Traži se Masterchef Hrvatske

Opasani pregačom u kulinarski dvoboj

Siniša Pavić

Među 50 natjecatelja 18 je žena i 32 muškarca, a pet ih je vezano uz Rijeku – Milio Zupičić, Ana Kovačević Pilepić, Maja Vizjak, Lana Ćuk i Srđana Jevtić

ZAGREB Sesvetski Kraljevec. Postrojenje »Končara«. Industrijska zona. Bar je nekad bila. Sada je više nalik kulisi kakvog futurističkog filma, taman da Mad Max naleti na motoru. Ali, umjesto Gibsona iz najboljih dana, pred veliku, staru, betonsku halu parkira moderan autobus. A onda, posve nestvarno, iz autobusa iskače njih 50, opasanih kuharskim pregačama. Kandidati showa Nove TV Masterchef Hrvatska stigli su da bi, koju minutu kasnije, ušli u veliki improvizirani studio, uhvatili noževe u ruke, pa pokušali impresionirati tročlani žiri i preživjeti što dulje u tih 13 tjedana koji bi u konačnici trebali iznjedriti prvog hrvatskog Masterchefa.    

Natjecateljska napetost




No, kako društvo barata noževima, a kamo li to kako kuha, nemoguće je bilo jučer saznati. S kandidatima se dalo razgovarati samo pred hangarom. Jer, oni koji rade show odlučili su svu tu natjecateljsku napetost sačuvati samo za gledatelje. Baš svaki kadar!? Na proljeće, kad show krene s emitiranjem. 



Tročlani žiri eminentan. Radovan Marčić, pisac, redatelj, autor kuharica, gurman, food kritičar. Što će tražiti od kandidata? 


– Ono što tražim i od svakog kuhara kada dođem u restoran, a to je da fino kuha. Ali, kako je riječ o ljudima koji imaju veliku volju za kuhanjem, a možda ne toliko znanja, onda pokušavam u njima pronaći potencijal, tog nekog demona što ga tražim i u glumcu u kazalištu. Nešto što sluti na mogućnost da bude dobro, iako možda u tom trenutku s ponuđenom hranom i nije išlo, kazao nam je Marčić koji je u žiriju najmanje strog. 




Mate Janković, mlad a veliki chef, trenutno član ekipe zagrebačkog »Baltazara«, prvi put je na ovaj način pred kamerama. No, kaže, treme u njega nema, niti je ikada bilo. Bit će prirodno i spontano. Na upit hoće li malo potegnuti na stranu riječkih kandidata, uz širok osmijeh veli: »Vidjet ćemo.« A onda ozbiljno dodaje: »Između kandidata i pobjede stojimo samo mi. Sve je na njima. Nitko tu nikoga neće favorizirati!« 


A što treba imati kandidata!? Marčić traži skriveni potencijal. 


– Moja ideja kuhanja se kosi s njegovom, jer on nije kuhar, on je kritičar. Talent uopće nije bitan. Jer, što je uopće kuharski talent!? Važna je samo šljaka! Ako si spreman jako puno raditi, jako puno se truditi i pokazat volju, to je to, ističe Janković, kojega kane prikazati kao najstrožeg člana žirija. 


Kaže i kako ge ne iznenađuje omjer muških i ženskih kandidata u showu. Tako je, veli, u kuhinjama, jer se radi o teškom fizičkom poslu. Jesu li kandidati i toga svjesni? 


– Pa bit će, odgovara uz smiješak. 


Tomislav Gretić, šef kuhinje rovinjskog hotela Monte Mulini, poručuje pak kako će on biti onaj koji inzistira na tehnici. Pazit će da meso, riba, namirnica budu obrađeni kako treba. 


– Nije nam namjera stvoriti kuhara. U malo vremena to se i ne može. Ideja je objasniti kandidatima neku našu osnovnu ideju o kuhanju i hrani. Tko to najbolje prihvati i usvoji, taj će na koncu biti i Masterchef, poručuje Gretić.



