Mislim da sam trenutačno negdje na 70-80% spreme. Nedostaje mi tih 20-30%, a vjerujem da ću to nadoknaditi u ovih desetak dana koliko je ostalo do prvoga kola – nada se Vranješ
ZREČE » Jurici Vranješu se vratila boja u lice. Nakon nekoliko mučnih tjedana iskusni veznjak »bijelih« iz dana u dan izgleda sve bolje i bolje, kako na treninzima tako i na utakmicama. Duga pauza, šest mjeseci bez trenažnog procesa u klupskom okruženju su ostavili duboki trag.
– U početku je bilo malo loše jer nisam dugo trenirao, nisam prošao zimske pripreme, što sam i sam osjetio. U posljednjih tjedan dana ide na bolje – govori Vranješ, koji je s obzirom na ovo što sada prolazi ispao vrlo korektan kada je prošloga proljeća odbio odmah potpisati ugovor i priključiti se momčadi pod objašnjenjem da je nespreman i da riječku stranicu želi otvoriti ljetnim priprema.
– Rekao sam to jer nisam bio spreman. Uostalom, nisam još uvijek spreman sto posto, ali to je normalno nakon tako duge stanke. Bitno mi je da u ovom trenutku imam normalnog trenera kao što je Scorija, koji to razumije.
Kada ste odradili posljednje prave pripreme?
– Ljetne prije godinu dana u »Werderu«. Nakon toga sam otišao u Grčku, bio dolje dva i pol mjeseca. Sredinom siječnja sam se vratio u Njemačku i od tada sam trenirao sam, odnosno s trenerom koji je dodatno trenirao s igračima u »Werderu«. Međutim, nije to ono pravo kao kada radiš s ekipom.
Pred vratima je utakmica protiv »Splita«, vjerojatno ne znate puno o toj momčadi, ali dosta govori podatak da najavljuju pohod na trofeje i da tamo igra ex-reprezentativac Ivica Križanac?
Radili ste u Njemačkoj s mnogo kondicijskih trenera. Možete li ta iskustva usporediti s onim što sada prolazite pod vodstvom Talijana Uga Maranze?
– Radio sam i mogu reći da je on jedan od boljih s kojim sam radio. Ima cilj i viziju. Zapravo, cijeli stručni stožer i s Tadijom i s Mikcem i trenerom Scorijom ima cilj i tog cilja se treba držati. Ovo što mi sada radimo u Sloveniji, tako se radi i u Njemačkoj. Sve je ciljano, zna se koliko se trči, zašto se trči, kada je odmor… Isto tako i kada su u pitanju nogometne stvari, traži se da se skrati broj dodira lopte.. To je pravi put. Ovako kako mi radimo tako se radi i vani.
Preselili ste na istok što znači da ste u trendu kojega su nametnuli broji »kockasti« koji će karijeru nastaviti u Rusiji?
– To su uglavnom mlađi igrači… Ja sam se vratio najviše zbog obitelji. Nisam došao uzeti novce u Rijeku. Ovo što zarađujem u »Rijeci« godišnje zarađivao sam mjesečno u »Werderu«, mislim na plaću plus jednu premiranu utakmicu. Zaželio sam se vratiti u Hrvatsku nakon 12 godina, tu je i dvoje djece. Obitelj mi je na prvom mjestu. Novci mi nisu bitni. Rijeka je odlična sredina za život, imaš more, imaš sve. Klub je jako dobro organiziran, a bit će još bolje. I u Europi je tako, sve ovisi o novcu.
Obitelj još nije doselila?
– Nismo stigli. Stalno smo na pripremama. Planiram po završetku ovih priprema, a prije početka prvenstva zamoliti šefa da me pusti dva dana da odem po obitelj u Njemačku.
Scorijina pomoć
Koliko ste spremni izraženo u postocima?
– Mislim da sam trenutno negdje na 70-80 posto spreme. Nedostaje mi tih 20-30 posto, a vjerujem da ću to nadoknaditi u ovih desetak dana koliko je ostalo do prvoga kola. Svaki dan se osjećam sve bolje i bolje, mjesec dana sam već u treningu i normalno je nakon tako duge pauze da mi treba malo više nego drugima. Većina suigrača je završila prvenstvo krajem svibnja i nakon dva tjedna pauze ti relativno lako uđeš ponovo u formu. Od sredine siječnja nisam radio s ekipom i normalno da mi treba malo više. Ali, ne bojim se za sebe, bit ću pravi.
Scoria običava starije igrače vraćati u formu kroz utakmice kao što je to primjerice svojevremeno činio s Davorom Vugrincem. Uostalom, igrali ste u većini prijateljskih utakmica, iako je bilo vidljivo da niste pravi?
Dobacivanje
Dosta emotivno ste primili neukusno dobacivanje pojedinih navijača tijekom ogleda s »Goricom« u Kostreni?
– Povika ima svugdje. To je tako kada ljudi očekuju malo više, a pritom ne razumiju nogomet. Takvim ljudima nije za zamjeriti.
Ali, nije baš ugodno čuti da ti netko viče »majmune« nakon krivo dodane lopte u prijateljskoj utakmici?
– To je kod nas standardno, moraš se samo malo naviknuti. Dvanaest godina sam bio u Bundesligi gdje ti svi plješću pa makar i odigrao nešto krivo jer znaju da si u tom trenutku dao svojih sto posto. Kod nas je drugačije podneblje. Trebao sam ostati gluh na to, a ja sam reagirao jer sam se odvikao od tih stvari. Bilo pa prošlo.
Što su pokazale prijateljske utakmice, u kakvom je stanju momčad devet dana prije početka prvenstva?
Svoja linija
Nedostaju još mladi reprezentativci Močinić, Miloš… koji će proširiti kadar?
– Čim su u mladoj reprezentaciji znači da imaju kvalitetu. Vjerujem da će se digunti uz nas starije i iskusnije, pogotovo ako nas krene rezultat. U tom slučaju bit će lakše i njima i nama. Mislim da možemo odigrati jednu dobru sezonu. Kroz ove utakmice i treninge smo pokazali da možemo igrati nogomet i ne trebamo imati strah ni pred kim bez obzira na to igramo li pred svojim navijačima ili u gostima. Moramo imati svoju liniju, a vidim da šef baš to želi, da imamo svoju liniju i da igramo. Vidim da želi da se igra na jedan, dva dodira, kako se igra i vani. Ako se budemo toga držali pred nama je dobra sezona.
Scoria vas je koristio u sustavu 4-1-3-2 na dvije pozicije, zadnjeg i prednjeg veznog igrača?
– Kada sam bio u Bremenu igrao sam na svim pozicijama u rombu osim na mjestu polušpice. Šef ovdje ne stavlja polušpicu već tri linijska igrača i ta pozicija u sredini ispred Kreilacha mi jako odgovara. Tu u sredini imamo Brezu, Gabrića i Kreilacha, koji je odličan igrač. Svi znamo igrati i mislim da bi mi to mjesto između Drage i Breze jako odgovaralo, iako sam, kažem, u »Werderu« igrao sve u vezi osim desetke budući da su to igrali Diego ili Ozil.
Kakva je atmosfera u momčadi?
– Dobra! Ipak tu ima 15 novih igrača i treba vremena da se svi upoznamo. Sve je to OK. Mlađi imaju respekta prema starijima, čak i pitaju za savjet nas starije. Dečki su normalni.
