Uz Chicago među evidentne kandidate za prvaka možemo ubrojiti najmanje još Lakerse i Spurse sa Zapada te Miami i Boston s Istoka
Završen je regularni dio 65. NBA sezone i već sutra starta doigravanje. Iako Chicago ima najbolji omjer i potencijalnu prednost domaćeg parketa kroz doigravanje, teško je ustvrditi kako je i najbolja NBA momčad i prvi favorit za naslov. Da Gregg Popovich u završnici lige nije odmarao nositelje, Spursi bi bili ispred njih. Uz Chicago među evidentne kandidate za prvaka možemo ubrojiti najmanje još Lakerse i Spurse sa Zapada te Miami i Boston s Istoka.
Ljudi koji nas kritiziraju mogu me poljubiti u stražnjicu. U lipnju neće imati što za reći – Kobe Bryant
No, ova je sezona zapravo startala puno prije podbacivanja lopte na prvoj utakmici… Prethodilo joj je ludo ljeto, ljeto kad su ugovori isticali velikim zvijezdama, »sezona lova« je trajala jako dugo. Na kraju balade su se James, Bosh i Wade okupili u Miamiju, Stoudemire je otišao iz Phoenixa u Knickse, a Boozer iz Utaha u Chicago; ostali atraktivni »slobodnjaci« uglavnom su produžili ugovore s matičnim sredinama. Jedan se transfer provlačio kao »lajtmotiv« sezone, Carmelo Anthony je najavio odlazak iz Denvera i pred sam kraj roka za razmjene došao je u New York. Još jedna promjena vrijedna pozornosti je odlazak Derona Williamsa iz Utaha u New Jersey, gdje prvi stranac koji je vlasnik nekog NBA kluba, Rus Mihail Prohorov, pokušava izgraditi kompetitivnu momčad. Kineski div Yao Ming igrao je samo pet utakmica u povratničkoj sezoni, uslijedila je još jedna stres fraktura i njegova je karijera vjerojatno završena.
– Tražite nekog relevantnog za prognozu? Onda ste okrenuli krivi broj, ha, ha… Istok vidim puno otvorenijim od Zapada, na Zapadu bi u finalu trebali biti Lakersi i Spursi. Tu dajem prednost Lakersima ako serija ode do sedme utakmice. Na Istoku bi već u prvom krugu moglo biti iznenađenja, niti Bullsi lako igraju protiv Indiane, niti Celticsi lako igraju protiv Knicksa, niti je Atlanta naivna ekipa. Miami u svakom slučaju vidim u finalu Istoka, suparnici će im biti Orlando ili Bullsi. Mislim da će Celticsi »kiksnuti« prije finala, a Miami u odnosu na ostatak konkurencije ipak ima najviše iskustva iz doigravanja, što je jako važno. Prema tome, po meni bi se finale trebalo igrati između Lakersa i Miamija.
Uoči sezone osam je klubova promijenilo trenere, tijekom sezone još tri, a među tim promjenama najzanimljivija je ona kojom je s klupe Utah Jazza abdicirao trener s najdugovječnijim stažem u američkom profesionalnom sportu – Jerry Sloan. Bizarnost sezone je u tome što je sama NBA liga kupila New Orleans Hornetse, franšizu koja nikako nije uspijevala naći novog vlasnika.
Početkom sezone u NBA su igrala 84 strana igrača, najviše ikada, ali je Hrvatska nakon više od 20 godina ostala bez ijednog španera u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta.
Afirmirana su nova igračka imena, Blake Griffin je u prvoj sezoni za Clipperse impresionirao atletizmom, Kevin Love iz Minnesote je upisao rekordna 53 uzastopna »double-doublea«, a John Wall iz Washingtona je postao treći najmlađi igrač u NBA povijesti koji je upisao »triple-duble«.
Ray Allen iz Bostona je postao NBA rekorder u broju postignutih trica, Kobe Bryant je kao najmlađi igrač prešao 26 tisuća poena… »Show must go on« reklo bi se, NBA se odavno pretvorio u globalnu zabavu. No, lako je moguće da uslijedi privremeni prekid te zabave, vlasnici klubova i igrači nikako da se »nađu« oko novog kolektivnog ugovora i moglo bi doći do štrajka, tj. »lockouta«, koji će odgoditi početak iduće sezone. Ne bi bilo loše da u tim okolnostima neka od NBA veličina dođe igrati u Europu.
