U ulozi fatalne žene osjećala sam se odlično! To je lijepo za glumicu, i ako bi neka glumica rekla da ju takva uloga ne zanima, sigurno bi lagala. Ali kao osoba puno sam stidljivija nego kao glumica
Tjedan suvremenog češkog filma u Rijeci otvoren je sinoć zabavnom komedijom »Muške nade, muški snovi« redatelja Jirija Vejdeleka. Tipičan izdanak češkog humora, topla i ljudska, a opet ne površna priča o nevjeri i ljubavi, zapravo i ne počinje tako nevino. Prva polovica filma mogla bi prilično naljutiti mrzitelje muškog šovinizma, no s drugom polovicom filma kreću i drugačiji tonovi, a komedijske komplikacije koje će uslijediti od početnog će pitanja: »Može li nevjera biti temelj sretnog braka?«, pokušati zapravo odgovoriti na pitanje što je to ljubav.
Iako zauzima tek četvrto mjesto na popisu glavnih glumaca, mlada slovačko-mađarska glumica Vica Kerekes gotovo nosi film. Njeno pojavljivanje na ekranu izmamljuje uzdahe s obje njegove strane, a isječci iz filma u kojima je, budimo blagi, slobodnija (a nemali ih je broj), preplavljuju internet. No to je takva priča, u kojoj je preljub očito valjalo i pokazati, a ne samo pričati o njemu.
Glumica je i sama došla na otvorenje Tjedna, pa smo iskoristili priliku za razgovor s njom.
Jeste li bili ljuti na scenarista na početku scenarija, kada ste ga prvi put čitali? – (Smijeh). Nisam se ljutila.
Fatalna žena
Znači nije vam kao ženi smetao naglašeni muški šovinizam, koji prilično dominira u prvoj polovici filma? – Ja to tako ne mislim, ne mislim da je to neki teški šovinizam, to je više priča o čovjeku čija je filozofija života takva da smatra da je nevjera dobra za njega i za njegov brak. Uostalom ni mi, žene, ne pravimo se da smo vjerne; i mi znamo biti nevjerne (smijeh).
Ali teza da muškarac postaje bolji u braku, i da je brak bolji ako on vara ženu, nije vrijedila i obrnuto. Barem u tom dijelu filma. – Ja mislim da to nije recept koji bi trebao biti pravilo. To funkcionira specifično, kod svakog drugačije. To vrijedi od čovjeka do čovjeka.
Je li u kulturi iz koje dolazite to uobičajeno ponašanje ili je to samo vizija jednog scenarista i redatelja? – Uh, teško mi je reći, jer ja ne živim u Češkoj, rođena sam u Slovačkoj, ali sam zapravo Mađarica. Problem je u ovom hektičnom vremenu u kojem živimo, i možda nam nedostaje razgovor među partnerima, borba za vezu, a ne da na prvi znak krize partneri radije odlaze u nevjeru, umjesto da rješavaju problem.
Kako ste se osjećali u ulozi fatalne žene? – Odlično! (Smijeh) To je jako lijepo za glumicu, ako bi neka glumica rekla da ju takva uloga ne zanima, sigurno bi lagala. A ponekad mi netko kaže da zapravo i nisam glumila (smijeh). Ja na to odgovorim neka ode sa mnom i provede jedan dan, pa će vidjeti da sam potpuno drugačija.
Sramežljiva sigurno? – Da, baš! Ja sam kao osoba puno stidljivija nego kao glumica. Sigurno u privatnom životu ne bih skinula gaćice u javnosti i svezala si kosu (smijeh).
Ali sad imate vezanu kosu. – Istina.
Oprostite na indiskreciji, ali u toj sceni kod biljarskog stola kad skidate gaćice, je li ispod išta ostalo ili su glumci koji vam vire ispod imali otvoren pogled? – Mmmm (stanka, smijeh). Je, ostalo je nešto.
Kako je bilo surađivati s ostalim glumcima na setu? – Na znam kako je to u Hrvatskoj, ali na snimanju tog filma svi smo bili kao neka prijateljska ekipa. To su sve vrlo iskusni glumcima, neki od njih glume već 30 godina, i vrlo su popularni. Za mene je to bilo neizmjerno iskustvo.
Ljudska priča
Jesu li i partneri glumica i glumaca bili na snimanju? – Ne, nikad! To je zabranjeno (smijeh). Ali moram vam se povjeriti, moj suprug mi je rekao da će mi jako prigovarati ako neka scena u kojoj se trebam ljubiti ne bude izgledala uvjerljivo. Jer da kad Mađarice nešto rade, onda moraju dati dušu i sve od sebe. A i Hrvati su takvi, zar ne?
