U organizaciji Hrvatskog muzeja turizma, do veljače je u vili Angiolini otvorena izložba »Od blatne kupke do wellnessa«, Razvoj zdravstvenog turizma u Hrvatskoj.
Počeci turizma u Hrvatskoj vezani su upravo za zdravstveni i lječilišni turizam koji se intenzivnije razvija od sredine 19. stoljeća. Temelji se na tradiciji već poznatih centara s izvorima termomineralne vode u kontinentalnom dijelu zemlje, dok se s druge strane u priobalju od kraja 19. stoljeća razvijaju nova, moderna lječilišna i kupališna mjesta u kojima su dostupne terapijske i balneološke metode lječenja na osnovi blagotvornih prirodnih činitelja: blage klime, mora, sunca, zraka, pijeska i mediteranskog raslinja.
Na jadransku obalu lječilišni gosti počinju organizirano dolaziti krajem 19. stoljeća, ponajprije zahvaljujući boljoj prometnoj povezanosti s većim gradovima, što je bio preduvjet za razvoj turizma.
Osnivaju se Društva za poljepšanje mjesta, započinje sustavna izgradnja hotelskih i lječilišnih građevina i popratnih zgrada te komunalne infrastrukture.
Plansko ulaganje u lječilišni turizam započinje u Opatiji gdje je 1884. sagrađen najstariji hotel na hrvatskom Jadranu namjenski građen za turiste (hotel Kvarner) te je 1889. godine Opatija zakonom proglašena morskim klimatskim lječilištem. Zatim se razvijaju i druga klimatska lječilišta u Lovranu, Crikvenici, Rovinju, Brijunima, otocima Lošinju, Hvaru. Izvori termomineralne vode koji se nalaze se pretežito u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Većinom su poznate još u antičkom razdoblju. Tijekom 18. i 19. stoljeća započinje razvoj toplica i modernog topličkog turizma koji koristi ljekovitost termalnih i mineralnih izvora.
