Rate kredita u »švicarcima« otišle su u nebo, konkretno s 4.200 na 7.200 kuna, očajan je Dean Aleksić, dok je obitelj Fatmira Gašija žrtva kraha »Peveca« zbog čega su mjesecima bili bez plaće, a sada vraćaju dugove
RIJEKA Kako preživjeti siječanj, mjesec u kojem su obiteljski budžeti manji no inače, mjesec nakon, htjeli-ne htjeli, uvijek povećane potrošnje u prosincu? Tim se pitanjem ovaj tekst na primjeru nekih radničkih i urbanih obitelji kanio baviti, no primjeri do kojih smo došli prometnuli su ga u dramatično: kako preživjeti uopće?
Pitanje “kako proživjeti siječanj” prometnulo se u dramatično: kako preživjeti uopće?
Prvi primjer govori o zaposlenim supružnicima, mladim ljudima s dvoje male djece, o Riječanima Deanu Aleksiću, radniku u INI s već 23 godine radnoga staža i njegovoj supruzi stalno zaposlenoj u trgovini. Sve bi s njima trebalo biti dobro i trebali bi živjeti normalno, jer oboje rade i redovito primaju plaću s kojom su zadovoljni; k tome, djeca su im u sufinanciranom vrtiću, imaju i svoj krov nad glavom. Problem je upravo u potonjem, u elementarnom pravu da sebi i svojoj obitelji osiguraju životni prostor. Da bi to uspjeli, Aleksići su, kao i mnogi drugi napravili plan, uložili što su imali, podigli kredit na 30 godina i u stambenoj zgradi u perifernom gradskom naselju kupili stan. Drama je za njih počela od kako švicarski franak raste i raste, a s njime i njihove rate stambenog kredita. I po njih je još tragičnije to što će, kako najavljuju neki stručnjaci, »švicarac« i dalje rasti.
Život na minimumu
– Radim u dobroj firmi, plaća je dobra i redovita. Uzeo sam kredit za stan, no rate su već otišle u nebo, konkretno od kada sam podigao kredit s 4.200 kuna na 7.200. Zadnjih mjeseci cijela moja plaća odlazi na kredit, i sada baš idem u banku tražiti mogućnosti odgode njegova plaćanja. Ova situacija traje već oko godinu i pol dana, i kada bih uspio dobiti neku odgodu plaćanja vjerujem da bismo se u nekoliko mjeseci nešto oporavili. Mi sada sa ženinom plaćom i uz pomoć naših roditelja, pozajmicama od firme, karticama, spajamo kraj s krajem. Naš život je sveden na minimum, na elementarno, vrtimo se u krugu iz mjeseca u mjesec. I s obzirom na roditelje koji nam pomažu, to je vrlo neugodno, jer sad bi bilo vrijeme da mi njima nešto pomognemo, a ne oni nama. »Švicarac« je napravio najviše problema i nama i mnogim drugim ljudima. Čak sam razmišljao prodati stan, no sada ispada da sam po tom kreditu dužan 20-ak tisuća eura više nego što sam mislio. Iscrpili smo sve mogućnosti, prodali dionice, ne živimo u nikakvom luksuzu…, ispričao nam je Dean Aleksić.
»Švicarac« je napravio najviše problema i nama i mnogim drugim ljudima. Čak sam razmišljao prodati stan, no sada ispada da sam po tom kreditu dužan 20-ak tisuća eura više nego što sam mislio
I po njegovom mišljenju strašno je da ljudi rade, i to oboje supružnika, a opet ne mogu normalno živjeti. Poput mnogih i on će se složiti da bi banke, a redom ostvaruju velike profite, morale biti društveno odgovornije i imati osjećaj za trenutak u kojem se neko društvo, njegovi građani i istovremeno klijenti banke nalaze, posebno kada je poznato da su isti krediti u zemljama iz kojih su te banke u Hrvatsku došle puno jeftiniji. Isto tako, i ova bi obitelj trebala više odgovora i promišljenih aktivnosti odgovornih institucija u našoj zemlji ne samo na području koje tvori okvir u kojem bi građani trebali zadovoljiti elementarnu potrebu – krov nad glavom.
Znatno drukčiji primjer, još dramatičniji, primjer je obitelji Fatmira Gašija, radnika »Peveca« koji je zbog stambenog kredita i ovrha zbog neplaćenih režijskih računa već mjesecima bez ikakvih prihoda, štoviše i u nemogućnosti podmirivanja tih dugova u cijelosti. Egzistencija Gašijeve obitelji, njegove sada nezaposlene i bolesne supruge i dvoje djece školaraca, krajnje je ugrožena. Sami za to nemaju nikakve krivnje – samo su radili i živjeli, bez ikakva luksuza. I on i supruga godinama su bili zaposleni u »Pevecu« i u istome danu, zbog poznatog Pevecovog poslovanja, oboje ostali bez posla. Pola godine prije toga nisu dobivali plaće i u tom razdoblju nisu mogli plaćati niti režije, niti kredit. Nekoliko godina prije toga podigli su kredit i kupili trošnu kućicu u zabitom naselju na Grobniku u kojoj žive i danas. U »Pevecu« su Gašija ponovo zaposlili kada je taj trgovački centar ponovo otvoren, no njegova supruga je u međuvremenu operirala kuk te je i danas na štakama, čeka invaliditet i više neće moći raditi. Gaši je zadovoljan svojim poslom u »Pevecu« i zahvalan sadašnjem direktoru što ga je vratio na posao, a zadovoljan je i plaćom, jer redovita je i iznosi oko 4.000 kuna.
Stalno u minusu
– Problem je što ja od plaće ništa ne dobijem – rata stambenog kredita nam je 3.000 kuna mjesečno, što smo mogli skromno živeći izgurati dok je radila i supruga. Od plaće mi sada prvo uzimaju za ovrhe, a tek onda preostalo za stambeni kredit. Kako moja plaća za sve to nije dovoljna, stalno posuđujem po tisuću kuna za doplatiti za cijelu ratu kredita jer najvažnije je sačuvati krov nad glavom.
Nije mi jasno: kao da s mojim životom netko upravlja. Nas su u starom, bivšem »Pevecu« ostavili šest mjeseci bez plaća, dok ovrhe danas odmah sjednu na moju plaću, a ne pitaju me imam li što djeci dati jesti.
Za život, za hranu, za pokazne karte i marende djeci ponešto mi pomognu rođaci koji žive u Njemačkoj i na Kosovu, a ja pomažem prijateljima kad mogu i tako od njih nešto dobijem. Živimo preteško. A problem je u bivšem »Pevecu« koji nas je uništio ostavivši nas bez plaća i bez posla. Čim sam se ponovo zaposlio i počeo primati plaću, odmah su na nju sjele ovrhe. Nije mi jasno: kao da s mojim životom netko upravlja. Nas su u starom, bivšem »Pevecu« ostavili šest mjeseci bez plaća, dok ovrhe danas odmah sjednu na moju plaću, a ne pitaju me imam li što djeci dati jesti. Dakle, meni je netko mogao ostati dužan i ne davati mi plaću, a nitko me nije pitao imam li za platiti račune – dakle, meni su mogli biti dužni, a ja nikome ne smijem biti dužan. Ne bježim od svojih dugova – nisam platio telefon i drugo jer nisam imao, a nisam imao zato što sam radio, ali mi nisu davali plaću – jasan je Gaši.