Jesu, lažu kao i vaš suprug. Ali budimo malo ozbiljni. Kada bi vam neka marketinška agencija dala zadatak da u tri rečenice opišete film na način da privuče publiku, dakle da napravite teaser, što biste rekli? – Hm. Teško pitanje. Puno mi se već toga drugog dogodilo od tog filma, puno sam stvari radila, nekad se ne mogu sjetiti ni kako se film zove.
Dobro, to ne možemo ni mi, doista se komplicirano zove, ali ipak… – Mislim da ovaj film ima prednost u tome što je to duboko ljudski film, on je o nama, to nisu artističke zamisli, to je ljudska priča i mislim da bi neki ljudi mogli naći neka dobra rješenja i za svoje probleme. I sama sam ih našla za neke svoje probleme, ali na tome stajem. Neću više ni riječ reći (smijeh).
Dobro, ali ja ipak mogu pitati dalje: je li to film o nevjeri ili o ljubavi? – Mislim da je film o ljubavi. Ja u tom filmu isto tražim ljubav i nije mi cilj da čovjeka koji mi se sviđa odvajam od njegove supruge, nego želim ljubav i pažnju. A tako je i on s njom sretan, iako to još ne zna. A svi zapravo tražimo ljubav i sreću.
Govorimo malo o vama. Teško je na internetu naći ijedan isječak u kojem se ne skidate ili niste u nekoj seksi sceni. Smeta li vam to? Možda ćete morati glumiti neku opaticu? – Ali već sam je glumila. Doduše u kratkom filmu (smijeh).
Što, odmah ste se skinuli? – Ne, ne (smijeh). Ali mi živimo u svijetu u kojem je teško kontrolirati informacicje na internetu, a najvažnije je da budu atraktivne i ja protiv toga ne mogu ništa napraviti. Ako ćemo biti iskreni, ljude puno više i interesira seks i golotinja. Ne bih se htjela braniti od toga, ali na žalost nije se pojavila i informacija da sam dobila nagradu za najbolju žensku ulogu u mađarskom filmu. Ali koga ja doista budem zanimala, taj će doći i do drugih informacija o meni i saznati sve, a ne samo vidjeti scene u kojima se skidam.
Zahvalno iskustvo
Kažite nešto o novom filmu čija se premijera očekuje u ovoj godini. Kakva je to uloga, kakav je film? – Film se zove »Sedam dana grijeha« i to je teška povijesna drama. Odigrava se u Sudetima, a ja tamo glumim Njemicu koja za supruga odabire Čeha. Film je i o tome kako okolina gleda na taj miješani brak, jer u Sudetima su živjeli i Nijemci i Česi. Odjednom su se zbog situacije počeli mrziti i ubijati. Na kraju, to je i teška psihološka drama, ali krasan film.
Vaše porijeklo je zanimljivo. Vi ste Slovakinja i Mađarica koja ponekad živi u Češkoj. Kako se osjećate na toj razmeđi kultura? Koliko su one različite, a koliko bliske? – Mislim da me to strahovito obogaćuje, izgleda mi kao da imam 50 godina iskustva s te razmeđe. Ja sam se rodila u Čehoslovačkoj, gdje su Slovaci, Česi i Mađari živjeli zajedno u harmoniji i mislim da su zapravo političari napravili te zategnute odnose. Mislim da je moja velika sreća što sam sve to iskusila i da sam zato bogatija.
Pretpostavljam da znate za sličnu situaciju u ovim krajevima. Jeste li bili ovdje, ljetovali, možda plivali na madracu do Cresa? – (Smijeh) Bila sam u Hrvatskoj, u Senju, kao vrlo mlada, ali nisu nas pustili u more (smijeh). Ali ja volim planine i šume, ovako bijela (pokazuje na ten, op. a.), mislim da bih poginula na suncu.
Koji vam je projekt snova? S kim biste ili što htjeli raditi? – Zanimaju me povijesni filmovi i ljudske priče. Ne zanimaju me artistički filmovi koje redatelji rade zbog sebe. Priče o životu, neovisno o tome jesu li komedije, drame ili što drugo. U Mađarskoj je sad u modi snimanje teških umjetničkih filmova i rezultat toga je da ljudi ne idu u kina.
Zato u Češkoj snimaju puno komedija? – Da, ali one imaju i puno šarma. I imaju…
Vicu Kerekes? – Da (smijeh).
