In memoriam

Preminuo Ivan Kušan: odlazak Kokovog “tate”

Kim Cuculić

Kušana su opisivali kao meštra hrvatskoga jezika, majstora koji diljem prostranstva tog jezika traži i kultivira njegova tradicionalna i moderna, pa i interlingvalna postignuća



ZAGREB Akademik Ivan Kušan, hrvatski pisac za djecu, romanopisac, prevoditelj i dramatičar, preminuo je jjučer u Zagrebu u 80. godini – priopćeno je iz Društva hrvatskih književnika. Rođen je 1933. godine u Sarajevu, a kasnije je živio u Zagrebu gdje se i školovao. Diplomirao je 1966. na Likovnoj akademiji u Zagrebu, gdje je magistrirao kod prof. Ive Režeka. Pisao je romane i novele za djecu i odrasle, drame, kritike, filmske i TV scenarije. Poznat je i po svom prevodilačkom radu – prevodio je s engleskog, francuskog i ruskog jezika.


Najpoznatija djela za djecu i omladinu su mu »Koko u Parizu«, »Ljubav ili smrt«, »Zagonetni dječak«, »Domaća zadaća«, »Uzbuna na Zelenom Vrhu«, »Koko i duhovi«, »Lažeš, Melita«,  a od djela za odrasle značajnije su mu knjige »Razapet između«, »Zidom zazidani«, »Toranj« i »Trenutak unaprijed«. Autor je drama »Čaruga«, »Ljepotica i zvijer«, »Narodni glas«, »Psihopati«, »Rupa za udaju«, »Spomenik Demostenu«, »Svrha od slobode«. 


Brojne nagrade


Napisao je niz televizijskih scenarija prema vlastitim djelima i dobitnik je većine književnih nagrada za dječju i omladinsku književnost. Bio je i nositelj hrvatske kandidature za Andersenovu nagradu, najveću svjetsku nagradu za dječju književnost. Mnoge svoje knjige sam je ilustrirao. Prema Kušanovoj knjizi »Koko i duhovi« lani je snimljen istoimeni film u režiji njegova sina Daniela Kušana. Ovoga rujna počelo je i snimanje filma »Zagonetni dječak«. 




Ivan Kušan bio je urednik za književnost na Radiju Zagreb, urednik za crtani film u Zagreb filmu, urednik za književnost i likovnu umjetnost u tjedniku »Telegram« te urednik u »Školskoj knjizi«. Od 1980. do 1994. bio je profesor  dramaturgije na Akademiji dramskih umjetnosti. Bio je član Matice hrvatske, hrvatskoga PEN-a, član uprave DHK (1997-1999), urednik »Mosta/The Bridgea« za strane jezike (1966-1971), urednik Biblioteke Hit-junior u »Znanju« (1985-1998). Redoviti je član HAZU-a (2002). 


Dobitnik je Nagrade Grada Zagreba, a 1974. u Jugoslaviji je nominiran za Nagradu H. Ch. Andersen. Godine 1995. bio je prvi kandidat za Nagradu H. Ch. Andersen u Hrvatskoj.


Dobitnik je nagrada »Grigor Vitez« i »Ivana Brlić-Mažuranić« za »Koka u Parizu«. Dobio je Nagradu grada Vršca za komediju »Čaruga«. Nositelj je odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Godine 1998. dobio je nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo. Zastupljen je u Međunarodnoj dječjoj digitalnoj knjižnici u Washingtonu. 


Duhovit i zanimljiv


Kušana su opisivali kao meštra jezika, hrvatskoga jezika, majstora koji diljem prostranstva tog jezika traži i kultivira njegova tradicionalna i moderna, pa i interlingvalna postignuća. Jedan je od najplodnijih hrvatskih pisaca našega doba – romanopisac, novelist, kazališni pisac, esejist, parodist, feljtonist i književni prevoditelj. 


U ožujku ove godine u »Vijencu« je objavljen prilog književnika Mire Gavrana, koji daje svoj osobni pogled na Ivana Kušana – književnika, profesora i prijatelja. 


– Cijenio sam ga i kao pisca i kao profesora i doista sam mnogo toga korisnoga od njega naučio. Dok sam bio student, pored dramskih pokušaja, Ivo je rado čitao i moje prozne tekstove u rukopisu te mi znao dati dragocjene savjete kako poboljšati rečenicu, ili postupanje junaka učiniti uvjerljivijim, ili kako na efektniji način rasplesti priču. Nikada nije nametao svoje stavove kao sveznajući autoritet, uvijek su to bile tek kolegijalne sugestije. Nama studentima Ivo je pružao onoliko od svoga iskustva koliko smo mi bili spremni uzeti od njega… Cijenio sam Kušana kao pisca sjajne povijesne satire »Svrha od slobode«, volio sam njegove romane za djecu od »Domaće zadaće« do serijala o Koku, a posebno sam uživao u njegovoj knjizi »100 najvećih rupa«, za koju sam često kolegama piscima govorio da je jedna od najboljih postmodernističkih knjiga, uz to beskrajno duhovita i otkačena… 


Ivo Kušan kao čovjek uvijek je bio i ostao duhovit i zanimljiv te je zato i njegova literatura tako zanimljiva i duhovita – napisao je Miro Gavran.