Svi smatraju da prostor u obliku obrnutog slova »L« od riječkog lukobrana preko Mrtvog kanala do Hartere u najvećem opsegu treba sačuvati kao javni
RIJEKA Šest grupa studenata s hrvatskih i inozemnih arhitektonskih fakulteta u vijećnici Grada Rijeke predstavilo je rješenja nastala u okviru četvrte međunarodne urbanističko-arhitektonske radionice »Krpanje grada«.
– Četverogodišnji ciklus »Krpanja grada« završava ovogodišnjom radionicom, ali mislim da bi takvu praksu trebalo nastaviti u nekoj drugoj formi, pod drugim imenom i s nekim drugim tematikama. Obradili smo sve obalne prostore koji trebaju dobiti novu namjenu, ali u Rijeci ima još mnogo tema na drugim prostorima kojima se možemo baviti.
– »Krpanje grada« je vrlo specifičan format jer na radionicama sudjeluju studenti s različitih sveučilišta, ali u organizaciji ne sudjeluje sveučilište, već su to Društvo arhitekata i Grad Rijeka. Neobičan je i format prezentacije u gradskoj vijećnici koja je inače prostor drukčijih diskusija, a važno je apostrofirati i prisustvo gradonačelnika koji je od početka da kraja prisustvovao studenstim prezentacijama. Mislim da možemo govoriti o stvaranju nove vrste dijaloga iz kojeg bi mogla proizaći i neka nova strategija, odnosno pristup uređenju gradskog prostora.
– Ovo mi je prvi službeni »Patching«, ali treći neslužbeni i mislim da je riječ o super projektu. Oduševila me energija studenata, a prije svega njihova potpuna neopterećenost ekonomskim i političkim gabaritima. Nevjerojatno je kako ljudi iz vana u četiri dana shvate ono što smo mi pokušali razumijeti desetljećima, upravo zato što njihova »čista glava« i čisto oko nije opterećeno lokalnim ograničenjima. Sretan sam što svi shvaćaju arhitektonsku, urbanističku i ekološku vrijednost Hartere kojom se osobno bavim već godinama, što potvrđuje da je riječ o važnom mjestu i u kontenstu industrijske baštine i u kontekstu valorizacije toka Rječine. Nadam se da to neće ostati samo na projektima u snovima.
Kao tema unutar Odjela za kulturu mene generalno zanimaju kreativne industrije, a »Krpanje grada« pokazuje kako arhitekti koji nemaju svoju nišu unutar kulture Grada kao kreativna industrija doprinose nečemu što definitivno jest kultura.
Riječ je o projektu što ga je Društvo arhitekata Rijeke pokrenulo u suradnji s Gradom Rijekom, želeći potaknuti raspravu i stručna promišljanja o razvoju gradskih zona koje su prepoznate kao glavni zamašnjaci buduće urbane ekspanzije Rijeke, a koje su kroz prošlost urbanistički zaobilažene i egzistirale su kao »krpice« odvojene od grada, jer su bile rezervirane za razvoj industrije koja je zaposjela gotovo cijelo riječko obalno područje.
Ovogodišnja radionica pod nazivom »Public L« ujedno je i posljednja u planiranom četverogodišnjem ciklusu, a bavila se istraživanjem dijela morske i riječne obale grada, na potezu od lukobrana do Hartere. Prostor u obliku obrnutog slova »L« u najvećem je opsegu potrebno sačuvati kao javni, a jučer prezentirani radovi tek su početni prijedlozi koje će studenti razraditi na matičnim sveučilištima i u konačnom obliku predstaviti u lipnju na završnoj prezentaciji.
Ovogodišnja radonica bila je i najbrojnija do sada, a okupila je studente arhitekture iz Splita, Zagreba, Ljubljane, Pescare, Londona i Waterlooa u Kanadi koji su svojim rješenjima pokazali različite pristupe – od onih koji su se zadržali na polazišnim analizama, do onih koji su se usredočili na stvaranje konkretnih prijedloga, pri čemu je većina kao ključno područje prepoznala Deltu i na nju se fokusirala, baveći se pitanjem odnosa zelenih i izgrađenih površina.
Izazov Delte
Sve grupe težile su proširenju javnog prostora, a jedan od provokativnijih prijedloga ponudila je grupa iz Splita koja je predložila nastavak nasipavanja Delte, kako bi se u središtu njezinog južnog dijela formirao plato s izrazito gustom izgradnjom, a sav okolni prostor oslobodio kao zeleni.
Zagrebačka se grupa usedotočila na prostor luke i lukobrana, ponudivši jedan od najkonkretnijih prijedloga. Lučki gatovi u njihovu prijedlogu postaju zeleni rekretaivni prostori, a lukobran šetnica sa stazama za pješake i džogere, ali i žičarom ovješenom na lučke dizalice i vodenim topom pokraj svjetionika kao dodatnom atrakcijom. Prava atrakcija za turiste bio bi i tramvaj na kružnoj liniji oko gradskog središta, a dio novih sadržaja bio bi smješten na plutajućim formama.
Svoje mjesto uz lukobran dobio je i nesretni paviljon Hrvatske za Venecijanski bijenale arhitekture, ali i druge su grupe plutajuće pontone prepoznale kao bitan element transformacije prostora, uvodeći na njima u luku nove sadržaje kao što su bazeni, zelenilo, plaže ili ugostiteljske terase. Studenti iz Pescare na prostor Delte preslikavaju blokovsku strukturu oko kazališta i tržnice, s mnogo okolnog zelenila, a duž cijelog poteza stvaraju kontinutet javnog prostora s nizom rezidencijalnih objekata.
Kupači, kajaci, penjači…
Grupa iz Ljubljane ponudila je zanimljivo čitanje grada i zaradila veliki pljesak zbog duhovite prezentacije u kojoj su podsjetili na čitav niz velikih planova transformacije Delte koji se nikad nisu realizirali, i na problematičan kontakt grada s morem i jednaku lošu povezanost s kanjonom Rječine te apsolutnu dominaciju automobila nad pješacima koji u Rijeci nisu dobrodošla kategorija.
Dokovi s kupačima, kajaci na Rječini, prostori za slobodno penjanje u napuštenim industrijskim halama, biciklističke staze i šetnica uz more i Rječinu koja bi noću bila obasjana šarenim svjetlima – samo je dio u nizu sličica što ih je predočila grupa iz Kanade, stavljajući naglasak na osobni doživljaj grada kroz fizički boravak u njemu. Škola iz Londona bavila se čitanjem silnica koje utječu na razvoj grada, cirkulacija i tokova, uz koje postavljaju nove sadržaje u obliku manjih intervencija koje postupno ali radikalno mijenjaju karakter prostora.
Studentskim prezentacijama prisustvovao je i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel koji je izrazio zadovoljstvo činjenicom da su sudionici radionice sagledali jedinstvenu mogućnost Rijeke da razvija dvije obale, na rijeci i moru, pri čemu je podsjetio da loš kontakt grada i mora proizlazi iz načina upravljana pomorskim dobrom koje nije pod gradskom ingerencijom, pa je tako i lukobran donedavno bio zona na kojoj smo imali granični prijelaz i plaćali kazne ako bi ga prešli bez dozvole.
Otvaranje lukobrana naša je prva velika pojeda – kazao je Obersnel i pozvao studente da posjete Rijeku za nekoliko godina kako bi vidjeli pomake koji će se do tada dogoditi, a svoje mjesto u razvijanju grada mogli bi dobiti i neki od njihovih prijedloga.
