Martin Strel, glavni je akter doksa Johna Maringouina »Čovjek koji je pobijedio Amazonu« (»Big River Man«), koji je preplivao 5.268 kilometara Amazone u 66 dana
RIJEKA Ako bi se naslovi uvršteni u Dane dokumentarnog filma koji počinju sutra u riječkom Art-kinu »Croatia« mogli podvući pod neki zajednički nazivnik, onda je to motiv herzogovskog čudaka, onog koji je u stanju učiniti nemoguće da bi ušao u povijest.
Takav je mitski ekvilibrist Roland Petit, taj posljednji izdanak jednog svijeta koji odumire, koji je »prošetao« po žici razapetoj između njujorških Twinsa (»Čovjek na žici«). Takav je ekološki aktivist Rick O’Barry koji kreće u japansku misiju spašavanja dupina, kako ne bi završili na pokretnoj traci tokijskog sushi bara (»Zaljev«).
Ako bi se odabrani filmovi mogli podvući pod neki zajednički nazivnik, onda je to motiv herzogovskog čudaka
Takav je i ludi Slovenac Martin Strel, glavni akter doksa Johna Maringouina »Čovjek koji je pobijedio Amazonu« (»Big River Man«), koji je preplivao 5.268 kilometara Amazone u 66 dana, prkoseći nasrtajima aligatora, pirana i parazita, iako nismo posve sigurni da li je u njegovu slučaju »Guinness« bio važniji kao rekord ili kao marka piva, jer je njegov amazonski maraton neka vrsta pokušaja egzorciranja vlastitih demona alkoholizma, kocke i teškog djetinjstva (paralelno gledamo i sudbinu njegova sina Boruta koji ga prati na odiseji i koji također mora prijeći svoje životne rijeke i brzace).
No, dok »Čovjek na žici« i »Zaljev« pokazuju koliko je za uspjeh pojedinca zaslužan timski rad, dakle, grupa (ekološka, cirkuska), Strelov pothvat je pothvat suludog individualca s trbuhom napunjenim litrama cvičeka, koji dokazuje da se maratonska čuda ne događaju samo izlaskom iz teretane, već i izlaskom iz taverne.
Dobili smo dakle seminalni doks za eru »team buildinga i estetike survival televizije«, pri čemu je Strel više Herzogov »Grizzly Man« nego »Superman«.
Inače, riječke Dane doksa otvara potresni i emotivni film Roberta Zubera »Mila traži Senidu« koji višeslojno barata motivima genocida i identiteta.
Njegova akterica također pokušava učiniti nemoguće krenuvši u potragu za biološkom obitelji, ali ujedno i pokušava pronaći samu sebe, jer se vjerovalo da je nestala u bosanskom ratu kao Senida Bećirović, da bi ju proglasili mrtvom, premda je udomljena u imućnoj beogradskoj obitelji i postala Mila Janković.
Sličnim motivom genocida bave se i »Neprijatelji naroda« Theta Sambatha, ali ne kroz prizmu žrtve, već njenih krvnika koji su bauljali kambodžanskim poljima smrti u dugoj noći živih mrtvaca. Poput Rithyja Panha u »S21 – Stroj smrti Crvenih Kmera«, tako i Sambath puno duguje velikom Claudeu Lanzmanu i njegovu »Shoahu«, odbijajući bilo kakav kompromis.