Na pozornici HNK Ivana pl. Zajca, u njegovoj prvoj koprodukciji s HKD Teatrom, dogodila su se dva sata čiste umjetnosti i kazališne čarolije na koju smo već pomalo i zaboravili. Drugačiju poetiku na riječku je scenu donio gruzijski redatelj David Doiashvili, koji je ovoga puta s hrvatskim glumcima i gruzijskom autorskom ekipom istraživao svjetove japanskog pisca Ryunosukea Akutagawe. Za domaće pozornice rijedak i neuobičajen izbor, koji je u Doiashvilijevoj maštovitoj interpretaciji na svim razinama zaživio kao sinteza europske i azijske estetike.

Polazište uprizorenja je izvrsna dramatizacija Davida Doiashvilija, koji je Akutagawine novele »Život lude«, »Krist u Nankingu«, »Jashumon« i »Razgovor u mraku« dramaturški povezao u cjelinu, učinivši ih podatnim za uprizorenje. U tom transponiranju iz proznoga teksta u kazališni jezik sukreatori su scenograf i kostimograf Giorgi Lapiashvili, koreograf Konstantin Purtseladze i autor glazbe Nikoloz Memanishvili, koji su na vizualnom, glazbenom i planu scenskog pokreta također isprepleli kulturu Istoka i Zapada. Naglašavanju poetičnosti ili pak dramatičnosti pojedinih prizora pridonijelo je i oblikovanje svjetla Predraga Potočnjaka. Na svim spomenutim planovima postignuti su i gotovo nevidljivi prelasci iz svijeta realnog u snovito i nadrealno. 

Krhka opna

Scenski prostor pritom je naznačen minimalnom rekvizitom – s nekoliko razbacanih knjiga, dvije stolice, porculanskim priborom za čaj…Kao krhka opna između realnosti i imaginarnog svijeta pojavljuju se snopovi papirnatih trakica koji padaju na pozornicu i kojima Doiashvili kreira vizualno atraktivne slike.

Za predstavu »Život lude« moglo bi se reći da je vrlo složena u svojoj jednostavnosti. Riječ je, naime, o višeslojnoj poetskoj drami koja se može iščitavati na nekoliko razina, koje se cijelo vrijeme isprepleću i prožimaju. Središnji je lik Sensei, zapravo autorov alter ego, čiju je psihološku kompleksnost utjelovio Damir Orlić. Za ovog glumca Hrvatske drame Sensei je dosad jedna od najzahtjevnijih uloga, koju je kreirao u rasponu različitih emotivnih stanja – između egzaltacije i melankolije, ludila i genijalnosti, dječje zaigranosti i traženja izlaza u smrti, između halucinacija i grubog suočavanja s realnošću. U tom svijetu samoće i »druženja« s imaginarnim likovima Senseiju je jedini stvarni sugovornik sluga Gonsuke. Upečatljivu ulogu odana i poniznog sluge ostvario je Dražen Mikulić, čija interpretacija nije jednoznačna – njegov Gonsuke istovremeno je jedina spona njegova gospodara s realnošću, ali i suigrač u njihovoj bizarnoj zamjeni uloga. U završnom, spektakularno izvedenom prizoru, i Gonsuke postaje dio autorove imaginacije i prodora u metafizičko. 

Veći od života

Struktura predstave priziva asocijaciju na Pirandella i njegovu dramu »Šest lica traži autora«, dok se u Akutagawinom opusu pored japanske tradicije osjeća i utjecaj europske književnosti. Slično Pirandellu, koji je stvorio šest osoba koje mu ne odgovaraju ni za jedan komad, ali ih se nikako ne može riješiti, Sensei kreira svoje likove koji za njega postaju stvarnijim i većim od života. Kao plodovi njegove mašte oni su vidljivi samo njemu, a kao autoru dopušteno mu je da ih oblikuje i mijenja njihov karakter i sudbine. U svoju predstavu Doiashvili je tako utkao i vječno pitanje o prirodi umjetničkog stvaranja, o odnosu književnosti i života, fiktivnog i stvarnog. Iz tog Akutagawina imaginarija ili iz njegove književne kabanice izašao je čitav niz neobičnih likova. 

Mladog muškarca Shinza, koji se »pali« i »gasi« prema Senseijevoj volji, s dozom komike tumači Igor Kovač, koji je i akter nesvakidašnje ljubavne priče s mladom ženom O-toshi koju je emotivno ekspresivno utjelovila Tanja Smoje. Ulogu za pamćenje kreirala je izvanredno sugestivna Edita Karađole, koja zlu Vješticu i čarobnicu igra na baletnim špicama. U interpretaciju ovog fantazmagoričnog lika Karađole je unijela svu raskoš svog glumačkog talenta – od fizičke transformacije, do nijansiranja lika modulacijom glasa i scenskim pokretom. Dojmljiva je i kreacija Jelene Lopatić, koja igra petnaestogodišnju prostitutku Jin-huu, još jedan začudan lik koji vjeruje da ga iz blata života može izvući i spasiti jedino čudo. To čudotvorno iscjeljenje eteričnom figurom Kirisuto utjelovila je Andreja Blagojević. Ukoliko je u stvanom životu vjera u čudo samo iluzija, predstava »Život lude« dokaz je da su barem u kazalištu čuda još uvijek moguća.