Ruža Tomašić: Pravaši će braniti nacionalne interese u Europskom parlamentu

Kada uđemo u Europsku Uniju trebat će netko tko zna ustati i reći »ne može to tako« i lobirati za Hrvatsku. A ne samo onaj koji će dići ruku zato što to njegova stranka traži

S predsjednicom HSP-a dr. Ante Starčević Ružom Tomašić razgovarali smo o aktualnoj političkoj situaciji, te o skorašnjem potpisivanju Sporazuma o trajnoj političkoj suradnji s HDZ-om koji bi mogao postati temelj za fornmiranje svojevrsne Antikukuriku koalicije.

  Zna li se kada će biti potpisan sporazum s HDZ-om?  – Vjerojatno negdje oko 26. studenoga.   U Vukovaru?  – U Vukovaru, da.   Zašto baš tamo?  – Zato što se ovaj mjesec obilježava obljetnica pada Vukovara. Radi se o simbolici.   Hoće li Sporazum predvidjeti zajednički izlazak na europske i sljedeće parlamentarne izbore?  – Da.   Hoće li u tom sporazumu biti definirane neke tehničke stvari, primjerice omjer na listama, ili će on biti više deklaratornog karaktera?  – To će se definirati pred parlamentarne izbore. Sada je o tome prerano govoriti. Vidjet ćemo što će se dogoditi na lokalnim izborima. Za te izbore mi našim ljudima nećemo određivati s kim da idu. Neka sami na terenu odluče. Tek poslije lokalnih izbora vidjet ćemo tko je gdje jak.   U sporazumu će biti preporučeno ograncima dviju stranaka da tamo gdje se može idu zajedno i na lokalne izbore?  – Da, tamo gdje se može. Kako se Kukuriku okuplja tako neka se okuplja i desnica. Tamo gdje se može, ali ne pod svaku cijenu i ne pod bilo kojim uvjetima.    

Bliski svjetonazori

Kažete da ste svjetonazorski bliski HDZ-u. Ali HDZ je ipak, posebno za vrijeme Sanadera i Jadranke Kosor, bio stranka koja se pomakla prema političkom centru dok se vas percipira kao desnu stranke, ponekad i kao stranku krajnje desnice. Nisu li to ipak različiti svjetonazori?  – Kao prvo, mi nismo krajnja desnica, niti je meni do kraja jasno što bi ta krajnja desnica trebala značiti. Ne znam ni tko je to određivao. Jer ako gledate nauk doktora Ante Starčevića, a mi na njegovom nauku temeljimo stranku, on je bio na strani radnika pa bi mi po tome onda valjda bili lijeva stranka. A ako gledate po domoljublju onda smo valjda desna. Ne bih dijelila ljude na lijeve i desne nego na poštene i nepoštene, na one koji rade samo za sebe i na one koji rade za državu i za boljitak svih građana.   Kakvo je službeno stajalište vaše stranke prema NDH?  – Mi smo odmah na početki rekli – povjesničari nismo. Da vam iskreno kažem moji su bili u ustašama, ali mene to ne vuče. Mene vuče domovina, mene vuče Hrvatska. S 15 godina sam otišla van, nisam mogla doći do devedesete. Možda sam zato toliko zavoljela Hrvatsku i želim njeno napredovanje. A NDH ostavljam povjesničarima. I da je bilo političke mudrosti oko toga bi se već dosta riješilo. I više u Saboru ne bi bilo rasprava o ustašama i partizanima.   Dok je HDZ bio na vlasti povratak izbjeglih Srba je tekao nesmetano. Kakvo je vaše stajalište o tome?  – Svaki građanin Republike Hrvatske ima ista prava. Svaki, baš svaki. I svačija se prava trebaju poštovati, ali i svakog se treba pozivati na odgovornost zbog onog za što je odgovoran, uključujući tu i Hrvate i Srbe i bilo kojeg drugog građana Hrvatske.   HDZ je apsolutno za ulazak Hrvatske u EU. Kakvo je vaše stajalište o tome i kako ste glasali na referendumu?  – Glasovala sam protiv iz razloga što mi za to još nismo spremni. I to se već sada i pokazuje. Ja sam rekla EU u načelu da, ali ne još. Jer još nismo spremni. Voljela bi da nam oni koji su pregovarali pokažu što su ispregovarali, odnosno što smo izgubili, a što smo dobili. Jer mi to još ne znamo. A ja kada idem negdje voljela bih znati što me tamo čeka.   Bi li oko EU moglo biti nekih problema između vas i HDZ-a?  – Ne. Kada uđemo u EU bit će potrebni pravaši u Europskom parlamentu jer treba obraniti nacionalne interese. Treba netko tko zna ustati i reći ne može to tako i lobirati za Hrvatsku. A ne samo onaj koji će dići ruku zato što to njegova stranka traži.    

