uloga, iako je Milenković gotovo svakodnevno na Kantridi. Obnaša posao sportskog direktora u ilegali! Podvuče li se crta, dolazi se do niza polovičnih kadrovskih rješenja zbog kojih je atmosfera u klubu toliko »zatrovana« da je ne bi spasila ni gradonačelnikova financijska injekcija od 7-8 milijuna kuna, koliko Komen očekuje od Obersnela do kraja godine.
Iako je Komen na čelo kluba stigao kao predsjednik-navijač iza kojega stoji grad i kapital koji je u mogućnosti namaknuti gradonačelnik i njegovi najbliži suradnici, za najveći uspjeh nove uprave još uvijek je najzaslužniji bivši predsjednik Ivan Turčić. Tri plaće u posljednje dva mjeseca isplaćene su zahvaljujući nepovoljnoj prodaji Radomira Đalovića (oko dva milijuna kuna) i HNS-ovih pola milijuna kuna (za organizaciju »Kvarnerske rivijere«, odnosno kvalifikacijske utakmice A reprezentacije protiv Latvije 6. rujna na Kantridi). Ako Obersnelov tim ne pronađe put do sponzorskog novca, »Rijeka« će iduću plaću primiti kada proda nekoga od svojih mladih i darovitih igrača (Čulina, Kreilach...).
Scorijin odlazak
Iako je po vokaciji ekonomist, Komen se proteklih mjeseci najviše bavio strukom i stručnjacima. Puno vremena izgubio je i na razgovore s trenerom Elvisom Scorijom koji još uvijek preispituje svoj ostanak na Kantridi i iduće sezone. Komen je osvjedočeni ljubitelj Scorijinog lika i djela i zaslužio je barem izravan odgovor… Scoriji se ne prolazi kroz pakao kroz koji je prošao prošle zime kada je više vremena trošio na nagovaranje igrače da treniraju i igraju prijateljske utakmice nego na pripreme. Komen mu u ovom trenutku ne može jamčiti osjetno bolje uvjete za rad, a kamoli tek da će zadržati ono navrijednije od ove momčadi i dovesti dva, tri kvalitetna pojačanja što je jedino jamstvo rezultatskog iskoraka. I ne treba se zanositi s u načelu pozitivnim, ali neprovjerenim pokušajem da će uspostavljena suradnja s brazilskim »Atleticom Mineirom« ili najavljena s meksičkim »Atlasom« donijeti »Rijeci« provjerena pojačanja. Možda tek prinove koje će se s vremenom promenuti u važnije karike u momčadi.
Osim faktora prilagodbe s čime tradicionalno imaju problema Brazilci, a posebno Meksikanci, treba uzeti u obzir i činjenicu da »Rijeka« u svojim redovima ima niz vlastitih mladih igrača kojima ne treba uskraćivati minutažu. »Rijeci« u ovom trenutku nasušno trebaju dva, tri provjereno kvalitetna igrača uz koje će mladi lakše stastavati o čemu u klubu niti ne razmišljaju. Ne čudi ako se zna da je najveći dio »skupljih igrača« na izlaznim vratima (mjere štednje!), a nekolicini onih koje se želi zadržati nude se niži ugovori. Nitko još nije potpisao…
Sedam dana prije kraja sezone »Rijeka« nema ni približno složenu momčad za iduću sezonu, trenera, posloženu operativnu rukovodeću strukturu, a ni izvore financiranja bez čega je nemoguće krenuti u rješavanje nagomilanih problema. Obersnelov tim za spas »Rijeke« mora početi vući konkretne poteze ako želi izbjeći Turčićevu sudbinu dobronamjernih ljudi koju puno rade za klub, a zapravo ništa konkretno nisu napravili.