Nogometaši »Rijeke« su u proljetni nastavak ušli s devet pobjeda u pripremnom razdoblju, stvorivši lažnu sliku o sebi. Bez obzira na to što su ubrzo nakon starta ostali bez Đalovića, kao što alibi ne može biti neodlazak u Antalyju (pitajte Katalenića i igrače Splita). U deset utakmica upisali su tek dvije pobjede (Belupo 1:0, Istra 2:0), a utjehu traže u činjenici da su samo jednom izgubili (0-3 Varaždin na startu), devet kola ne znaju za poraz.

Sedam remija je priča o polupunoj ili polupraznoj čaši nemoći i impotencije jedne momčadi. Bod u Splitu i Osijeku je žetva, ali četiri remija na Kantridi su osam izgubljenih bodova. Jer, nije se igralo s »Dinamom«, »Hajdukom« (ne ovim današnjim, smiješnim…), već sa sebi ravnima, odnosno slabijima. U svakom pogledu.

Šibenčani nisu dobili plaću od listopada prošle godine, igrali su bez pola momčadi, a dobili su »pacerski gol« u sudačkom vremenu. »Rijeka« bi sada bila u istoj situaciji borbe za ostanak da nije zalihe iz onih prvih šest čudesnih kola (pet pobjeda i jedan remi), što se danas čini nestvarnim.

Gračan je Scoriji ostavio 21 bod (u 14 kola), novi trener je u isto toliko utakmica dodao 17. Naslijedio je raštimani orkestar (dva domaća poraza, »Osijek« 1:5, »Inter« 0:2), financijske probleme i štrajk, ali nije uspio uglazbiti novu »Rijeku«. A više manje je to ista momčad koja je na startu briljirala, bez obzira na to što je igrala »rudarski nogomet«. Štošta joj se zamjeralo, prije svega umjetnički dojam, nije bilo napadačkog nogometa. Iz današnje perspektive se zaista doima – smiješnim.

Utakmica sa Šibenčanima ogolila je sve slabosti. Nema Đalovića, a pojačanja, krila Zijler i Đurišić, griju klupu. Scoria krpa rupe na sredini terena – osiguračima ispred obrane. Slušamo da su to mogućnosti ove ekipe, ali i kako je ekipa iznad kluba (?). Ako je tako, s obzirom na prikazane igre i rezultate, »Rijeku« treba odmah – rasformirati. Oni koji su bili na utakmici sa »Šibenikom« još uvijek imaju želučanih tegoba.

U deset utakmica Riječani su šest puta zatresli suparničku mrežu, jednom svakih dva i pol sata! Svaki se gol slavi kao »sedmica na lotu«. Isto toliko primljenih golova (6) otkriva »Rijekin« model igre, najvažnije je – obraniti se. Prema naprijed kao hodanje po – jajima. Ofenzivni potencijal je, nedvojbeno, problematičan, ali i filozofija igre je nakaradna. Ni dinamita ni mašte. Ni agresije ni trke.

Proljeće je bilo mučilište. Scoria je shvatio što hoće i što mu treba da bi svojim rukama počeo oblikovati novu momčad. Ovo je bilo negledljivo. Sudbina Kantride je u rukama tandema Komen – Scoria. Trener je ovog proljeća ostao dosta toga dužan. Igre i rezultati momčadi nisu bili na razini Scorijine klase. Iako se na treningu, navodno, dobro radilo…