Bogatstvo muzejske zbirke

Oblici vremena: izložba satova u Muzeju grada Rijeke

Nela Valerjev Ogurlić

 Većina satova potječe iz zbirke opatijskog urara amatera i kolekcionara satova Dušana Kukića, koji je Muzeju grada, kako je naglasio ravnatelj Ervin Dubrović, dao prvi poticaj za skupljanje satova, kao i za stvaranje zbirke gramofona



RIJEKA  U Muzeju grada Rijeke otvorena je izložba »Oblici vremena« koja, u elegantom postavu Vesne Rožman koji odiše štihom građanskog salona, predstavlja satove iz muzejske zbirke, nastale u razdoblju od početka 19. do 60-tih godina prošlog stoljeća. Izložena su ukupno 34 kućna sata iz zbirke koja je po riječima autorice izložbe dr. Vesne Lovrić Plantić iz zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, nevelika, ali vrlo kvalitetna, a formirala se kroz zadnjih petnaestak godina, u čemu je kao stručni suradnik i sama sudjelovala. Većina satova potječe iz zbirke opatijskog urara amatera i kolekcionara satova Dušana Kukića, koji je Muzeju grada, kako je naglasio ravnatelj Ervin Dubrović, dao prvi poticaj za skupljanje satova, kao i za stvaranje zbirke gramofona. 


   Najstariji primjerak na izložbi, korišten i za motiv plakata, pozivnica i izložbenog kataloga, je stojeći sat izrađen od rezbarenog drva, u kombinaciji pozlaćenih i tamnoplavo obojenih dijelova, koji stoji na niskoj ovalnoj bazi, a kućište mu je umetnuto u dekorativan okvir u obliku draperije koju u kljunu drži impresivan raskriljeni orao. Sat je nastao oko 1800-te godine, najvjerojatnije u Austriji, odakle potječe i više drugih primjeraka na izložbi.


   Među eksponatima nema radova domaćih majstora, a signature riječkih urara koje se pojavljuju na dva primjerka zapravo su potpisi urara koji kao trgovci jamče kvalitetu satova koje prodaju. Iako ih ima raznih vrsta – podnih, figuralnih, zidnih, kaminskih, satova u okviru, za policu – okosnicu izložbe zapravo čine dvije veće skupine. U prvoj su portalni i satovi sa stupovima s arhitektonski strukturiranim kućištem, na temu antičkih hramova, rađeni od drva. Satovi sa stupovima javljaju se kao karakteristična forma u gotovo svim europskim sredinama, naročito od posljednjih desetljeća 18. stoljeća, dok su portalni satovi tipični za urarstvo na području Habsburške Monarhije i većina ih je nastala između 1810. i 1830. godine. U drugoj su skupini figuralni satovi, rađeni od pozlaćene bronce, prvenstveno u Francuskoj. Počeli su se izrađivati prema kraju 18. stoljeća i skulpturalnog su karaktera, s tematikom preuzetom iz grčke i rimske mitologije, a kasnije i prikazima svakodnevnog života, romantičnim i ljubavnim temama. 




   No svi ti »oblici vremena« – kako ističe autorice izložbe – samo su kameleonski omotač satnog mehanizma koji svojom ljepotom prikriva činjenicu da je riječ o vrlo nezgodnom predmetu koji neumitno otkucava sate našeg ovozemaljskog postojanja.