Vlado Mezak: Ne odustajem od Zagrebačke obale

Terminal trenutno možemo napraviti samo na tom mjestu i na takav način. Zagrebačka obala financirat će se putem koncesije, a nedostatak sredstava nadoknaditi će se razvojem Delte i Porto Baroša 

Novi ravnatelj Lučke uprave Rijeka Vlado Mezak od svog je prethodnika Bojana Hlače naslijedio niz započetih, ali nerealiziranih projekata koje bi u svom mandatu trebao ili pokrenuti s mrtve točke ili dovršiti.

Jedan od najvećih i za razvoj luke najznačajnijih je novi kontejnerski terminal na Zagrebačkoj obali, čija je jednom već odgođena izgradnja predviđena do isteka Mezakova novog mandata, točnije 2016. godine.

Dio struke već neko vrijeme u kuloarima nagađa da Mezak od cijelog projekta kani odustati, a takva nagađanja obrazlažu tvrdnjama da je projekt tehnički gotovo neizvediv, kao i da je riječ o potencijalnoj financijskoj katastrofi. Ravnatelj odgovara kako o odustajanju nema govora, niti je o tome ikad razmišljao. 

   – Nema promjena u projektu ni dinamici. Radio sam na njemu i prije nego sam postao ravnatelj i znam da je dobro pripremljen. Tehnički, imamo rješenja koja su prihvaćena i od stručnjaka sa zagrebačkog Građevinskog fakulteta koje smo dodatno angažirali, kao i stručnjaka Svjetske banke, upravo da bi se izbjeglo ponavljanje scenarija iz prvog pokušaja realizacije projekta koji je zapeo upravo na tehničkom dijelu. Završna procedura sada se je malo otegnula jer je iz konzorcija za gradnju ispao Osijek Koteks, ali ne očekujemo da će biti novih pomicanja rokova gradnje.   

Studije isplativosti

Što je s financijskim dijelom, za koji opet dio stručnjaka, doduše ne baš javno, tvrdi da se ta obala nikad neće isplatiti, zbog naprosto preskupe gradnje same obale, kao i prateće infrastrukture?   

– Što se tiče financiranja, napravljene su studije isplativosti, uz pomoć stručnih konzultanata. Svjesni smo da je gradnja te obale skupa. Skuplja nego u nekim drugim lukama, budući da kod nas imamo sloj od četrdeset metara mulja kroz koji treba prodrijeti do čvrste stijene, što znatno poskupljuje gradnju. Ali to smo znali od početka. Terminal, trenutno, možemo napraviti samo na tom mjestu i na takav način. Postoje opcije za budućnost, izgradnja velikog terminala na Krku, ali ako budemo čekali Krk čiju je izgradnju, i to u idealnim okolnostima, moguće očekivati tek za petnaest godina, znači li to da do tada treba prihvatiti stagnaciju i da se treba odreći očekivanog rasta prometa kroz to razdoblje? Zagrebačka obala financirat će se putem koncesije, ali cijena te koncesije ne može biti bitno viša od one za Brajdicu, naprosto zato što ne možemo jednog koncesionara dovesti u nepovoljniji položaj u odnosu na drugog. Sa Svjetskom bankom je zato dogovoreno da će se nedostatak sredstava za Zagrebačku obalu nadoknaditi razvojem Delte i Porto Baroša. Koncesijski prihod od tog područja bit će dodatak na prihode od Zagrebačke obale. 

  Ali stagnacija je ono što realno imamo. I na Brajdici je bio najavljivan rast prometa, već u ovoj godini, pa se nije dogodio. Treba li nam još jedan terminal kad se ne zna ni kada će postojeći proraditi punim kapacitetom? 

   – Brajdica nije ostvarila željeni promet, u prvom redu zbog tehničkih poteškoća. Operativno, nije jednostavno paralelno graditi obalu i prihvaćati brodove. U zahtjevima za koncesiju predviđali su veći promet, ali i dalje tvrde da će postići zadane rezultate kada se za to stvore uvjeti. Zagrebačka obala gradi se za budućnost i očekivani veći promet, ne za sadašnju razinu prometa.   

Jahte u Porto Barošu

Mogu li se prihodi od Delte i Porto Baroša početi ostvarivati do kraja 2016., do kad bi trebala biti izgrađena Zagrebačka obala, s obzirom na to da na području Delte i Porto Baroša postoji niz neriješenih pitanja, a do sad nije mnogo učinjeno za početak realizacije tih projekata?

