Neki od tih trikova stari su nekoliko desetljeća, drugi pak, nikada nisu zaživjeli u punom smislu riječi, a o uvođenju trećih se tek raspravlja
Kako bi na velikom platnu stvorili čaroliju, filmaši su se oduvijek služili različitim trikovima. Neki od tih trikova stari su nekoliko desetljeća, drugi pak, nikada nisu zaživjeli u punom smislu riječi, a o uvođenju trećih se tek raspravlja. Otkad je sedme umjetnosti, smicalica je bilo svakojakih – od prskanja publike i puštanja neobičnih mirisa u kino-dvoranama do superjakog ozvučenja i danas neizostavne 3D-tehnologije. Tom stranom Hollywooda pozabavio se i američki tjednik Time koji je sastavio popis 10 najvećih filmskih trikova.
1. 3D-filmovi
Što je zajedničko »Sudaru Titana«, »Alici u Zemlji čudesa«, »Posljednjem Airbenderu« i »Jackassu«? Odgovor glasi 3D. Trend koji je prisutan već nekoliko godina nastavit će se i u 2011. – mnogi će svoje najnovije projekte ponuditi upravo u obliku tehnologije koja je svoj život započela davne 1922. Za to je zaslužno jedno newyorško kino u kojem se prikazivala serija 3D-filmova nazvana »Filmovi budućnosti«. Zahvaljujući hororu »Kuća voštanih figura« i Hitchcockovom trileru »Nazovi M radi umorstva«, format je osobitu popularnost stekao 1950-ih godina prošloga stoljeća, nakon čega je sve ponovno zamrlo. I to se dolaskom novog milenija uvelike promijenilo.
2. Mirisno kino
Što kada biste svoje omiljene filmove mogli pomirisati? Vjerovali ili ne, aromatične mirise u kino-dvorane već je 1960. doveo Mike Todd koji je producirao film »Scent of Mystery«. Tada je upotrijebio senzacionalnu tehnologiju pod imenom Smell-O-Vision. Tri dvorane opremio je prijenosnim pojasevima koji su u određenim trenucima mogli proizvesti tridesetak različitih mirisa. Sve to nije imalo nekog posebnog učinka – mirisi koje bi puštali operateri nisu se poklapali sa scenama na ekranu, a iste publika baš i nije mogla tako lako raspoznati.
3. Škakljanje u leđima
Redatelj William Castle odlučio je igrati na kartu straha. Kažu da je strah vrag, a taj se strah u hororu »The Tingler« lagano širi kralježnicom. Iza svega se krije čudovište koje boravi u tijelu domaćina i koje je moguće ubiti jedino snažnim vriskom. U filmu se zaplet dogodi kada škakljajuća kreatura pobjegne iz tijela jednog znanstvenika i krene prema kinu prepunom gledatelja. Castle je radi toga sjedala opremio vibrirajućim napravama koje su posjetitelje bockale baš u tom trenutku.
4. Zvučni efekti
Zaboravite na »dolby surround« i pripremite se na »sensurround«. Tim se trikom 1974. poslužio Mark Robson u filmu katastrofe »Potres«. Svaki put kada bi se Zemlja zatresla na velikom platnu, zatresli bi se i zvučnici. Ne samo da je bilo glasno, bilo je nepodnošljivo bučno. Od siline decibela pucali su i zidovi i vlasnici kino-dvorana zaključili su da je bolje ne upuštati se u takve avanture.
5. Naočale
Ono što je danas sasvim uobičajeno, Amerikancima je William Castle servirao još 1960. Tko god je odlučio pogledati horor »13 duhova« na ulazu u kino dobio je naočale. To je bio jedini način da gledatelji na velikom ekranu vide duhove. U čast redatelju i njegovoj inovativnosti, novije DVD-verzije filma uključuju i posebne naočale. Ipak, nemojte se zaletjeti. Efekt dakako, nije ni približno isti onomu kakav može priuštiti »Avatar«.
6. Podijeljeni ekran
Iako u doba digitalizacije neki efekti nisu nikakva novost, u vrijeme kada su se tek pojavili napravili su pravu revoluciju. Takav je slučaj zadesio podijeljeni ekran odnosno tehniku istovremenog prikazivanja dvije ili više scena. Jedan od prvih filmova koji je pribjegao ovoj metodi bila je kriminalistička drama »Afera Thomasa Crowna« iz 1968. bez koje vjerojatno ne bi bilo ni filmova poput »Oceanovih 11«. Kako bi trik uspio, tada su međutim, bila potrebna najmanje dva projektora.
7. Višestruki završetci
Kako društvenu igru pretvoriti u cjelovečernji film? Tog nimalog lakog zadatka prihvatio se Jonathan Lynn koji je krimić »Odgonetku« snimio sa čak tri različita završetka. Gledateljima u Chicagu, Los Angelesu i New Yorku na kraju filma ponudio je tri rješenja misterioznog umorstva. Premda neobičan, taj se potez nije pokazao sretnim za redatelja. Film je na kino-blagajnama podbacio, ne vrativši niti 15 milijuna dolara koliko je u njega uloženo.
8. Marketinške kampanje
Filmske tvrtke obilato se koriste još jednim starim alatom – oglašavanjem. Agresivnu marketinšku kampanju odlično je iskoristio »Cloverfield« čiji su kreatori u promociju krenuli šest mjeseci prije službene premijere. Na internetu su iskreirali nekoliko stranica koje, da stvar bude bolja, nisu imali očitih veza s filmom. Međutim, »surferi« su brzo brzo shvatili da u pozadini ipak stoji »Cloverfield«, a kada se pojavio i »foršpan«, svi su samo o tomu pričali. Na žalost redatelja, ispalo je da je kampanja zanimljivija od samog proizvoda.
9. IMAX
Nekada korištenu isključivo u muzejima, tehniku zvanu IMAX pri kojoj je rezolucija daleko veća od uobičajene, početkom prošlog desetljeća preuzeli su i hollywoodski filmaši. U kina je ponovno krenuo i klasik »Apollo 13«. Pokazalo se da tehnika najbolje rezultate daje kada se filmovi snimaju uz pomoć kamera IMAX, a prikazuju u standardnom formatu. Takve kamere posjeduju bolju rezoluciju zbog čega su vidljivi i detalji koji u drugačijim okolnostima ne bi bili vidljivi. Tu je mogućnost iskoristio Christopher Nolan u »Vitezu tame« koji je priču o Batmanu i Jokeru ispričao uz pomoć posebnih i skupih kamera.
10. Cinerama
Katkad je važnija širina nego li veličina. Tako je barem kod tehnike pod imenom Cinerama. Za gledanje filma bila su potrebna čak tri projektora, a doživljaji likova vrtjeli su se na posebno kreiranom platnu. S obzirom da je rijetko koje kino moglo udovoljiti zahtjevima takve produkcije, na kraju je bilo vrlo malo onih koji su pogledali vestern »Kako je osvojen Divlji Zapad«, snimljen u spomenutom formatu. Ljubiteljem Cinerame smatra se suosnivač Microsofta Paul Allen koji posjeduje jedno takvo opremljeno kino.
