Gotovini odvjetnik Luka Mišetić kaže da tužiteljstvo nikad nije uspjelo revidirati pravomoćnu presudu žalbenog vijeća. U zahtjevu je uspio jedino Šljivančanin, kojemu je smanjena pravomoćna kazna
Glavni haški tužitelj Serge Brammertz napokon je, skoro tjedan nakon njezina izricanja, reagirao na oslobađajuću presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču, najavivši kako će tužiteljstvo razmotriti reviziju procesa »ako se za to steknu uvjeti«.
Rok od 12 mjeseci
Mišetić napominje kako tužiteljstvo nikad nije uspjelo revidirati pravomoćnu presudu žalbenog vijeća. U zahtjevu za revizijom odluke žalbenog vijeća uspio je jedino Veselin Šljivančanin, koji je u reviziji postupka uspio dobiti smanjenje pravomoćne kazne sa 17 na 10 godina.
Tužiteljstvo zahtjev za reviziju mora uložiti u roku od godinu dana, a taj rok počeo je teći prošlog petka. Nakon isteka tog roka nema više ni teoretske šanse za reviziju presude.
Brammertz je također obećao da će dokazi što ih je prikupilo tužiteljstvo ostati dostupni nacionalnim tužiteljstvima za progon zločina povezanih s Olujom. »Vjerujemo da će pravosudne vlasti u Hrvatskoj izvršiti svoje obveze«, poručuje Brammertz.
Istodobno je srpsko tužiteljstvo za ratne zločine najavilo da će aktivirati predmete za zločine počinjene u Oluji i otvoriti šest novih slučajeva.
Međutim, ni hrvatsko ni srpsko niti bilo čije pravosuđe ne smije voditi procese protiv Gotovine i Markača u vezi zločina povezanih s Olujom, jer to statut Haškoga suda ne dopušta.
Ako pak tužiteljstvo u Srbiji planira optužiti druge osobe, Mišetić objašnjava da ni to više neće biti jednostavno, jer je nakon slučaja uhićenja Ejupa Ganića po zahtjevu Beograda Interpol pooštrio uvjete za raspisivanje međunarodnih tjeralica.
Tužiteljstvo kao stranka
Napomenuvši kako tužiteljstvo kao stranka u ovom predmetu poštuje odluku žalbenog vijeća, i Brammertz, kao i bivša tužiteljica del Ponte dan ranije, tvrdi da je njegov ured bio uvjeren da ima dovoljno dokaza da dokaže optužbe pred žalbenim vijećem.
I Brammertz – opet tragom del Ponte – ne vidi problem u svojim redovima i svom radu, nego u većinskoj odluci troje od pet članova žalbenog vijeća, koji su »drukčije« ocijenili dokaze, oslobodivši generale i odbacivši sve točke optužnice. Brammertz, međutim, poručuje kako izdvojena mišljenja sudaca Pocara i Agiusa »otvaraju mnoga važna pitanja« s kojima će se Haški sud suočiti. Ta pitanja, nastavlja Brammertz, uključuju osiguranje visokih standarda žalbenog procesa, procjenu dokaza u njihovoj ukupnosti i povjerenju u nalaze prvostupanjskog vijeća o činjenicama.
Brammertz vjeruje da međunarodno kazneno pravo mora počivati na poštovanju sudskog procesa, no pritom opet zanemaruje da su svi članovi žalbenog vijeća odbacili krucijalan standard od 200 metara, na kojem je prvostupanjsko vijeće gradilo osuđujuću presudu protiv Gotovine i Markača.