   – Stalno se provlači ta teza da se ništa ne može. Ja mislim da se puno toga može, i to relativno brzo. Sve je dogovoreno i vrlo brzo se može ići u faznu realizaciju. Ubrzo krećemo s arhitektonsko-urbanističkim natječajem za to područje koji će dati rješenja koja bi trebala biti ugrađena u prostorne planove, što je već načelno dogovoreno s gradom. Paralelno ćemo ići tražiti investitore, očekujemo prve natječaje za razvoj već u prvoj polovici iduće godine. 

  Hoće li među prvim područjima koja će ići na natječaj biti Porto Baroš, kao što se već više puta najavljivalo? I što će biti s lučkim djelatnostima koje se obavljaju na tom području, kao i lučkim skladištima na Delti?

   – Porto Baroš sigurno će biti među prvima. Učinit ćemo sve da tamo čim prije stvorimo uvjete za privez brodova kakve želimo u središtu grada. Koncesionaru, Luci Rijeka, koncesija za to područje je istekla u rujnu. Oni će to područje koristiti dok mu ne nađemo novu namjenu, ali više nema ni te administartivne zapreke. Da bi luci omogućili obavljanje djelatnosti, oni će zadržati aktivnosti i na području Delte, a kako budu tekle faze projekta uređenja, tako će lučke djelatnosti biti postupno izmještane s tog područja. Želja mi je da u Porto Barošu već iduće ljeto vidimo jahte i možda turističke jedrenjake. Ne mogu to još obećati, ali poduzet ćemo sve da bude tako. 

  Zašto, po vašem mišljenju, gotovo ni jedan od brojnih započetih projekata o kojima govorite do sad nije bio realiziran i kako općenito ocjenjujete rad svog prethodnika Bojana Hlače koji je lučku upravu vodio u protekla četiri mandata?

   – Bez obzira na to što već godinama radim u Lučkoj upravi, a bio i sam i zamjenik direktora Rijeka Gateway projekta, sa svoje pozicije nisam imao uvid ni utjecaj na strateške odluke. Pitanje je jesu li se neke strateške odluke mogle donositi drugačije. Ako kažem da jesu, može se javiti netko tko će tvrditi da su odluke bile donošene u skladu s okolnostima, a okolnosti su bile takve da se nije moglo drugačije. Mislim da se može i da se moglo bolje, a dočekalo me puno neriješenih stvari. Pokrenuto je mnogo toga, ali ima još dosta prepreka do realizacije. Žao mi je što bar dio projekata nije ostvaren, što bi nam dalo više šansi da sada u nekom kraćem vremenu pokrenemo i ostale. 

Hoćete li potražiti partnera za silos u Rijeci, kako bi i taj segment lučkog poslovanja oživio?    – Silos je godinama bio zanemarivan. I u njega treba uložiti, da bi se omogućila njegova eksploatacija po najvišim standardima. Po meni, rješenje za takve situacije je strateško partnerstvo. To se na Brajdici već pokazalo kao uspješan recept. U strateška partnerstva, međutim, treba ulaziti na vrlo temeljito promišljen i detaljno razrađen način, jer s onima koji dolaze kao ulagači nema šale. Svaka stavka koja nije definirana ugovorom do detalja, kasnije se vraća kao bumerang i zato treba biti vrlo oprezan i detaljan. 

 Kakav je vaš stav o širenju luke na Krk i smatrate li da tamošnje jedinice lokalne samouprave trebaju biti obeštećene, odnosno da imaju pravo na prihode od poslovanja budućeg terminala?    – S ove razine ne mogu govoriti o naknadama lokalne zajednice, ali lokalnu zajednicu sigurno treba uvažavati. Ako se planira neki projekt, lokalna zajednica treba biti suglasna s tim i zadovoljna, a samim time smatram da lokalnoj zajednici treba omogućiti veći prihod kada se realizira takav projekt. Krk je nešto što se mora napraviti jer bez toga budućnost riječke luke neće biti blistava. Moramo biti konkurentni, a s ovim terminalima u centru grada konkurentnost će dugoročno biti neostvariva. Kada dostignemo maksimalnu opterećenost Brajdice i Zagrebačke obale, to je kapacitet od milijun TEU-a, to će biti veliko opterećenje za gradsku prometnu infrastrukturu, pa moramo već sada razmišljati dalje od toga. Budućnost je Krk i promet od više milijuna kontejnera godišnje, s tim da ćemo nastaviti podupirati i rast prometa, uvjetno rečeno, generalnog tereta. U tom smislu razmišljamo ne samo o ovim terminalima u centru grada, nego i na područjima Raše i bivšeg platoa Koksare gdje, primjerice, želimo vidjeti ro-ro terminal, u prvom redu zato što na tom području nema željezničke pruge. 

