Pet modela dječjih autosjedalica palo je na ispitu sigurnosti, a apsolutno najlošijom ocijenjena je sjedalica Easycarseat Inflatable, jer je pala na oba testa sigurnosti prilikom sudara, frontalnom i bočnom
ZAGREB Hrvatski autoklub (HAK) objavio je rezultate testiranja 33 modela dječjih sjedalica, kojim je provjeravana sigurnost, jednostavnost korištenja i ergonomija autosjedalica, prisustvo štetnih sastojaka te čišćenje i završna obrada. Maksimalnu ocjenu »vrlo dobar« nije dobila nijedna sjedalica, 16 ih je dobilo »trojku«, zadovoljilo je, s dvojkom, deset sjedalica, dvije su se jedva provukle na testiranju, dok su ih je pet završilo test s neprolaznom ocjenom. Kao apsolutno najlošija, ocijenjena je sjedalica Easycarseat Inflatable, jer je pala na oba testa sigurnosti prilikom sudara, frontalnom i bočnom.
Opterećenje glave
Kod frontalnog sudara šest sjedalica ocijenjeno je maksimalnom ocjenom (Cybex Aton 2, Peg Perego Primo Viaggio Trifix K, Cybex Aton 2 & Aton Base-Fix, Peg Perego Primo Viaggio Trifix K & Isofix Base 0+1, Britax Hi-Way Ii i Babystyle Oyster), a sve se montiraju u smjeru suprotnom od smjera vožnje te onemogućuju pomicanje glave i gornjeg dijela torza odličnim podupiranjem cijelog tijela.
Opterećenje glave i vrata zbog toga je vrlo nisko, a to je od izuzetne važnosti zbog osjetljivosti dječjeg vrata, posebice kod novorođenčadi. Sa silama frontalnog sudara najlošije su se nosile sjedalice Peg Perego Viaggio Convertibile, Easycarseat Inflatable i Kiddy Guardianfix koje, svaka zbog svojih specifičnih nedostataka, imaju vrlo visok rizik ozljeda glave ili abdomena. Kod zaštite u bočnom sudaru sedam sjedalica ocijenjeno je najboljom mogućom ocjenom (Cybex Juno-Fix, Römer Trifix, Kiddy Guardianfix Pro, Cybex Aton 2 & Aton Base-Fix, Cybex Solution X2, Jané Montecarlo R1 i Cybex Pallas 2). S druge strane, sjedalice Graco Junior Maxi i Graco Logico L te Easycarseat Inflatable ne pružaju dovoljno bočne sigurnosti i najbolje ih je izbjegavati. Prilikom testiranja štetnih sastojaka, sjedalice su u najvećoj mjeri položile ispit. Tek su dvije bile ispod razine ostalih – Chicco Neptune i Recaro Monza Nova Seatfix, kod kojih je razina štetnih sastojaka nešto veća nego što bi trebala biti.
»Bez obzira na rezultate, svaka od testiranih autosjedalica bolja je od nikakve sjedalice«, zaključuju ipak u HAK-u, čiji se kompletni rezultati testiranja nalaze na njihovoj stranici www.hak.hr.
Hrvatski vozači, prema policijskim podacima, ne vole sigurnosni pojas, ali osim što ne brinu o vlastitoj, ne zamara ih previše niti sigurnost njihove djece u vožnji. Tijekom 2009. godine je, primjerice, zbog nevezanja u automobilu, pa tako i djece u autosjedalicama, s 500 kuna kažnjeno 82.507 vozača. Od 21 poginulog djeteta u toj godini, njih je 66,7 posto poginulo kao putnici, a sedmero kao pješaci.
Booster rijetkost
Nažalost, kako se nekorištenje sigurnosnog pojasa općenito, te dječje sjedalice, tretira istim člankom Zakona o sigurnosti prometa na cestama, policija nema podatak koliko je, odvojeno, vozača kažnjeno zbog vlastitog nevezanja, a koliko njih zbog nepropisnog prevoženja djece. Prema tom zakonu, dijete mlađe od pet godina može se prevoziti samo na stražnjim sjedalima, i to u posebnoj sigurnosnoj sjedalici, koja je za vozilo pričvršćena sigurnosnim pojasom vozila ili posebnim kopčama u vozilu. Dijete starije od pet, a mlađe od 12 godina, vozi se također isključivo na stražnjim sjedalima, pri čemu sjediti smije, ako ne u stolici, onda na posebnom postolju bez naslona, tzv. »boosteru«, na kojem će se zatim vezati sigurnosnim pojasom.
Većina vozača u Hrvatskoj, međutim, to smatra nepotrebnim, makar sigurnost traži tek malo više truda od otvaranja vrata djetetu, i novac podjednak onome za plaćanje kazne, da bi se kupila stolica. »Booster«, za djecu od pet do 12 godina, kupiti se može već za stotinu kuna, no prava je rijetkost u našim vozilima.
Ranija istraživanja GfK Centra za istraživanje tržišta pokazala su da čak 77 posto vozača u Hrvatskoj djecu u dobi od pet do 12 godina vozi nevezanima, i bez sjedalica. One se mahom koriste tek za malu djecu, no čim ona prijeđu godinu ili dvije, pušta ih se da sjede »kao odrasli«. Nemarni vozači pravdavaju se kratkim vožnjama i svojim vozačkim umijećem, a na sjedalicu gledaju kao na »pomodarski hir«, dok su im stolice namijenjene djeci do 36 kilograma težine, često predmet ismijavanja. Istovremeno, preporuke EU kažu kako je sjedalica poželjna za svako dijete do 150 centimetara visine, dok najnovije studije preporučaju i to da se djecu ne samo do godine dana, već do njihove četvrte, pete godine, prevozi u sjedalici okrenutoj suprotno od smjera vožnje.
Djecu se, u Hrvatskoj je uobičajena pojava, prevozi na prednjim sjedalima, sjede na stražnjim sjedalima nevezana, u krilu starije osobe, ili pak nevezana u sjedalicama. Već ih se po izlasku iz rodilišta smiješta u »košare« za bebe, koje majke pridržavaju na stražnjem sjedalu, jer im se sjedalica namijenjena novorođenčadi, općenito bebama do godine dana starosti, čini »neudobnom«, makar je prilagođena upravo »fetusnom« položaju tek rođene bebe.