Sanaderovo priznanje

Ali 2003. je ulazak pravaša u Vladu spriječila EU?  – Sanader je poslije priznao da to EU uopće nije tražila. Da je to bila njegova ideja. Drugo, ne vidim razlog zašto bi se EU miješala u hrvatske unutarnje stvari. Nama treba unutarnja politika kreirati vanjsku, a ne vanjska unutarnju. Ne vidim razlog zašto bi to njima metalo. U našoj stranci su većinom mladi i obrazovani ljudi koji, kao i ja uostalom, niti su rođeni za vrijeme NDH niti su neki teški opaki desničari. To su jednostavno mladi ljudi koji su domoljubi. Neka oni nama dokažu i pokažu gdje radimo protiv interesa građana Republike Hrvatske i mi ćemo se sami povući. Nema nikakvih problema. Ali raditi najbolje za svoj narod i tražiti što se može za građane svoje države, zaista ne vidim gdje bi tu mogao biti problem.   HDZ je opterećen brojnim aferama. Bojite li se da bi suradnja s njima mogla dio tog odijuma prenijeti i na vas?  – Da smo mi tada bili u vlasti puno se toga ne bi ni dogodilo.   Ali bi li vam suradnja s HDZ-om mogla štetiti u budućnosti?  – Svatko onaj koji se okoristio, bilo tko, svi moraju odgovarati. Ali baš svi. Nije stranka zločinačka ili kriminalna. Kriminalni mogu biti samo pojedinci. I neka se slobodno gone ti pojedinci. Ali onda idemo u sve stranke. I svakome tko je bio u politici trebalo bi još deset godina nakon izlaska iz nje pratiti imovinsko stanje.

Bili ste i u osiguranje Stjepana Mesića početkom devedesetih?   – Bila sam šefica osiguranja Banskih dvora. A Mesić je tada u Banskim dvorima imao svoj ured.   Je li točno da ste bili i u ekipi koja ga je čuvala kada je išao u Beograd?   – Da. On je imao dva tjelohranitelja, ali se jedan od njih razbolio. I onda kada je on trebao ići Beograd zamolila sam da i ja idem s njim, da vidim kako je tamo. Tamo su ga dočekali u zračnoj luci i naravno i ja sam se rukovala s njima. I onda jedan od njih kaže – Auuu, skoro mi je ruku slomila. ‘Ko ti je ova?. A Mesić kaže – Pa to mi je šefica osiguranja. Oni pitaju – Jel’ policajka, a on kaže – Naravno. A oni – A jel’ su sve policajke kod vas tako velike i jake? A Mesić pogleda prema avionu i kaže – Da, a ona je jedina koja je uopće mogla stati u avion.   Jeste li se poslije čuli s njim?   – Da još dok sam bila zastupnica, na nekakvim domjencima. Ali mimo toga ga nisam ni vidjela ni čula.

  Kako bi opisali Sanaderov HDZ, onaj koji je vodila Jadranka Kosor i sadašnji koji vodi Tomislav Karamarko? – Kada su na vlasti bilo Sanader i Kosor njih se bespogovorno slušalo. A članovi su jedno govorili, a onda drugačije glasovali. Sada je situacija drugačija, ali ne samo zato što je došao Karamarko već i zato što su izgubili izbore. U svakom slučaju mislim da će u HDZ-u ubuduće biti puno više demokracije.    

Kašeta brokava

Znači Karamarkov je HDZ demokratičniji nego što je bio s prijašnjim čelnicima?  – Ali ne samo zato što je Karamarko predsjednik, nego i zato što je HDZ u takvoj situaciji. Nema više bespogovornog slušanja jer su vidjeli kamo je to odvelo. Shvatili su da se mora raditi demokratski jer će inače stranka propasti jer bi ljudi mogli početi napuštati HDZ. Isto će se dogoditi i SDP-u nakon što 2015. izgube izbore i siđe s vlasti.   Ali koja je razlika u vođenju stranke između njih troje?  – Mislim da je Sanader radio samo i isključivo za sebe. Njega nije bilo briga ni za vanjsku ni za unutarnju politiku već samo da jača sebe i vidi gdje on može nešto dobiti. Jadranka Kosor je htjela napraviti nešto, ali ipak ne na način da je rekla: » Idemo sad pošteno pa makar ja pala«. A što se tiče Karamarka smatram da on nije znao u što se upušta, da je HDZ kašeta brokava. I da će morati još puno raditi da revitalizira HDZ.

