Počinju li odnosi između SDP-a i njegovog strateškog partnera HNS-a sve više sličiti na ono što se početkom 2000-ih događalo na relaciji SDP-a i HSLS-a, s tim da ulogu glavnog negativca od Dražena Budiše polako preuzima prvi čovjek narodnjaka Radimir Čačić. I tada se, 3. siječnja 2000., naime trijumfalno pobijedilo na parlamentarnim izborima, s vlasti je sišla istrošena i kompromitirana HDZ-ova Vlada, a na Markov trg uselila ekipa u koju su birači investirali veliko povjerenje i nadu da će s njenim dolaskom stvari krenuti na bolje.

Arogantne izjave

Baš kao i u Račanovu, i u Milanovićevu su se Vladu polagali velike nade, ali obzirom na činjenicu da ni nakon šest mjeseci nema nekih ozbiljnijih pomaka na gospodarskom planu, nije ništa čudno da je porastao pritisak slijedom kojeg se naziru prve pukotine u odnosima narodnjaka i socijaldemokrata. 

Odnosi na relaciji Milanović Čačić, kako se može doznati iz većine službenih i neslužbenih izvora, još uvijek su izuzetno dobri. Njih dvojica dobro surađuju i Milanović smatra Čačića, uz naravno ministra financija Slavka Linića, ključnim ministrom u njegovoj Vladi. Međutim, iz Banskih se dvora zadnje dane ipak moglo čuti da Milanoviću nisu baš najbolje sjele Čačićeve izjave, ali i njegovo ponašanje u slučaju afere oko ministrice zaštite okoliša Mirele Holy. Posebno je loše sjela njegova izjava da se Vlada više ne treba igrati dječjeg vrtića u vezi projekta izgradnje hidroelektrane Ombla, što bi valjda trebalo značiti, smatraju neki u SDP-u, da ministrica koja je na ovu dužnost došla iz kvote SDP-a u najmanju ruku nije znala što radi. 

Osim toga, u SDP-u su svjesni da Čačićevi arogantni javni nastupi, osim naravno HNS-u kojem je popularnost spala na grane najniže još tamo od kraja devedesetih, izuzetno štete Vladi u cjelini i smanjuju njen rejting kod najširih slojeva birača. 

– Ne može Čačić sebi prisvajati pravo da se u javnosti prikazuje kao onaj tko vodi Vladinu gospodarsku politiku. Posebno je nedopustivo da on daje ovakve izjave oko hidroelektrane Ombla. Tu se i vidi da on ne barata materijom jer govori da postoji više Studija utjecaja na okoliš iako je notorna činjenica da postoji samo jedna. Osim toga, tu je i slučaj Holy gdje se kao jedan od aktera pojavljuje i Čačićeva savjetnica za odnose s javnošću Ankica Mamić. Nitko naravno ne misli da su ona ili Čačić bili ti koji su novinarima doturili Mireline mailove. Ali je vidljivo da je Čačić iz cijele priče izašao kao pobjednik koji sada pokušava iskoristiti situaciju da bi što prije progurao projekte Ombla i Plomin 3 i ojačao svoj položaj, kaže jedan od visokih dužnosnika SDP-a. 

HNS-ovo kadroviranje

Holy i Čačić zakačili su se još na samom početku mandata na jednom sastanku iza zatvorenih vrata vezano za njegov prijedlog Zakona o Centru za praćenje investicija u energetici koji je, po njenom mišljenju, davao prevelike ovlasti Ministarstvu gospodarstva na uštrb Vlade kao cjeline. U tom je sukobu Milanović stao na stranu Čačića i Zakon je na jednoj od sljedećih sjednica Vlade prošao u obliku više ili manje identičnom onom kojeg je prvobitno predložio Čačić. 

U SDP-u nisu zadovoljni ni načinom na koji Čačić i HNS kadroviraju po državnim i javnim tvrtkama koje se nalaze u djelokrugu ministarstava kojima su na čelu HNS-ovi ljudi. Uostalom, još prilikom formiranja Vlade došlo je do prvih napetosti jer se SDP-ovcima nije nimalo svidjela činjenica da HNS-ovce, osim ministarstva vanjskih poslova koje je bilo bezecirano za predsjednicu kluba zastupnika HNS-a Vesnu Pusić, zanimaju samo oni resori koji imaju velike proračune. Na kraju su se HNS-ovci morali zadovoljiti s dva takozvana jaka ministarstva, onima gospodarstva i građevinarstva, te kao prilog tome Ministarstvom kulture na čije je čelo došla Andrea Zlatar Violić.

S druge pak strane, iz redova HNS-a mogle su se čuti konstatacije da je SDP jednako tako zapasao veliki prostor sa svojim kadrovima po svim državnim i javnim tvrtkama, kao i ministarstvima. 