Istok:
Chicago – Indiana Miami – Philadelphia Boston – New York Orlando – Atlanta
Zapad:
San Antonio – Memphis LA Lakers – New Orleans Dallas – Portland Oklahoma City – Denver
_______________________________________________________________________________
ZAPAD
1. San Antonio Spurs (61-21)
Mlađi igrači su rasteretili Parkera, Duncana i Ginobilija, zato su dominirali, ali zvijezde su se počele ozljeđivati pri kraju sezone. Ako ih zdravlje posluži, mogu do kraja. Promijenili su način igre, daju više, ali i primaju više; više ih ne zovu dosadnima. Za naslov im treba zdravlje, bolja obrana, kontroliraniji ritam i pravi učinak »velike trojke« iz večeri u večer.
2. LA Lakers (57-25)
Cijela sezona sliči na veliki eksperiment Phila Jacksona, stiskao je i otpuštao gas kako mu se prohtjelo, logika »zen mastera« je drugačija nego logika prosječnog »civila«. Oni znaju kako se osvajaju prstenovi. Imaju najbolju centarsku liniju, Pau Gasol treba biti »crni labud«, Kobe će sigurno biti pravi, Artest će isprovocirati dvije-tri tučnjave, potencijalne probleme imaju na organizatoru, gdje se Derek Fisher bori s biološkim satom, te u ozljedi Bynuma.
3. Dallas Mavericks (57-25)
Najbolju momčad bez ijednog naslova prati loša karma, kod njih je psihologija možda i najveći problem. Šuterskim ekipama kakvi su oni u doigravanju postaje teže, kad su obrane čvršće, a suđenje dozvoljava više kontakata. Nowitzkom i Terryju dramatično treba pomoć suigrača, samo njih dvojica imaju konstantu kroz sezonu. Nemaju visinu, a i Kidd se sve teže nosi s mlađim »playevima«.
4. Oklahoma City Thunder (55-27)
Jedna od najzabavnijih momčadi lige, napreduju iz sezone u sezonu i potencijal pretvaraju u kvalitetu. Dolaskom Perkinsa su dobili masu i snagu u reketima, sa svima se mogu nositi, sad već imaju iskustvo prošlogodišnjeg doigravanja, kad su ih Lakersi teško izbacili sa 4-2. Imaju najboljeg strijelca lige u Durantu, imaju i »all round« Westbrooka, definitivno momčad budućnosti, koju nitko ne potcjenjuje ni u sadašnjosti.
5. Denver Nuggets (50-32)
Podivljali su nakon odlaska Anthonyja, George Karl je presložio momčad, igraju kolektivnije. Prijeteći sa svih strana, najefikasnija su momčad lige (107.5 u prosjeku). Digli su i obranu, smanjujući prosjek primljenih poena za deset. Plutajuća mina doigravanja. A prognozirali su im sudbinu Clevelanda po odlasku LeBrona…
6. Portland Trailblazers (48-34)
Nevjerojatno žilavo društvo, već godinama ih ozljede uništavaju, prvi izbor drafta Greg Oden gotovo da i nije igrao kroz četiri sezone, a najbolji strijelac Brandon Roy igra s oba operirana koljena. Ove se sezone, u tim okolnostima, nametnuo Aldridge. Jedanaest godina nisu prošli prvi krug doigravanja, ali su neugodan »matchup« za Mavse. Organizirana ekipa solidne obrane.
7. New Orleans Hornets (46-36)
Restrukturiranje momčadi, problemi s vlasništvom i potencijalno dislociranje franšize nisu im davali puno šansi. Odličan start bio je početak pravog »hali-galija« s pobjedničkim i gubitničkim serijama, trener prve godine Mony Williams ih je isprofilirao kao društvo kojem je dobra obrana »trademark«. U odnosu na momčad koja je osvojila Jugozapad prije dvije godine igra im samo Chris Paul.
8. Memphis Grizzlies (46-36)
Nikada nisu dobili utakmicu u postsezoni, ali za njih je i sam ulazak u doigravanje na kompetitivnom Zapadu veliki domet. Odsustvo ozlijeđenog Rudyja Gayja automatski ih stavlja u podređen položaj. Mogli bi dobiti tu prvu ikada u doigravanjima, ali prvi krug neće proći. Pravo je pitanje što dalje, jer Randolph, Battier i Marc Gasol postaju slobodni igrači.