Kakvu presudu očekujete za Gotovinu i Markača?   – Haag će pokušati sebi spasiti obraz. Ipak će ih osuditi, ali osudit će ih na minimalno tako da će im kazna biti ovo što su već odslužili.   Znači mislite da su njih dvojica 16. studenog već u Zagrebu?   – Vjerujem da da.

  Je li točno da ste dok ste još bila zastupnica HSP-a imali jedan verbalni okršaj sa Sanaderom?  – Da, 2006., jedan težak okršaj.   O čemu se radilo?  – Nakon lokalnih izbora 2005. jedan je naš vijećnik u skupštini Dubrovačko- neretvanske županije prešao kod Jambe. I bilo je otvoreno hoće li tamo doći do novih izbora. I tamošnji članovi HSP-a pitali su me što će se dogoditi. I ja sam pitala Sanadera i on mi je rekao da neće biti izbora. I ja sam dečkima rekla da mi je Sanader rekao da nema novih izbora. Da bi dva dana kasnije u novinama pročitala da se izbori ipak ponavljaju. I onda kad sam Sanadera srela ispred Sabora rekla sam mu da je lažljivac i prevarant i da istinu kaže samo kad se prevari.    

Stisak i karakter

I kako je on na to reagirao?  – Ništa. Pocrvenio je i rekao da bi ja trebala biti ponosna da me netko vidi da on sa mnom priča. Onda sam ja još više poludila i rekla da ako me netko vidi od političara nema veze, ali da ako me vidi netko od prijatelja da s njim imam posla – ode moja reputacija.   Što je bilo poslije?  – Poslije me dugo nije htio pozdravljati. I onda jednom kada je došao u Sabor, bilo je aktualno prijepodne, pozdravljao se sa svima. Ja sam stajala s nekim od njegovih zastupnika. I rekao je: »Tebi ne dam ruku.« Ja sam rekla da me baš briga. A onda je on rekao: » Ali ipak ću se rukovati i s tobom jer će ljudi reći da se bojim tvog stiska«. I onda mi je pružio ruku i rekao:» Ja ipak imam čvršći stisak«. A ja sam rekla:» A ja imam čvršći karakter.«   Jeste li ga sreli nakon što je sišao s vlasti?  – Ne, poslije ga nisam sretala.   Kolika je vjerojatnost da se pravaška opcija konačno ujedini?  – Sada ću vam reći moju viziju. Zašto mi ne bi radili da konačno netko kaže: » Evo ovo je HSP dr Ante Starčević, dakle baš Starčevićeva stranka, idemo svi u tu stranku. I idemo raditi tako dobro da više nitko nema razloga da osniva novu. A ako je i osnuje nitko mu u nju neće doći.« A ja to ne govorim radi sebe. Svojima sam već rekla da nakon sljedećih parlamentarnih izbora mene u visokoj politici više nema.   Znači povući ćete se nakon sljedećih parlamentarnih izbora?  – Da i to zato što vjerujem da ćemo uspjeti dovesti nove mlade i obrazovane ljude u parlament. I da će to biti temelj i da mene tu više ne treba. Želim mlade ljude koji će raditi. Meni je bez politike život bio fantastičan. A mladi se ljudi moraju svim silama truditi da u ovoj zemlji bude bolje.   Kakav je vaš odnos prema HSP-u kojeg vodi Daniel Srb?  – Mi svi znamo da taj HSP ne vodi Daniel Srb nego Anto Đapić. Prije zadnjih parlamentarnih izbora, a to vam može posvjedočiti i Srb i Ante Prkačin, rekla sam da ako ne možemo zajedno idemo si podijeliti jedinice – pet vama, pet nama. Gdje ste vi jaki idite vi, gdje smo mi jaki idemo mi. I oni su bili oduševljeni, ali je na sjednici vodstva njihove stranke Đapić rekao: » Nema šanse, oni neće proći, on idu u povijest, a mi idemo dalje.«    

