Dobro smo u nastavku stajali na terenu, imali puno prilika i zato mi je posebno teško pao ovaj poraz. Jer istrošili smo se, dali sve od sebe nakon slabijeg prvog poluvremena i rezultata 0:1. Sve smo napravili, a na kraju dobiješ pacerski gol i izgubiš utakmicu. Sav trud pao je u vodu – kaže Benko
RIJEKA » Poraz od »Lokomotive« teško je pao svima na Kantridi. Ne samo zato jer su »bijeli« ovim posrtajem privremeno ispustili poziciju broj dva koju su držali u društvu Splićana, već zbog toga što su ostavili dojam da su igrom i onime što su pružili u nastavku utakmice (za razliku od prvoga poluvremena), zaslužili više od poraza.
Alojzije Šupraha, nasljednik popularnog Oka sokolova Matea Beusana, konstatirao je tri velike pogreške koje je napravio sudac Damir Batinić tijekom ogleda »Lokomotive« i »Rijeke«. Osječki sudac oštetio je domaće kada u 45. minuti nije pokazao na bijelu točku. Prvo nakon duela Mujanovića (ne Datkovića!) i Kramarića kojega je izvukao izvan kaznenog prostora, a onda i nekoliko trenutaka kasnije kada je Trebotić izveo slobodan udarac, a Kreilach kao krajni čovjek u živom zidu laktom lijeve ruke skrenuo loptu koja se trenutak kasnije odbila od Mate Neretljaka u riječku mrežu. Batinić je i Riječanima uskratio najstrožu kaznu. Naime, u 51. minuti Bručić je u domaćem kaznenom prostoru rukom zaustavio ubačaj Datkovića s desnoga boka kod rezultata 1:0.
– U prvome poluvremenu nismo prenijeli na teren ono što smo s trenerom dogovorili u svlačionici – govori Leon Benko, napadač »Rijeke«, koji je pored pogotka stigao i promašiti jednu sjajnu priliku.
– Dosta su nas agresivno napali i nismo na to znali odgovoriti. Nismo bili na razini. Na poluvremenu smo u dogovoru s trenerom ušli bolje u utakmicu, dali smo sve od sebe i »Lokomotiva« je teško živjela pola sata. Dominirali smo i potpuno zasluženo došli do izjednačujućeg pogotka. Imali smo i nakon toga još par situacija za vodstvo. Stiskali smo gas do kraja, ali onda nas je stigao primljeni pogodak. Što reći? Mučiš se kao konj cijelu utakmicu, a onda dobiješ u zadnjim minutama pogodak. Malo glupo što je tako ispalo, ali što je tu je.
Postali ste pravi majstori za sami sebi zagorčati život. U Maksimiru ste si zabili dva pogotka, jedan je autogol, drugi je stigao u periodu vaše dobre igre kada je sve slutilo na to da će te stići do vodstva?
– Prvi gol primili smo u 46. minuti – nesretno. Dobro, možemo reći i da je njih sreća nagradila za borbenost. Međutim, nikako da nas tako nagradi. Mi smo u drugom poluvremenu pokazali puno više nego oni u prvome, imali smo dosta prilika. Oni su s druge strane zabili drugi pogodak praktički iz jedine opasnije situacije.
Dignuti glavu
Ako govorimo o sreći i nesreći, dovoljno se prisjetiti onoga udarca Mujanovića po kojem je lopta prošla kroz šumu igrača, skrenula, prevarila vratara i odskakutala koji centimetar kraj gola?
– Ma imao sam i ja onu šansu pa sam postigao onaj pogodak. Ne znam je li bilo zaleđe ili nije. Kreilach je imao onu situaciju glavom s par metara. Sve te šanse smo imali kod rezultata 1:1, odnosno 1:0 za njih. Imali smo i nekoliko situacija kod njihova vodstva od 2:1, najizraženija je bila ona Mutombova. Dobro smo u nastavku stajali na terenu, imali puno prilika i zato mi je posebno teško pao ovaj poraz. Istrošili smo se, dali sve od sebe nakon slabijeg prvog poluvremena i rezultata 0:1. Sve smo napravili, a na kraju dobiješ pacerski gol i izgubiš utakmicu. Sav trud pao je u vodu. Ništa, treba dignuti glavu i ići dalje.
Poraz uz dobru igru ne treba shvaćati tragično, ali činjenica je da vam se često događaju pogreške koje se ne bi smjele događati jednoj tako iskusnoj momčadi?
– U svakom ključnom trenutku mi primimo pogodak.To je neviđeno!
Je li u pitanju karakter ekipe, pojedinačna igračka kvaliteta ili jednostavno splet nesretnih okolnosti?
– Mislim da je u pitanju nesreća. Stvaramo prilike, dobro igramo, a svakoj momčadi se dogodi neka crna rupa, par slabih minuta. Problem je što mi u tim trenucima obično primimo gol. Da stvar bude gora, mi i to uspijemo nadoknaditi i onda nam se opet dogodi laki gol. Ništa, moramo se okrenuti idućim utakmicama, sada imamo tri utakmice doma i tu moramo prikupiti što je više moguće bodova.
Mato Neretljak postigao je drugi autogol za »Rijeku« ove sezone, no za razliku od onoga vinkovačkog, za ovaj ne snosi apsolutno nikakvu krivnju. Pomniji pregled situacije iz 45. minute otkrit će da Neretljak nije mogao utjecati na svoju nesretnu sudbinu. Naime, Trebotić je izveo slobodan udarac, Kreilach laktom skrenuo loptu (vjerojatno bi završila u Lisjakovu naručju), dva igrača »Lokomotive« su se instinktivno razmakla, a Neretljak više nije stigao izmaknuti oštro tučenoj lopti. Neretljak je sudjelovao i kod Benkova izjednačujućeg gola. Zahvatio je glavom loptu ubačenu iz kuta koju je trenutak kasnije Benko očešao glavom i smjestio za leđa vratara Picka.
Ubijali od batina
Nastavili ste zapaženi golgeterski niz, postigli četvrti pogodak u isto toliko posljednjih prvenstvenih utakmica?
– Zadovoljan sam što se tiče toga, ali volio bih da smo u Maksimiru stigli barem do boda. Malo mi je krivo zbog toga. Nadam se da ću i budućnosti ovako nastaviti, ali i da ćemo osvojiti više bodova i da ćemo pobjeđivati.
U Maksimiru ste dobili treći žuti karton zbog čega preskačete utakmicu s »Osijekom«. Psovka namijenjena Batiniću čula se vjerojatno i na najvišem redu maksimirskih tribina?
– Moram prvo reći da nam suđenje nije bilo sklono. Sudac jednostavno nije imao isti kriterij kod dosuđivanja prekršaja. Dobio sam žuti karton zbog prigovora, nisam smio tako reagirati, ali nisam mogao otrpiti nepravdu. Nije sudio tri prekršaja na meni za redom. U prvome poluvremenu nam nije sudio dva prekršaja, a ljudi su nas ubijali od batina. Krivo mi je što sam dobio treći žuti karton jer ne mogu igrati protiv »Osijeka«, ali s druge strane očistio sam se za važne utakmice s »Interom«, »Hajdukom« i »Slaven Belupom«.
Valjda ova prinudna stanka neće ostaviti traga na vašoj golgeterskoj formi?
– Ja ću maksimalno raditi i trenirati svaki trening iako imam malih problema s nogom. Dobio sam protiv »Zagreba« neugodan udarac, radio sam terapije, ali malo me to muči. Nisam top, ali vjerujem da ću ubrzo biti. Miran sam, nadam se da ću ovako nastaviti.
