ROVINJ Valja li nam novinarstvo kao takvo, ili ne valja? Je li u krizi, ili je nikad življe? Kakva nam je regija gleda spomenutog žurnalizma? Neka su to od teških pitanja zadanih ovaj vikend sudionicima Weekend media festivala 2012, brojni paneli s uglednim gostima bavila su se tim temama, a činjenica jest da se prvog odgovora nije našlo, možda zato što ga se zapravo i nije pretjerano tražilo. Uostalom, kako lucidno reče jedan od nazočnih, zašto bi novinarska i PR-ovska sijela bila drugačija od onih, recimo, liječničkih.

– K’o da oni na svojim sijelima išta o bolestima nauče – reče.

Nove radne pobjede?

Tu negdje i leži odgovor na upit s kolikim ambicijama valja doći u Rovinj; da se vide kolege, da se razmijene iskustva, da se naznači kako nam je i da se krene dalje u nove radne pobjede koje se odnedavna mahom zovu golim preživljavanjem. 

No, ne misle svi tako.  

Novinar Večernjeg lista Gojko Drljača kazao je primjerice za diskusije na temu »Gdje nastaje novinarstvo« kako novinarstvo nikada nije bilo bolje i agresivnije. Složile su se s njim i kolege iz Nedjeljnog Jutarnjeg Vuk Radić, te Plamenko Cvitić iz Bussines.hr Tek je Goran Mihajlovski iz makedonskih Vesti, kazao kako tiraža svima pada, kako razni internet portali kopiraju novinske, kako su svi prisiljeni juriti za tiražom čime automatski gube kvalitetu, kako je činjenica da su na portalima najčitanije vijesti o silikonima neke starlete. No, baš kao da im je optimizam bio zadan, sudionici predvidješe kako je budućnost bolje nego što mislimo i kako pesimizam nikako nije dobrodošao.

Slaba reakcija

Mlaka reakcija publika kazuje ili da nitko u to ne vjeruje, ili da je panel bio prvi jutrom pa se nazočni nisu još rasanili. Zato je gostovanje aktivnih veterana Gorana Milića  i Aleksandra Tijanića natjeralo publiku da po podu sjedi i da plješće dok im Tijanić u oči govori da ne valjaju ništa ni oni, ni profesija im. Nakon što je kazao kako je problem novinarstva u regiji to što je prvo komunizam uništio integritete svakog čovjeka koji ga je proživio, a onda i to kako je tranzicija uništila pismenost, Tijanić je postavi publici, toj kako reče, silikonskoj generaciji, niz pitanja koja se daju svest na upit – ‘ko ste vi uopće!?

– Koje novinarsko ime ispod 30-te godine znam? Ne znam nijedno! Bojim ste da ste vi nulta generacija. Od vas će da se računa propast regije – kazao je Tijanić i zaradio, pljesak!?

Krug je začaran. Jer, kako je detektirao, tabloidna zemlja rađa tablodidnu politiku, ona tabloidnu privredu, onda ide tabloidno školstvo, pa tabloidni medije i kao produkt svega tabloidna obitelj. Taman da prizna kako se on trudu zaboraviti budućnost, a ne prošlost, jer nam, je budućnost nikakva na Balkanu za kojeg je svijet postao previše složen da bi ga mogao pratiti. Bojim se da trebamo gledati Bugarsku kao budućnost, kazao je. Milić je, bio malo optimističniji.

Zanimljiva ideja Srđana Dragojevića 

A kad je tako, kad jedni vele da je novinarstvo nikad bolje, a drugi da propast tek počinje, iluziju da je ovo normalna zemlja dala je, primjerice, dobra posjećenost panela na temu »Može li hrvatski film biti gledan i porfitabilan«. I tu je ritam diktirao gost iz Srbije – što kraj poprilično dišperantnih Hrvata i nije bio problem – redatelj »Parade« Srđan Dragojević. Najprije je konstatirao da u regiji ne postoji kinematografija već njena simulacija, a onda i iznio zanimljivu ideju da primjerice srpski redatelji od formata biraju hrvatske projekte pristigle na natječaj za financiranje, baš kao i hrvatski redatelji srpske projekte na srpskom natječaju. Zašto ja ne mogu snimati hrvatski film, a Rajko Grlić srpski, pitao je Dragojević zapravo logično pitanje.

No, u Rovinju se ipak ne rješava ništa. Pa dok se na uzorno organiziranom Weekend media festivalu bistrilo što i kakao, dok je Emil Tedschi šarmirao recitiranjem stihova Dine Šarana, a Radimir Čačić pričao i viceve da lakše padne na želudac potreba otpuštanja vojske javnih službenika, dok su komercijalna i javna televizija bile u neprirodnoj slozi jer javni servis navodno više ne ganja gledanost i dok su se štandovima dičili i oni koji svojim zaposlenicima mjesecima ne isplaćuju plaću, neke krucijalne stvari su se, dakako, događale drugdje. Novinari Vjesnika završili su na burzi, jedna naša uvažena dnevna novina objavila je tekst koji uči zastupnike koga im valja birati za ravnatelja HRT-a, a baš svi portali, novine, te radijske i televizijske i emisije ozbiljno su tretirali vijest da je predsjednik Ivo Josipović pola sata čamio u zaglavljenom liftu čekajući. Daje li to za pravo Drljači, Tijaniću, ili onom tko je primjetio kako je svih tih dana u Rovinju Đurina »Bombaj štampa« bila najbolja štampa.