– Međutim, SDP je to radio puno pametnije. Oni jako paze da im se ne dogodi nekakav slučaj Ferenčak. Osobno sam uvjeren da je Srećko nevin, ali svatko politički polupismen mogao je bez problema zaključiti kako će mediji reagirati i da ćemo se na kraju morati povući. Čak i Srećko nije bilo sklon svom imenovanju. Ali SDP je bolji od nas u tome što se oni jako dobro znaju prikazati kao dosljedni i principijelni, iako su u stvari što se tiče popunjavanja svih mogućih pozicija isti ako ne i žešći od nas. Riječ je ipak o nekakvom većem kolektivnom političkom iskustvu.

Oni to s kadrovima rade isto, ali puno sporije. Dok je Čačić sve moguće pozicije želio popuniti što je prije moguće, već u prvom mjesecu nakon formiranja Vlade, SDP će na kraju napraviti to isto, ali će cijeli proces razvući na recimo šest ili možda više mjeseci. I to će onda biti puno manje vidljivo za javnosti i medije nego ovo što mi radimo, kaže jedan od čelnika HNS-a. 

Prometna nesreća

U HNS-u, posebno u Čačićevoj struji u stranci, često se može čuti teza da je SDP »klasična stranka oporbe« koja se slabo ili nikako ne snalazi na vlasti gdje je potrebno vući pravovremene i energične poteze. 

– Ma njima je super u oporbi. Ne moraš raditi ništa ili tek nešto malo u parlamentu, možeš kritizirati do mile volje, a za ništa nisi odgovoran. Kod njih definitivno operativne kvalitete ima ministar financija Slavko Linić. I zato se on i Ratko uglavnom i jako dobro slažu. Puno ljudi u SDP-u nisu navikli svakodnevno donositi operativne odluke i biti po cijele dane u Ministarstvu, kaže drugi visokopozicionirani HNS-ovac. 

Velika je nepoznanica u odnosima dviju stranaka i način na koji će se razriješiti situacija nakon što prvostupanjski mađarski sud konačno donese pravorijek o prometnoj nesreći koja se prije nešto više od dvije godine dogodila u Mađarskoj, a u kojoj je poginulo dvoje ljudi. Moguće je da se presuda izrekne već na ročištu 21. lipnja, odnosno sljedećeg tjedna, a koalicija će se naći pred velikim problemima. Naime, postoji velika vjerojatnost da presuda bude osuđujuća i uvjetna, što onda otvara prostor oporbi da udari po Kukuriku koaliciji da je drugi čovjek njene Vlade čovjek osuđen da je kriv za prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama. Vrlo je vjerojatno da bi u tom slučaj i narastao pritisak javnosti na Čačića, i posljedično bi se premijer Milanović našao u jako teškoj situaciji da mora presjeći i donijeti konačnu odluku. 

Slučaj Habuš

S jedne strane bilo bi mu jako teško odreći se Čačića koji je predsjednik stranke koja je strateški koalicijski partner SDP-a. Osim toga, Čačić je na sebe preuzeo veliki dio gospodarskog resora i traženje njegove zamjene dodatno bi usporilo sve reforme i projekte na kojima radi ministarstvo gospodarstva. Kritično po cijelu koaliciju bilo bi ako bi Čačić i HNS ocijenili da on treba ostati čak i ako osuda bude uvjetna i osuđujuća. Takva bi situacija, u koju ipak malo tko vjeruje, zaista zatresla same temelje koalicije. Tim više što bi se tada vjerojatno svi prisjetili slučaja varaždinskog gradonačelnika Željka Habuša koji je ujesen prošle godine baš nekako u vrijeme slaganja i predavanja lista za parlamentarne izbore skrivio prometnu nesreću pod utjecajem alkohola.

Čačić ga prvo nije želio maknuti s liste, ali je navodno pod velikim pritiskom Milanovića to na kraju ipak učinio. Međutim, oporba i javnost mogli bi onda reći da po istoj logici u Vladi onda ne bi smio ostati ni Čačić. 

Inače, baš slučaj Habuš mnogi uzimaju kao ogledni primjer kako funkcioniraju ove dvije stranke u odnosu prema medijima. Naime, medijska slika koja se tada mogla vidjeti bila je ta da je odlučni i principijelni Milanović pritisnuo Čačića, lupio šakom po stolu i natjerao ga da Habuša izbaci sa zajedničke izborne liste Kukuriku koalicije. 

– Naravno, to se nije baš tako dogodilo. Ali SDP-ovci su jako dobro odradili medijski dio priče. Njihovi su vodeći ljudi jako dobri s novinarima, imaju otvoreni link prema njima. I naravno da je u svim medijima osvanula priča po kojoj je Milanović ispao super, a Ratko kao netko tko je na kraju morao popustiti i priznati svoju grešku. Ali tko nam je kriv. Otkad je formirana Vlada Ratko se zatvorio u svoj kabinet i premeće svoje brojke, a kada se i vidi s novinarima onda obično viče na njih. A Vesna putuje po svijetu i pokušava miriti Palestince i Izraelce. Nemamo nikakvu strategiju prema medijima. I na svakom i najmanjem budućem konfliktu između nas i SDP-a medijska će slika biti puno povoljnija za njih, žale se u HNS-u.