Ni najveći poslovni sustavi ne mogu držati korak s agresivnim i rizičnim okruženjem cyber-kriminalaca. Zabrinjava da čak 51 posto hrvatskih korporacija ne razvija sustav cyber- sigurnosti. Dio profita treba investirati u sustave poslovne sigurnosti
ZAGREB Hrvatska udruga menadžera sigurnosti posljednje tri godine predlaže osnivanje Vijeća za partnerstvo. Ovu ideju uskoro će prezentirati i predsjedniku Ivi Josipoviću. Što se time želi postići, te kakvo je stanje u sektoru sigurnosti razgovarali smo s predsjednikom Hrvatske udruge menadžera sigurnosti Alenom Ostojićem.
Što su po vama najveći izazovi sigurnosti u Hrvatskoj trenutno?
– Hvala vam na ovom pitanju. Prije svega potrebno je naći pravičnu ravnotežu između potrebe za sigurnošću i zaštite građanskih sloboda odnosno privatnosti. Posljednje istraživanje Ekonomskog instituta iz Zagreba pokazuje da se građani ne protive uvođenju video nadzora na javnim površinama ali imaju bojazan da video snimke mogu biti zloupotrebljene.
Mislim da građani imaju pravo promatrati one koji promatraju njih, stoga se zalažem za uvođenje Vijeća za građansku kontrolu video nadzora, odnosno za nadležnost Povjerenika za etiku po pitanju ostvarivanja sigurnosti u korporacijama. Između sigurnosti i nesigurnosti ne smije biti kompromisa ali kompromisa ne smije biti ni ti između sigurnosti i zaštite privatnosti građana odnosno zaposlenika.
– Sasvim sigurno to je pronalazak optimalnog modela javno-privatnog partnerstva u ostvarivanju sigurnosti zajednice. U 22 godine postojanja u Hrvatskoj se snažno razvio sektor privatne i korporativne sigurnosti. Javna sigurnost po uzoru na model Vijeća za prevenciju pri jedinicama lokalne samouprave i uprave, mora pronaći model kvalitetnije suradnje s privatnim sektorom sigurnosti. Danas živimo u vremenu kada nitko više nema monopol na ostvarivanje sigurnosti, države sve više brigu o sigurnosti prenose na ostale subjekte poput privatnih zaštitarskih tvrtki, korporacija, ali i gradova. U ostvarivanju sigurnosti više nema razdiobe interesa, postoji razdioba ovlaštenja i nadležnosti, ali interesa ne. Javna sigurnost koju provodi država, stoga mora pronaći model u kojem privatni sektor sigurnosti ima pristup određenim policijskim evidencijama, obostranog korištenja novih tehnologija, razmjene operativnih informacija i slično. Istovremeno eksperti privatne sigurnosti poglavito oni za cyber-sigurnost mogu javnoj sigurnosti biti od velike pomoći. Upravo zato Hrvatska udruga menadžera sigurnosti posljednje tri godine predlaže osnivanje Vijeća za partnerstvo. Ovu ideju uskoro ćemo prezentirati i Predsjedniku Republike Hrvatske dr. Ivi Josipoviću.
Visoka ranjivost
Informacijska sigurnost danas se pokazuje kao jedna od ključnih sigurnosnih potreba, nije li tako?
– U pravu ste. Informacijska sigurnost je zaštita cjelovitog informacijskog sustava u kojem kolaju informacije. Ona se bavi zaštitom informacija bez obzira u kojem obliku one postojale. U ovom području u hrvatskim korporacijama vlada nered, prema ostvarivanju informacijske sigurnosti pruža se velik otpor zaposlenika jer ona prije svega uvodi procedure i red u kolanju informacija a to prije svega znači uvođenje odgovornosti. Imati pristup pravoj informaciji u pravo vrijeme dio je poslovnog uspjeha, nemate li to, nemate ni uspjeh.
Maliciozni napadi
Koliko poslovni svijet gubi zbog preslabe sigurnosti?
– HUMS kroz svoje brojne aktivnosti od stručnih konferencija, dodjele Hrvatske velike nagrade sigurnosti, zalaganje za ustroj javno-privatnog partnerstva, šalje snažan signal da je sigurnost obveza svih te da samo približavanjem javnog i privatnog sektora, biznisa i akademske zajednice, građana i institucija civilnog društva, možemo ostvariti kvalitetniju sigurnost zajednice.
– Naravno da sigurnost ima svoju cijenu no nužno je dio profita investirati u sustave poslovne sigurnosti jer sigurnost je važna potporna poslovna funkcija koja je izravno usmjerena na uspjeh kompanije. S druge strane ako nemate kvalitetan sustav cyber-obrane a nađete se kao meta malicioznih cyber-kriminalaca iza kojih mogu stajati i interesi stranih vlada, izgubit ćete mnogo ili sve. Istovremeno danas se novi ratovi vode za kontrolu elemenata životnog okružja: kritičnu infrastrukturu, zaštitu okoliša i elemente gospodarske sigurnosti. Zato sigurnost naše kritične infrastrukture mora biti primjerena.
Jeli isključivo financijska kriza razlog sve manjeg ulaganja u sigurnost?
– Najvećim dijelom je. Iako mi nikako nije jasno da uprave ne vide tu izravnu vezu između krize, porasta nezaposlenosti i siromaštva s jedne strane, i porasta kriminala s druge strane. Pa vrijeme krize idealno je za porast kriminala. Na žalost kod jednog veće dijela odgovornih osoba vrijedi pravilo bolje polica osiguranja nego sustav sigurnosti.
Ulaže li se dovoljno u edukaciju o sigurnosti?
Zaštita gradova
Kao član skupštine Grada Zagreba zalažete se za poboljšanje urbane sigurnosti, radi li itko osim policije išta na tome polju?
– Policija na ovom polju radi najviše. Ipak u Hrvatskoj bilježimo sjajne primjere Vijeća za prevenciju Solina, Čakovca, Splita, Karlovca, Rijeke, Varaždina,Osijeka kroz koje se stvaraju snažna partnerstva na području prevencije kriminaliteta u gradovima. Gradonačelnici moraju shvatiti da sigurnost građana nije njihov izbor već je to njihova obveza i odgovornost. Građani imaju pravo na život u gradu bez nasilja i straha od kriminala. Stoga gradovi moraju jačati vlastite sigurnosne kapacitete od video nadzora javnih površina pa do prometnog redarstva, gradovi moraju razvijati vlastitu strategiju prevencije kriminaliteta, moraju raditi snažnije i kreativnije iskorake na ovom području jer problem kriminala nije isključivo problem policije, on je problem svih nas.
Kako se vi kao stručnjak za sigurnost osjećate danas u Hrvatskoj, a kako u drugim zemljama koje posjećujete, naravno po pitanju sigurnosti?
– Naravno da vodim računa da ne idem u nesigurne zemlje. Ako govorimo o objektivnoj sigurnosti, mišljenja sam da je Hrvatska sigurna zemlja. Ipak kada ostvarimo primjerenu razinu partnerskih odnosa na području sigurnosti, siguran sam da će se i Zagreb kao naš glavni grad vrlo brzo naći među 50 najsigurnijih glavnih gradova.