ISTOK
1. Chicago Bulls (62-20)
Zadnji put su bili prvi na Istoku 98′, kad su osvojili svoj šesti naslov s Jordanom, Pippenom, Kukočem i društvom. Rose je vođa, Noah je napredovao, Boozer je snaga u reketima, Deng igra odličnu sezonu. »Rookie« trener Tom Thibadeau je obavio sjajan posao, možda su malo prerano ušli u formu, problem u doigravanju im mogu biti mladost i neiskustvo. Bullsi su igrali šest finala i sva su dobili.
2. Miami Heat (58-24)
Idu na Sixerse s kojima imaju lijepih 3-0 uz prosječnih 10 poena razlike. Svega se tu izdogađalo od one LeBronove narcisoidne »noći odluke«, i krize i pozitivne i negativne serije, i glasine o promjeni trenera. Na kraju uopće nije ispalo loše za momčad koja se skupila netom uoči sezone i koja objektivno ima pretanku klupu da bi Jamesu, Wadeu i Boshu bez problema donijela naslov. Stalno pod povećalom.
3. Boston Celtics (56-26)
Najbolja obrana lige, ali za sada se čini da su napravili kapitalnu pogrešku razmjenjujući Perkinsa u Thunder. Od pridošlica nisu dobili puno, a izgubili su snagu u reketima i ljubimca publike u Gardenu. Ipak, postsezona je nešto sasvim drugo, prošle su sezone s četvrte pozicije Istoka došli do velikog finala s Lakersima. Posljednja šansa za Garnetta, Allena i Piercea? Vjerojatno.
4. Orlando Magic (52-30)
Urnebesni »tradeovi« kojima se se riješili »luzera« Cartera i Lewisa, a doveli Arenasa, Richardsona i Turkoglua kako bi podržali najboljeg centra lige Howarda, za sada nisu donijeli spektakularnih promjena. Prvi krug bi morali proći, Atlanta im je stara mušterija, nisu bez šansi niti u potencijalnoj seriji protiv Bullsa, ali naslov im je jako daleko, a to je ono što ih jedino zanima.
5. Atlanta Hawks (44-38)
Zapeli su u »sivoj zoni«, ni naprijed, ni natrag. Istrošili su se na ostanak Joea Johnsona (119 milijuna), a on ipak nije igrač koji bi im jamčio išta više od doigravanja. Horford se digao, Smith igra dobro, riješili su se Bibbyja i doveli Hinricha, ali ne mogu među najbolje na Istoku. Ili moraju dovesti još nekog španera, ili ostali moraju pasti kvalitetom.
6. New York Knicks (42-40)
Kombinacija Anthonyja i Stoudemirea daje im opaku napadačku moć, no obrana im je preslaba da se suprotstave »pravim« momčadima. Doigravanje se vratilo u Madison Square Garden, ali to će kratko trajati. Celticsi su prečvrsta i predobro posložena momčad da bi ih Knicksi uspjeli iznenaditi. Svaku pobjedu protiv njih trebali bi pošteno proslaviti, ove sezone ih još nisu dobili.
7. Philadelphia 76ers (41-41)
Startali su s očajnih 3-13, našli su se u drugom dijelu sezone. Općenito, traže se i povremeno se nalaze još od odlazaka Larryja Browna i Allena Iversona. Dugo će živjeti od nostalgičnih sjećanja na slavne dane, prve titule iz ’67. s Wiltom Chamberlainom, i druge titule iz ’83. s Juliusom Ervingom i Mosesom Maloneom. Nakon toga su imali samo finale 2001. protiv Lakersa, a ostalo je uglavnom za zaborav.
8. Indiana Pacers (37-45)
S ovim omjerom bi na Zapadu bili dvanaesti, ušuljali su se u doigravanje zahvaljujući slabostima i odustajanju konkurencije. A ni to ne bi napravili da momčad nije preuzeo Vogel umjesto O’Briena, te razigrao Tylera Hansbrougha. Trebala bi im velika večer kako bi »ogrebli« ijednu pobjedu protiv Chicaga. Odavno nema Reggiea Millera…
