Ono što sam siguran jest da mene ovakve stvari jačaju i da ću iz svega ovoga što mi se dogodilo izaći još jači. Jedino će, barem neko vrijeme, ostati prisutan strah od vožnje po kiši, priznaje Robert Kišerlovski
RIJEKA Robert Kišerlovski napustio je jučer bolnicu u Antibesu i krenuo doma. Pravac Pariz, pa Ljubljana i onda Rijeka. Cilj je što prije sanirati ozljede i zaboraviti sedmu etapu utrke Pariz – Nica i pad koji je za sada prošao bez težih posljedica. Kratkotrajna noćna mora nakon koje se Robert brzo probudio i koja bi brzo trebala pasti u zaborav.
Sjećam se blica prije pada. Nakon toga mi je rupa u sjećanju do dolaska hitne pomoći.
– Sve je ovo moglo puno gore završiti, nikada nisam doživio da se ničega ne sjećam. Doktor iz »Astane« mi je rekao da sam ga odmah nakon nesreće pedeset puta pitao koji je dan i da sam to stalno ponavljao – izjavio je Robert Kišerlovski čekajući zrakoplov u Nici.
– Sjećam se blica prije pada. Nakon toga mi je rupa u sjećanju do dolaska hitne pomoći. Ostala mi je u sjećanju jedino slika doktora iz »Astane« kako mi dolazi pomoći – dodao je najbolji hrvatski biciklist, ustvrdivši da »zebra«, koje su izrazito skliske po kiši, nije uzrok pada.
– Na zebri sam baš pazio jer znam da su skliske. Tu sam pazio i kotač mi je na kraju zaplesao na asfaltu – istaknuo je Riječanin, koji je nakon noći provedene u bolnici doma krenuo na vlastitu odgovornost.
Bez rezonance
– Potpisao sam da napuštam bolnicu i bez magnetske rezonance jer su se liječnici pokazali pomalo neozbiljnima. Stalno su govorili da ću doći na red, prošlo je nekoliko sati i još nisam bio obavio pregled. Sve ostalo je više, manje u redu. Ako to tako možemo reći jer me zapravo i dalje bole leđa, pluća i imam ogrebotine. Tu su i šavovi na ruci, ostala mi je kao neka rupa.
Ispod oka mi je bio otkinut komad kože i dobio sam osam šavova
– Ispod oka mi je bio otkinut komad kože i dobio sam osam šavova. Francuski doktori su mi i preporučili da po dolasku u Hrvatsku idem provjeriti šavove, da mi na licu ne ostane ožiljak – dodao je Kišerlovski kojega, unatoč svemu, nije napustio smisao za humor.
– U bolnici se barem dobro jede. Bio sam u odličnim hotelima u Francuskoj, a najbolji ručak sam na kraju pojeo u bolnici. Hrana je bila vrhunska. Tko bi rekao… – ustvrdio je kroz smijeh Kišerlovski. Nizozemac Martijn Maaskant imao je još manje sreće i u padu je slomio sedam rebara.
Nevjerojatan šok
– Iskreno, doktorima sam rekao da bi lakše podnio da sam slomio ključnu kost, nego da mi se ovako nešto dogodilo. Uvijek ću radije izabrati lom neke kosti, nego da ne znam gdje sam, da se ničega ne mogu sjetiti. Šok je bio nevjerojatan, bio sam sav krvav. Doktori mi nisu htjeli pokazati sliku kako sam izgledao prije nego što su me zašili – kaže Kišerlovski, koji se nakon svega želi samo vratiti treninzima i pripremama za utrku Giro d’ Italia koja započinje 7. svibnja.
Nadam se da ću se ubrzo vratiti na biciklu i da ću u idućim danima moći odraditi barem sat ili dva treninga.
– Trebat će mi oko dva tjedna da dođem k sebi. Nadam se da ću se ubrzo vratiti na biciklu i da ću u idućim danima moći odraditi barem sat ili dva treninga. Ovo je veliki šok za mene, imao sam veliku motivaciju za Giro d’ Italiju i sve sam podredio tome. Ono što sam siguran jest da mene ovakve stvari jačaju i da ću iz svega ovoga što mi se dogodilo izaći još jači. Jedino će, barem neko vrijeme, ostati prisutan strah od vožnje po kiši – zaključio je Robert Kišerlovski.
