Banane su u jednom trenutku dovele gotovo do carinskog rata Unije i SAD-a. Smatra se kako će povećanje konkurencije dovesti do pada cijena
Skupe banane bile su, navodno, prije sedam godina jedna od posljedica ulaska Slovenije u Europsku uniju, no za razliku od Slovenaca, hrvatski bi kupci, kako se sada stvari razvijaju, i u EU mogli uživati u jeftinijim bananama. Nije to stvar neke posebne pregovaračke sposobnosti Hrvatske, nego naznake da se 15-ogodišnji rat oko banana privodi kraju.
Europski je parlament na svojim internetskim stranicama objavio da je parlamentarni odbor za međunarodnu trgovinu podržao dogovor oko trgovine bananama iz prosinca 2009. godine, postignut između Europske unije i SAD-a, Brazila, Kolumbije, Kostarike, Ekvadora, Guatemale, Hondurasa, Meksika, Nikaragve, Paname, Perua i Venecuele. Cilj je olakšati multinacionalnim kompanijama, koje većim dijelom kontroliraju proizvodnju banana u Latinskoj Americi, ulazak na tržište EU-a.
Prihvati li dogovor i plenum Europskog parlamenta, Unija bi postupno smanjivala uvozne carine na banane iz Latinske Amerika, sa sadašnjih 176 eura po toni na 114 eura po toni 2017. godine. Zauzvrat, druga bi strana odustala od akcija protiv EU-a pred Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO).
Problem s bananama nastao je početkom 90-ih kada je EU uvela režim prema kojem su banane iz Afrike, s Kariba i iz pacifičkih zemalja ulazile na europsko tržište uglavnom bez carine. Istovremeno su uvedene visoke carine za banane iz Latinske Amerike. Unija je smatrala da time omogućava malim afričkim, karipskim i pacifičkim proizvođačima da se nose s konkurencijom multinacionalki. WTO je to smatrao kršenjem pravila o međunarodnoj trgovini pa je SAD-u, primjerice, dopušteno uvođenje protumjera, carina na neke europske proizvode poput škotskog kašmira ili francuskog sira, pojašnjava se povijest sukoba na internetskoj stranici Europskog parlamenta.
Dogovor oko smanjenje carina trebao bi značiti i manje cijene banana za europske potrošače jer bi konkurencija na tržištu trebala ojačati. Ipak, dio članova parlamentarnog odbora za međunarodnu trgovinu usprotivio se dogovoru jer smatraju da će egzistencija malih proizvođača biti ugrožena unatoč obećanoj novčanoj pomoći od oko 200 milijuna eura.
