Podravka je ponudila nova radna mjesta, ali samo desetorici od ukupno 65 radnika, i to samo muškarcima. Odbili su, jer je riječ o tvrtkama u kojima već šest mjeseci nema plaća
RIJEKA Pogon Lera definitivno, nakon 40 godina, seli iz svoje rodne Rijeke. U Lipik?
– Još se ne zna. Pregovaramo da jedan manji dio ostane u Rijeci, a ostatak u Lipiku, kazao nam je jučer direktor Lera Đorđe Bjedov.
Ali se zato zna da je sudnji dan 28. veljače. A onda lokot u bravu. Odluka je to »od srca srcu« uprave Podravke, koja će, eto, baš od srca ravno na burzu rada poslati 60-ak ljudi koji su u Leru ostali raditi nakon što je prošle godine podijeljeno dvadesetak otkaza. Uglavnom je riječ o mladim ljudima s malom ili malodobnom djecom koji će najteže podnijeti život bez plaće.
Samo obećanja
Duboko u vodu pala su obećanja što ih je Podravka (u čijem je vlasništvu Lero) u listopadu prošle godine dala riječkom gradonačelniku da će zbrinuti većinu zaposlenika na druga radna mjesta. Podravka je, osim što je prevarila radnike Lera i riječku javnost, ostala i bez svog zaštitnog znaka – srca. Doduše, ponudila je nova radna mjesta, ali samo desetorici od ukupno 65 radnika, i to samo muškarcima. Odbili su, jer je riječ o tvrtkama u kojima radnici već šest mjeseci ne dobivaju plaću.
Iako su radili u istoj tvrtki, radnici Lera koji su otpušteni u prvom krugu, prošle godine, otpremnine su dobivali po različitim pravilima. Jučer su u našu redakciju došli »prvootpisani« radnici Lera, koji su lani dobili bijedne otpremnine od 1.200 kuna po godini staža, dok su neki, koji su također prošle godine dobili otkaz, dobili 4.000 kuna po godini staža.
– Svi smo otpušteni iz istih razloga, kao tehnološki višak zbog zatvaranja pogona, ali su se, očito stihijski, primjenjivala dva različita pravilnika za otpremnine, pa su neki dobili 4.000, a neki 1.200 po godini staža. Osjećamo se zakinuto i borit ćemo se za svoja prava – kazale su nam Mirjana Lukić i Sedmira Dedić, koje su u Leru nakupile 15 godina staža, da bi na burzu rada s kreditima za vratom bile ispraćene s otprilike dvadeset tisuća kuna. Matko Bulić i Klara Rosatti mlađi su, i imaju u Leru petogodišnji radni staž, odnosno – imali su ga, a isto su po nekom nepisanom pravilu dobili samo 1,2 tisuće kuna otpremnine po godini staža.
– Pokušavamo se izboriti za pravdu mirnim putem, ali sva su nam vrata zatvorena, gdje god da krenemo, pa smo prisiljeni pravdu zatražiti sudskim putem – najavio nam je tužbu protiv Lera Matko Bulić.
Krajem listopada prošle godine, nakon prvotnog šoka, nije sve izgledalo tako sivo za 65 radnika Lera. Činilo se da im burza rada ipak nije suđena. Nakon što je početkom listopada Obersnel oštro reagirao na odluku Podravke postavivši jasan ultimatum – ako ne zbrinu radnike neka ne računaju na prenamjenu zemljišta koje se nalazi u tvorničkom krugu Istravina, iz Podravke su izrazili spremnost da će eventualni višak radnika preraspodijeliti na nova radna mjesta u svom logističkom centru u Rijeci. Od te spremnosti nema ni »s«.
Atraktivno zemljište
A priča o zemljištu je svima već poznata. Podsjetimo, Istravino je 2001. godine bilo gubitaš u omči stečaja, pa ga je od HFP-a kupila zagrebačka tvrtka Roto-promet, koja je 2007. godine Podravci prodala brend Lero za 25 milijuna kuna, zajedno s pripadajućim zemljištem. Riječ je o vrlo atraktivnoj lokaciji koja zbog blizine bolnice, ali i stambenog naselja, zaista nije prikladna za proizdvodnu djelatnost i vapi za prenamjenom u trgovačku ili stambenu zonu. »Na to mogu slobodno zaboraviti«, poručio je Podravci u listopadu Obersnel. A tako razmišlja i danas.
