Ponuda Art Molo longa bila je proširena i na »izdavačku umjetnost«. Na početku lukobrana smjestila se trafika Novog lista sa svojim novim vizualnim identitetom Voje Radoičića. A u trafici hostesa, koja je dijelila novine. Do kraja programa koji je trajao od 11 do 16 sati, podijeljeno ih je više od stotinu.
Art Molo longo novi je segment projekta Rijeka u kretanju Grada Rijeke i Plive, namijenjenog prije svega širenju informacije da je kretanje ne samo korisna, nego i neophodna aktivnost koju bi trebalo upražnjavati svaki dan. Dosad najpoznatiji projekt Rijeke u kretanju su Riječke šetnice, a šetati se može i Molo longom. Da to ne bude obična šetnja, organizatori su uzduž lukobrana okupili brojne umjetnike koji su izlagali, odnosno izvodili svoja djela. Za art selekciju bila je zadužena Jelena Tondini.
Riječki lukobran je inače prilično dugačak, oko 2.000 metara »tamo i natrag«, a Octachordi su »taktički« bili postavljeni ispred jedne barčice pri samom kraju, tako da je svatko tko ih je želio poslušati morao dobro protegnuti noge. Nema zabušavanja!
– Nadamo se da će ova manifestacija postati tradicionalna. Lokalna istraživanja pokazala su da se građani nedovoljno kreću, što je posebno problem kod mladih. Drago mi je da je došlo mnogo ljudi, mnogo djece i da su se umjetnici odazvali u velikom broju. Vjerujem da će ih ubuduće biti još više, rekla je Karla Mušković, savjetnica za zdravstvo u Gradu.
Glasni DJ doček
Na početku »đira« Molo longom, preko puta Terminala, posjetitelje je dočekao improvizirani »DJ floor« na kojem su nastupila četiri DJ-a. Nakon glasnog uvoda uslijedio je tihi potez do samoga kraja lukobrana, uz brojne izlagače, ukupno njih tridesetak. Svatko je kreativno uredio svoj dio mola i na njega poslagao artikle, uglavnom nakit, slike, keramiku, fotografije, instalacije… Izdvojiti možemo Renatu Kirinčić i Nataliju Lapov, riječko-matuljski dvojac koji se istaknuo kreativnošću.
– Za početak tu su pletene vrećice, ekološke jer su 100 posto od pamuka, s prigodnim porukama kao što su »nemam kredit«, »sve u 16« ili »politika« uz crtež Pinokija. Potom stoljetni primorski crepovi ukrašeni fotografijama ili dekupage tehnikom, s motivima Rijeke, Trsata, morčića, anđela, lavande, pčela… Sve je ručni rad i nama je to hobi, a drago nam je da na ovaj način potičemo ljude na kretanje, rekle su Renata i Natalija, čiji izlošci su koštali 30 do 40 kuna. Kako kažu, samo da pokriju troškove izrade. Požalile su se da su smještene daleko, ali prolaznika nije manjkalo jer Riječani su u velikom broju šetali sve do kraja lukobrana.
Nigdje sjedalice
Stotinjak metara prije smjestila se mlada riječka dizajnerica umjetničkog imena Luce Lu, koja često sudjeluje u ovakvim manifestacijama, Art Bazaaru, Stroju 2…– Izrađujem drveni nakit oslikan akvilom s raznim motivima, potom ogrlice, piramide, broševe, mini klavijature, dijamante, ukrase za vrat, nos, uši… Zadovoljna sam jer ima dosta šetača, dan je sunčan, a interes velik. Većina samo gleda, ali neki i kupuju nešto, rekla je Luce.
Među DJ-ima koji su puštali glazbu našla se i jedna prilično čuvena i posebna »disk džokejka«. Riječ je o istaknutoj tajlandskoj umjetnici Courtney Phutura koja je, kako stoji u promidžbenom materijelu, diplomirala suvremenu umjetnost na Sveučilištu u Hong Kongu i iza sebe ima brojne nastupe i priznanja, od Sao Paula i Milana, pa sve do Rijeke. Na licu mjesta moglo se uvjeriti da je Phutura zapravo – lutka!
Od minusa, ako ih je bilo, istaknuti se može nedostatak ugostiteljskog objekta, jer osim na privezištu za barke i brodove, nije se moglo nigdje sjesti. Terminal je zatvoren pa su najbliži kafići »ostali« na placi.
– Uvjeren sam da su manifestacije poput ove od važnosti prvenstveno za građane Rijeke jer ističu zdrav način života kroz fizičku aktivnost, kretanje, hodanje. Drago mi je da se dio lučkog područja, riječki lukobran koji je i inače riječka morska šetnica, koristi u svrhu promocije poboljšanja kvalitete života, čime grad Rijeka dobiva novu dimenziju, rekao je ravnatelj Lučke uprave Vlado Mezak. Možda je i bolje da se nije moglo sjesti, jer se valjda više hodalo. Onaj tko je želio dionicu prijeći brže, ili nekoliko puta, mogao je to učiniti i biciklom. Naime, moglo se isprobati »službeno kretalo« Art Molo longa, kako su to nazvali organizatori, Rog Joma bicikle.