Vani, među njih 50, od kojih je 18 žena i 32 muškarca, atmosfera iznimna. Ili samo tako ubijaju tremu. Kandidata odasvud, svih profesija, i samo jedna želja, da budu najbolji. Riječana, ili onih koji s Rijekom imaju itekakve veze, petoro, ako brojeći na brzinu nismo kojeg preskočili. 


Milio Zupičić je frizer. 


– Volim kuhati, to mi je strast i u tome uživam, kaže. 


Samo, ima li između frizerskog posla i kuhanja ikakve veze!? 


– Kako ne! Ima tu puno kreativnosti i puno ljubavi za jedno i za drugo. A, barem tako kažu, dobro mi ide, veli Milio. 


Milio frizira uglavnom dame. Bit će, dakle, jedan od onih kojem neće nedostajati fanova. Najveći navijači su ipak kod kuće, kći Giulia i sin Loris. Giulia ga je ispratila s jasnom porukom: »Tata, kuhaj onako kako i doma kuhaš. Ti si najbolji!« Inače, hobi su mu nogomet i ribolov. Pamti se tako orada od kile i 60 dekagrama koju je, što drugo, nego bacio na gradele.   


Čokolada, slatko, slatko, čokolada!


Ana Kovačević Pilepić diplomirani je inženjer građevine. Radi kao projektantica. Kuhanje jednostavno voli. Nakon snimljenih prvih kadrova, čini joj se – bit će to zahtjevan show. Možda od pomoći bude činjenica da je član žirija Mate Janković također Riječanin? 


– Vidjet ćemo, smije se Ana koja, ako treba nešto od hrane izdvojiti, bira školjke. 


Riječanka je i Maja Vizjak, akademska slikarica, magistrica ekonomije i modna dizajnerica. 


– Uz sve to, još i ovaj show, čudimo se. 


– Da, još sam i domaćica, veli. 


– I nije vam dosta kuhanja po doma, pitamo. 


– Ne, jer je kuhanja kreativan čin, pa sam ovako spojila ugodno s korisnim – kaže Maja koja na pitanje što joj je kulinarski forte, k’o iz topa odgovara: »Čokolada, slatko, slatko, čokolada!« 


Lana Ćuk, rođena je Riječanka sa Sušaka, a zadnjih deset godina je u Italiji. Završila je gimnaziju na Sušaku, otišla u Milano na fakultet grafičkog dizajna i ostala, za sada. No, to što živi u Milanu nije bila ni najmanja prepreka da se prijavi za show.   


Nema do naših škampi


– Nisam zaboravila ni Rijeku, ni domovinu, smije se Lana koja možda i ponajviše voli škampe, riječke dakako. Jer: 


– Nema do naših škampi – priznaje Lana.


Dunja Gulin je Puljanka. A to znači da voli jesti i kuhati sve istarsko. Dunja je profesorica engleskog i španjolskog jezika. Na opasku kako su kandidati redom ozbiljni, školovani ljudi, s ozbiljnim profesijama i poslovima, duhovito kaže: »Valjda je svima to dosadilo, pa se žele baviti nečim zabavnim kao što je kuhanje!« 


Srđanu Jevtić, još jednu Riječanku među kandidatima, nagovorili su na show prijatelji Tanja i Zoran. Prijavila se i onda posve zaboravila da je to učinila. Srđana se bavi ugostiteljstvom, studira mediteransku poljoprivredu. I kani biti masterchef? 


– Vidjet ćemo. Bitno je da je ekipa stvarno genijalna. Svi smo opušteni, ljudi su cool – rafalno će Srđana. 


A onda je kandidatima valjalo ući u veliku Končarovu halu. Pedeset noževa ih je čekalo. Izazovu je bilo ime »pravilno baratanje i vještina rezanja nožem«. Pred hangarom su, za svaki slučaj, bila parkirana i kola hitne pomoći.