Uloga eksplozivne i zanosljive Letice stoji joj kao salivena – Vitomira Lončar Vitomira Lončar i Jasna Bilušić u prizoru predstave
Predstava je režijski koncipirana konzervativno, no istovremeno je pred nama i prvoklasna glumačka izvedba dramskog repertoara za odrasle
Britanski dramatičar Peter Shaffer po mnogo je čemu sličan protagonistici svoje drame »Leticija i Ljubilist« (1987). Kad nastupi suša provjerenih dokaza o povijesnim ličnostima sklon ih je raskošno nadopisivati, kao u slučaju romantizirane Mozartove dramske biografije pod naslovom »Amadeus«, po kojoj je kasnije snimljen slavni Formanov film. Ako se sjećate, Mozart tamo više skakuće po stolovima ili se skriva ispod stolova nego što sjedi za stolom, komponirajući. Nije, dakle, čudno što i Shafferova Letica obožava »dosadne« povijesne kronike zapapriti i namirisati živopisnijim varijacijama, zbog čega nastrada u očima struke, ali kasnije briljira kao turistički vodič ili punokrvna kazališna osoba u vodama putopisne estrade.
Neistražene mogućnosti
Ljepota Shafferova teksta, međutim, nije (samo) u raspravljanju koja je verzija povijesnog događaja dostojnija prepričavanja i nadopisivanja, nego u načinu na koji dramatičar opisuje zaigrano prijateljstvo dviju strastvenih i zahtjevnih žena, sposobnih plivati i protiv opće struje socijalne apatije, i protiv bespomoćnosti svojih »nasukanih« profesionalnih karijera. Letica i Lota jedna za drugu i jedna s drugom uprizoruju brojne povijesne spektakle, najavljujući žanr izvedbe koji je tijekom posljednjih dvadesetak godina dobio puni institucionalni legitimitet.
Dramatizirana i glumljena reuprizorenja povijesnih događaja, naime, danas su redovite i omiljene izvedbe brojnih muzejskih kuća diljem svijeta, čije teme variraju od igranja slavnih bitaka, smaknuća kraljeva, krunidbi, osnivanja gradskih upravnih tijela itd. Šteta je što režija Ivice Šimića ne istražuje mogućnosti Shafferova teksta okrenute upravo prema sprezi teatra i muzejske izvedbe, kao što ne pokazuje ni interes za još jedan suvremeni izvedbeni fenomen: »nastanjivanje« različitih napuštenih, oštećenih ili zanemarenih gradskih prostora.
Zagrebački Urbani festival bio bi duboko vrelo suradničke inspiracije za »Leticiju i Ljubilist«, kao dramu koja je najavila pravu poplavu izvedbi problematiziranja javnog dobra i urbanističkih politika na početku 21. stoljeća. Umjesto toga, predstava je režijski koncipirana suhoparno i konzervativno, kao komorna kutija s najbanalnijim gašenjem svjetla u međuprizorima.
No istovremeno je pred nama i prvoklasna glumačka izvedba dramskog repertoara za odrasle, osvajajući nas bespoštednošću istraživanja dramskih uloga, kao i svojevrsnom posvetom »duhu zaštitniku« Male scene, redatelju Vladi Habuneku. Habunek je na Maloj sceni danas prisutan kao spretan prevodioc Shafferova dramskog teksta, ali i kao povijesno lice: prvi hrvatski redateljski domaćin Shafferove komedije, premijerno odigrane u Zagrebu ratne 1992. godine.
Vitomiri Lončar uloga eksplozivne i zanosljive Letice, ujedno i stručnjakinje za renesansnu kuhinju, stoji kao salivena. Nema nijednog momenta u kojem nas ne šarmira svojom preobilnom i znalački nijansiranom teatralnošću, bilo da igra razočarane, prkosne, herojske ili bespomoćne intenzitete Letičina burnog unutarnjeg svijeta. Ako je glavni kriterij glumačkog umijeća stupanj do kojeg glumica može povjerovati i istinski se predati svojoj maloj fikciji na sceni, onda je Vitomira Lončar sasvim sigurno jedna od najmoćnijih i najsugestivnijih domaćih glumica. Jer njezina je vjera u lik nesalomiva. Samim time je i zarazna.
Ogromna je šteta što ovu glumicu rijetko viđamo u ambicioznijim dramskim projektima i što smo morali čekati četrdesetu obljetnicu njezina rada u teatru da je vidimo u tako maestralno odigranoj glavnoj ulozi.
Sigurno je da joj u užitku izvedbe pomaže i podjednako predana Jasna Bilušić kao naizgled suzdržana i stroga, ali u podtekstu veoma topla i vjerna Lotte, dok se u manjim ulogama pojavljuju pretjerano karikaturalna Lana Helena Hulenić (gđica Farmer), glumački veoma precizan Ivica Šimić (gospodin Bardolph) te mladi članovi »Teatra M&M«.
Obavezno gledanje
Pretpostavljam da »Leticija i Ljubilist« neće puniti blagajnu Male scene na način na koji su je punili raniji melodramatski hitovi iste producentske kuće, no zapravo je riječ o glumačkom biseru koji po nizu kriterija zaslužuje i redovitost igranja i susrete s različitim profilima publika: od onih srednjoškolskih i studentskih, do onih poslovnih i umirovljeničkih.
Tajni sastojak »Leticije i Ljubilista« ogromna je glumačka ljubav prema kazališnoj vokaciji kao sumaštanju i suigri, čiji lijek (»ljubilist« iz naslova predstave) u vremenu mobitela i kompjutora doista postaje povijesno važno podijeliti sa sve izoliranijom i sve usamljenijom publikom. Završimo time da je Shafferova pohvala ljudske osebujnosti ujedno i mala škola prijateljstva, čiju bi metodologiju prihvaćanja tuđe ekscentričnosti zbilja vrijedilo svima preporučiti za obavezno gledanje.