Razvoj cruisinga

Ono što jest realizirano, a pokazalo se barem za sad potpunim promašajem zgrada je Putničkog terminala, izgrađena na krivom mjestu, gdje ne mogu pristajati putnički brodovi iole ozbiljnije veličine i gaza. Zgrada praktički nikad nije ni služila putničkom prometu, nego je u najvećem dijelu bila ugostiteljski objekt, a da stvar bude gora, sada ju je i koncesionar Zoran Maržić napustio i pokrenuo sudski spor protiv Lučke uprave tražeći višemilijunsku odštetu. Što kanite poduzeti oko rješavanja ove problematike?

   – Radi se o zaista vrlo složenom problemu, na koji je teško dati jednoznačan odgovor. Stvari nisu onakve kakve bi trebale biti, ali nije ni sve vezano uz terminal samo loše. Dobro je što postoji zgrada i što postoji vez u lučkom bazenu, doduše s malim gazom, a dobro je i što su uređeni cestovni prilazi terminalu. 

  U javnosti baš i ne prevladava mišljenje da su to dobre strane cijele priče, već naprotiv, da su to najveći problemi terminala, posebno gaz, a cesta je percipirana kao nepotrebno rasipanje milijuna kuna za nepostojeći putnički promet.

   – Ne možemo stvari samo gledati kratkoročno. To će prometno rješenje biti u funkciji putničkog terminala. Treba sagledati i stratešku razinu planiranja na dulje staze. Da bi bili u funkciji treba nam, jasno, putnički terminal i putnički promet. U zgradu terminala uloženo je mnogo novca, a menadžment Lučke uprave tada je tvrdio da će to biti isplativo i da će se ostvariti veliko povećanje prometa putnika i vozila. Problem je nastao kada se u natječaju za pružanje usluga u toj zgradi nije razmišljalo malo šire. Trebalo je razmišljati o koncesionaru koji će povećati broj putnika, a ne baviti se ugostiteljskim sadržajima. I to na putničkim linijama, u prvom redu brzobrodskim, ali i u tom famoznom cruisingu. Ali umjesto toga otišlo se u krivom smjeru, jer se razmišljalo da će davanje koncesije bez prethodnih uvjeta omogućiti razvitak. Jedini se javio Zoran Maržić, a svi znamo čime se on bavi – ugostiteljstvom i trgovinom. Zgradu nije trebalo dati samo jednom koncesionaru, i to onom koji se neće baviti privlačenjem putničkog prometa. Moje viđenje rješenja je da se pokuša naći koncesionara za razvoj putničkog prometa, i to u prvom planu za razvoj cruisinga, a ulaskom Hrvatske u EU i liberalizacijom putničkih linija i razvoj u tom segmentu. Kako sada ne postoji mogućnost prihvata cruisera na terminalu, s obzirom na nedovoljnu dubinu mora, razmišljamo o takozvanim ljetnim vezovima s vanjske strane lukobrana gdje nema ograničenja gaza. 

Je li vam članstvo u SDP-u pomoglo u dolasku na funkciju ravnatelja Lučke uprave?    – Članstvo u SDP-u pomoglo mi je utoliko što mi je dalo priliku da proteklih godina razgovaram o svom viđenju budućnosti i razvoja luke s onima koji su danas na poziciji da odlučuju na višim razinama. Ali ne mislim da je izravno utjecalo na moj izbor.   Smatrate li i da će vam stranačka iskaznica olakšati odnose s Gradom koji su za mandata vašeg prethodnika znali biti napeti, te cjelokupnu komunikaciju i odlučivanje u trokutu Lučka uprava – Grad Rijeka – Vlada, budući da je sad u svima na vlasti SDP?    – Nije to ni do sad bila stvar samo političkih opredjeljenja, nego dogovora kojeg često nije bilo. Mislim da se razgovorom može mnogo postići, bez obzira na stranačku pripadnost i da se razgovarati mora mnogo više i češće, posebno o projektima važnima za cijelu državu, a ne samo Luku ili Grad Rijeka. Nisam vidio da su se Bojan Hlača i Vojko Obersnel politički žestoko sukobljavali, ali je nesuglasica očito bilo oko donošenja odluka, ponajprije onih o razvoju putničkog terminala te Delte i Porto Baroša. Mislim da je važno da svi budu na istoj liniji oko razvoja luke, a ne na istoj stranačkoj liniji. U tom smislu zaista i očekujem usku suradnju i dobre odnose s nadležnima, kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini.   

