RIJEKA Da nije ove pomoći u hrani, ne znam što bi imali na stolu za Uskrs. I ne samo za Uskrs, jer nemamo puno i od tog maloga se nekako snalazimo, kazala nam je Rezija Lukić koju smo zatekli u novootvorenoj Socijalnoj samoposluzi za socijalno najugroženije građane. Prvi dućan te vrste u Rijeci i Hrvatskoj, kojeg je pokrenuo Franjevački svjetovni red i Frama grada Rijeke kako bi hranom te higijenskim i kućanskim potrepštinama prvenstveno opskrbio oko tisuću nositelja prava na stalnu pomoć Centra za socijalnu skrb Rijeka, koji bez drugih prihoda preživljavaju s 500 kuna. Gospođa Lukić ima velike zdravstvene probleme, oboje njezine djece je nezaposleno, a da stvar bude gora, nemaju vlastiti krov nad glavom, pa im svaki kilogram brašna i litra ulja život znače. 

Sudbinu Lukićevih dijele mnogi. Gotovo svaki od dosadašnjih korisnika Socijalne samoposluge ispisao je uz pomoć volontera cijelu listu egzistencijalnih životnih problema, koje će ovi mladi humanitarci pokušati rješiti uz pomoć dobrih ljudi, tvrtki i institucija. Najviše se traže poslovi, makar jednokratni, samo da su plaćeni, zat im obilje birokratskih problema oko rješavanja mirovina, braniteljskih prava te drugih oblika socijalne pomoći. Dok se čvor njihove životne problematike ne otpetlja, barem im želudac na najveći kršćanski blagdan neće biti prazan. Po principu jedan bod – jedan proizvod, svaki od korisnika može izabrati artikle po želji u skladu s brojem bodova, koji se po načelu pravičnosti dodjeljuju ovisno o broj članova kućanstva. Tako primjerice samac ima pravo na sedam bodova, dvočlana obitelj devet, samohrani roditelj deset, a obitelj sa šest i više članova dvadeset bodova. 

Dvanaest bodova i s isto toliko namirnica s adrese Brajda 7 na tržnici išetala je Svjetlana Ivošević, samohrana majka s dvoje djece od pet i pol te šest i pol godina, za koje je izabrala različite slatkiše, a koje im, zbog skromnih sredstava, ne bi mogla priuštiti. 

– Sva naša mjesečna primanja se svode na 500 kuna socijale i dječji doplatak. Nažalost, Uskrs nam je kao i svaki drugi dan, s ciljem preživljavanja, ali ova donacija malo poboljšava situaciju. Iznenadila sam se kad su me organizatori pozvali. Zadnji put sam nešto ovakvo dobila na akciji u listopadu, koja je prerasla u ovaj hvalevrijedan projekt. I to je to što se donacija tiče, pa nije lako »pokrpati« osnovne životne potrebe. Ma, samo da su mi djeca živa i zdrava, ističe Ivošević, slastičar i trgovac po struci, ali nezaposlena otkad je rodila.

Marin Ćuto prisjeća se slavlja Uskrsa dok je još bio dječak, prekrasnih uspomena u obiteljskom zajedništvu, što je danas sve stvar prošlosti.

 – Ne uspijevam pronaći snage da se radujem zbog Uskrsa. Sve se na loše promijenilo otkad je brat poginuo u prometnoj nesreći, a umrla mi je i bivša supruga. Osim 500 kuna socijalne pomoći, nemam drugih primanja, pa da nema roditelja, ne znam kako bih dalje, rekao nam je Ćuto, čija će majka namirnicama iz Socijalne samoposluge napraviti uskrsni ručak i time ipak donijeti malo blagdanske radosti u život.