Đapićeva izdaja

A iz HSP idu tvdnje da ste vi stranka koju je stvorio HDZ, da ste vi HDZ-ov HSP?  – To samo budala može vjerovati. HDZ bi možda i stvarao neki novi HSP tamo negdje 2004. kada smo mi bili jaki. Zašto ni HDZ stvarao novu pravašku stranku kada je HSP bio na koljenima. Zašto bi ja radila za HDZ i ovoliko se mučila, trošila svoje vrijeme i svoj novac. Da sam u HDZ-u bilo bi mi puno lakše. Plaćali bi mi i gorivo i putovanja. Takve su tvrdnje bacanje prašine u oči.   Što kažete na tvrdnje koje se mogu čuti u konkurentskom HSP-u da je vašu stranku, s obzirom na to da je s radom krenula u istočnoj Slavoniji, osnovao politički tajnik HDZ-a Tomislav Čuljak?  – Kada sam se vratila u Hrvatsku 1991. nudilo mi se svašta, pogotovo od strane HDZ-a. I nikada nisam prešla. Da mi je to bila misao vodilja mogla sam profitirati. Ako nisam onda zašto bih sada. Što bi to netko meni ponudio da bih ja prodala svoj obraz? A u Vukovaru smo počeli s radom jer smo tamo jedino imali prostorije u vrijeme kada nismo imali ni prebijene lipe.   Kakav je vaš odnos s Đapićem? Ipak je on bio predsjednik stranke u vrijeme kada ste ušli u Sabor?  – Istina je da me stavio na na listu i super smo surađivali. No, onda sam ja postala jako popularna. A završilo je tako da sam nakon operacije žuči 2007. godine ležala u bolnici u Splitu. Operirana sam na zadnji dan kampanje, u petak. U nedjelju su bili izbori na kojima smo prošli onako kako smo prošli. Tada me zvao Pejo Trgovčević i rekao da ljudi napuštaju stranku, te da se moram kandidirati za predsjednicu stranke kako bi se to spriječilo. Rekla sam da ne mogu i da ležim u bolnici nakon operacije. Ali on me stalno zvao i govorio – moraš se kandidarati, moraš, reci da hoćeš samo da umirim ljude, a razgovarat ćemo kada izađeš iz bolnice. I ja sam na to pristala zbog stranke iako se nisam namjeravala kandidirati. I onda odjednom čini se da su, od televizija do pisanih medija, svi bili spremni na moju kandidaturu. A poslije kada sam vidjela da se Trgovčević sastao s Đapićem vidjela sam da mi je to sve Đapić i smjestio – da izađem s kandidaturom i da me onda može eliminirati. Za što, ponavljam, nije bilo razloga jer se ja uopće nisam ni mislila kandidirati. I to me sve jako zaboljelo jer ja sam od svih čelnika HSP-a njemu najviše čuvala leđa. Nisam ja njega izdala nego on mene.    

Nespremna Vlada

Zašto je HSP spao s osam na jednog pa sada na ni jednog zastupnika?  – Pravaše se gleda kroz povećalo. Što je drugima dopušteno nama nije. Ne može se trgovati sad lijevo sad desno, sad ovamo sad onamo. Morate biti onakvi kakvi jeste i ostati dosljedni.   Ali ako bi se išlo na stvaranje nekakvog hrvatskog bloka za parlamentarne izbore u HDZ-u navodno računaju i na Srbov HSP?  – Kada se o tome bude odlučivalo bit će super ako u toj stranci bude i 100 članova.   Kako ocjenjujete rad Vlade Zorana Milanovića?  – Totalno su nespremni došli. Većina tih ljudi bili su u Saboru. Znali su što se događa i u kakvom je Hrvatska lošem gospodarskom stanju. I sada doći na vlast i dovoditi podobne ljude meni to ne ide u glavu. Najgore je kada netko nekome duguje pa mu onda to vraća kroz vlast.   Kako ocjenjujete njihovu gospodarsku politiku?  – Jako loše, jako loše. Izgubili smo sada ovaj Južni tok, a računali smo na to da će tu biti jako puno posla za naše tvrtke. A sada nema ni toga. A trgovina je trgovina. Zašto osim s EU i Amerikom ne bi trgovali i s Rusijom i Kinom. Zašto sam moramo čekati da nam netko udijeli nekakvu milostinju. Moramo biti suverena država koja mora misliti vlastitom glavom.  