Pregovori s Maržićem

Kako ćete naći koncesionara kad se oko terminala vodi sudski spor između Maržića i Lučke uprave, a do okončanja nemate pravo raspolagati zgradom?

   – Sudski spor je u tijeku, tvrtka koja je bila koncesionar otišla je u stečaj, tako da je sada tamo i stečajni upravitelj i bojim se da ćemo, budemo li čekali okončanje sudskog spora i stečaja, izgubiti godine dragocjenog vremena, a bojim se i šteta na samoj zgradi uslijed neodržavanja kroz dulje razdoblje. Zgradom ne možemo u ovom trenutku raspolagati te stoga trebamo pronaći rješenje koje će nam omogućiti da terminal što prije stavimo u funkciju i da on počne donositi prihode. Morat ćemo s bivšim koncesionarom pokrenuti pregovore kojih do sad nije bilo. Do sad smo imali tužbe, šutnju, stečajnog upravitelja, što sve skupa vodi jedino propadanju objekta i još većoj šteti. Dulcius Vita d.o.o. u stečaju iskazuje spremnost za mirno rješenje spora, a mi smo spremni preispitati njihov zahtjev s ciljem zaštite interesa i imovine lučke uprave, a sve skupa u cilju što ranijeg stavljanja terminala u funkciju. Moj je stav da taj problem mora biti riješen, i to u što kraćem roku te u tom smislu očekujem podršku Upravnog vijeća koji donosi odluke na toj razini. Ako treba, odluka o tome se može dignuti i na više instance, samo neka bude brza, da nam ne propada imovina čija je vrijednost višestruka od međusobnih potraživanja Lučke uprave i bivšeg koncesionara. 

  Znači li to da ste spremni Maržićevoj tvrtki eventualno otpisati dug veći od milijun kuna za koncesijsku naknadu? Zbog čega i pod kojim uvjetima?

   – To ne znači otpis duga. Osnovni uvjet u bilo kakvim razgovorima s vjerovnicima je da nema opraštanja dugova. Potraživanje je u cijelosti prijavljeno u stečajnom postupku. Očekujemo da će stečajni upravitelj nakon razmatranja naše prijave to u cijelosti priznati.

 Na terminal za rasute terete nedavno je prvi put nakon dva desetljeća pristao capesize brod. Iskrcaj je protekao bez zastoja, no pokazalo se da tamo postoji problem s dozvoljenim gazom brodova, odnosno da postoji potreba za jaružanjem dna pred terminalom. Što kanite učiniti?    – Upravno vijeće Lučke uprave dalo je suglasnost da se ta problematika riješi i to po ubrzanom postupku, tako da smo već u razgovorima s Lukom Rijeka i taj će problem biti riješen prije najavljenog dolaska idućeg broda te veličine na terminal. U tijeku su snimanja poslije kojih će biti proveden postupak javne nabave, tako da će sve biti riješeno na vrijeme.   Taj je terminal ujedno i bolna točka Bakrana, zbog dima i prašine koji se povremeno s njega širi na naseljeno područje.    – Terminal je problematičan jer se nalazi vrlo blizu grada. Razgovarao sam s gradonačelnikom Bakra Tomislavom Klarićem koji je zabrinut zbog utjecaja terminala na okoliš i građane, a kako je zadaća Lučke uprave da brine i o ekološkom aspektu lučkog poslovanja, morat će se modernizirati oprema i poboljšati ekološki uvjeti. To ćemo tražiti od koncesionara, u ovom slučaju Luke Rijeka, a ulaskom u Europsku uniju ionako će se postrožiti kriteriji zaštite okoliša, tako da će u nekom idućem razdoblju sigurno morati doći do promjena u načinu rada terminala Podbok.

Vlado Mezak: Ne odustajem od Zagrebačke obale

Studije isplativosti

Jahte u Porto Barošu

Razvoj cruisinga

Pregovori s Maržićem

Lidlova super ponuda