Hladna priča

Talijanski majstor priprema sladolede od kapule i eteričnog bilja na Fiumari

Alenka Juričić Bukarica

Najtipičniji i najtraženiji sladoled u Italiji je fior di latte, a u trendu su sladoledi sa žitaricama i ljekovitim biljem poput kadulje i lavande, dok su lučke postale pravi hit



RIJEKA Može biti od »cvijeta mlijeka«, eteričnog bilja, kapule, pa čak i molekularni… Zvuči vrlo zahtjevno, međutim riječ je o jednostavnoj kombinaciji slatkog vrhnja, jaja i šećera, poznatijoj kao – sladoled.


Njegove nam je tajne otkrio talijanski majstor izrade sladoleda Gianni Facoetti, prilikom svog gostovanja u novoj riječkoj gelateriji Mona Lisa na Fiumari gdje je ovdašnje slastičare podučavao izradi pravog talijanskog sladoleda.


Ovaj Talijan iz Bergama, naime, 34 godine se bavi sladoledom u svim kombinacijama te se doista može reći da je majstor od zanata. Pravi talijanski gelato ustvari se radi od svježih namirnica i to jaja, šećera te mlijeka i slatkog vrhnja, a najbitnije je da se radi o pravim, izvornim naminicama nekog područja. Bez umjetnih masnoća koje se koriste kod izrade industrijskog sladoleda. To je baza, a ostalo – ovisi o mašti onoga tko se igra s okusom sladoleda, reći će Facoetti.  


Dok su mliječni sladoledi baza za arome lješnjaka, čokolade i sličnih, voćni sladoled u Italiji je nešto drugo nego u Hrvatskoj. Naime, više je sličan sorbettu jer se radi od vode, šećera i voća kako bi se što više zadržao sam okus pravog, friškog voća. Voće koje se koristi, stoga mora biti taman zrelo, ali ne prezrelo.





Igra okusom i bojama


Inače, najtipičniji i najtraženiji sladoled u Italiji je takozvani fior di latte, odnosno mliječni.


  – Ako želite znati da li u nekoj gelateriji imaju dobar sladoled naručite upravo ovaj. Inače, kod nas je to najtraženiji okus, to je taj pravi gelato. No, u drugim zemljama ga ne traže toliko. Tako sam prije nekoliko godina radio na uhodavanju jedne gelaterije u Budimpešti gdje smo htjeli istaknuti baš te tipične talijanske sladolede, međutim, vrlo brzo smo fior di latte morali maknuti iz ponude jer jednostavno nije išao. Ljudi su ga tražili jedino u kombinaciji s čokoladom, odnosno stracciatelu, te s višnjama, odnosno amarenu. Na drugom mjestu po popularnosti je čokolada, dok vanilija nije tako visoko na ljestvici omiljenih okusa. Moderno je ustvari ono što je najviše kvalitete, ljudi traže razliku od klasičnog industrijskog sladoleda. A i novi okusi također prolaze pa su tako u trendu sladoledi sa žitaricama, ali i oni namijenjeni osobama koje su netolerantne na laktozu i slično, rekao je ovaj znalac te dodao kako su pravi hit lučke, odnosno mali sladoledi na štapiću koje se rade u silikonskim kalupima te nastaju prava mala remek djela. Prilikom njihove pripreme, sladoledari se mogu poigrati bojama, okusima, ali i najrazličitijim ukrasima. I opet, samo je mašta granica.  

Može i od duhana


Na pitanje ima li u Italiji razlika u okusima po regijama, kazao je kako su razlike male, ali postoje. Tako je za Siciliju tipičan sladoled od ricotte, dok se u Toscani rade sladoledi s klinčićem, cimetom i posebnim vrstama čokolade – tamnom, s papričicom ili s gorkom narančom.


Ovaj je majstor kreirao i sladolede od ruža te ljubica, ali i pravog pravcatog duhana. Kazao je kako je uspio složiti i sladoled od kapule, međutim, kaže kako ga je kreirao specijalno uz teletinu u jednom restoranu uz što je odlično pasao.


Također su sve popularniji sladoledi s ljekovitim biljem poput kadulje i lavande u čemu Primorsko-goranska županija ima lijep potencijal. U više od tri desetljeća rada, Facoetti je radio i molekularni sladoled s tekućim dušikom za kojeg će reći da pravi puno dima, ali i kako ima savršene sitne kristale leda zbog čega je izuzetno kremast. I priprema se u posebnim prilikama… Za svakog sladoledoljupca, njih ipak – nikad dovoljno!